Drogirani ratnici
Kako tvrdi Navy Times jedan od šest članova koji su u službi u američkoj vojsci uzima makar jedan psihijatrijski lijek, dok mnogi vojnici uzimaju razne kombinacije lijekova i droga. Dužnosnici zdravstvene zaštite za vojsku i vojnike izjavili su za Military Times da se psihijatrijski lijekovi “propisuju, konzumiraju, dijele i trguje se s njima u borbenim zonama”.
Reporteri Navy Timesa Andrew Tilghman i Brendan McGarry su također zabilježili da je došlo do velikog povećanja samoubistva u vojsci. Od 2001-2009. godine prosjek samoubistava među onima koji služe u armiji se povećao s 9 slučajeva na 100.000 vojnika; na 23 slučaja na 100.000 vojnika. U isto vrijeme broj samoubistva među marincima se povećao s 16,7 slučajeva na 100.000 na 24 slučaja na 100.000 vojnika.
Istraga Military Timesa, prema podacima dobijenim od Odbrambene logističke agencije (DLA), otkrila je da je DLA potrošila 1,1 milijardu dolara na psihijatrijske lijekove i druge lijekove protiv bola (analgetike) od 2001-2009. godine, te da povećanje korištenja psihijatrijskih droga iznosi 76%. Kao što podaci DLA govore:
-korištenje antipsihotičkih lijekova su doživjeli najdramatičniji skok – narudžbe su porasle više od 200%
-narudžbe za lijekove protiv tjeskobe i pilule za spavanje, poput Valiuma i Ambiena, su porasle za 170%
-narudžbe za lijekove protiv epileptičkih napada, poput Depakote, porasle su za 70%
-narudžbe za antidepresive porasle su za 40%
Istražitelji su otkrili da se antipsihotički i antiepileptički lijekovi, odobreni za bipolarni poremećaj i šizofreniju, sada uobičajeno koriste za tretiranje postraumatskog poremećaja (PTSP), koji ima za simptome noćne more, nervozu i nasilne izljeve gnjeva. Korištenje antipsihotičkih lijekova za liječenje nepsihotičkih stanja kao što je PTSP se naziva propisivanjem “lijekova sa strane”. To se dešava često i u civilnom životu, i smatra se legalnim.
U februaru 2010. godine brigadni general Loree Sutton, psihijatar najvišeg čina u armiji, izvijestio je Kongres da 17% vojnika u aktivnoj službi i oko 6% trupa na terenu su na antidepresivima. Koliko je to ludilo da se ovakvi lijekovi propisuju trupama na terenu? Članak u Navy Timesu nam govori o vojniku specijalisti Mikeu Kernu koji se prijavio 2006. godine i proveo godinu dana u ratnoj zoni, 2008. godine, s 4. pješadijskom divizijom, gdje je izvodio patrole u sjeverozapadnom Bagdadu. Pateći od nervoze, problema sa spavanjem i depresije, prepisan mu je antidepresiv Paxil. Nekoliko dana kasnije, dok je patrolirao ulicama na kupoli Hummweya, Kern kaže da je počeo razmišljati o samoubistvu, po prvi put u svom životu.
Kern kaže: “Imao sam tri oružja: pištolj, pušku i mitraljez. Počeo sam misliti: ‘Mogao bih to uraditi, i onda je sve gotovo.‘ Takav je moj mozak bio – mogao bih samo staviti ovu pušku u usta, povući okidač i sve je gotovo. Svi moji problemi bi bili rješeni.”
Odjel za hranu i lijekove sada zahtijeva da antidepresivi moraju imati oznaku o ozbiljnom riziku “suicidalnosti” (što uključuje suicidalne misli i pokušaje suicida). Ovo upozorenje je rezultat istraživanja koje je imalo za zaključak da antidepresivi udvostručavaju rizik suicida kod depresivne djece, tinejdžera i mladih ljudi koji uzimaju antidepresive u odnosu na isto tako depresivne mlade ljude koji ne uzimaju ove lijekove. Ove analize, koje pokazuju da antidepresivi su često ne više efektivni od placebea, govore i to da potencijalni rizik davanja ovih lijekova vojnicima u ratnim zonama očito premašuje bilo kakve potencijalne prednosti i koristi.
Mnogi od ovih lijekova prepisanih vojnicima mogu usporiti njihove motoričke sposobnosti, smanjiti vrijeme reakcije i generalno ih napraviti tromim i neefikasnim – ili kao što vojnici kažu “glupim”. Znači kao dodatak tome da antidepresivi mogu rezultirati povećanjem samoubistava, drugi lijekovi mogu učiniti vojnike manje sposobnim i spremnim da zaštite sebe i svoje kolege. I dok to da neko bude spor ili “glup” neće koštati nekog generala ili političara njegovog života, vojnike na terenu i njihove kolege to može sigurno koštati života.
Piše:Bruce E. Levine
Izvor:Counterpunch.com