Broj civilnih žrtava pojačava bijes protiv SAD-a
IslamBosna.ba – Nazir Ahmed začuo je pucnjeve iz stražarnice u jutarnjim satima u petak, izvan velike glinene kuće koju je dijelio s devet porodica. Misleći kako se radi o običnim lopovima, on i nekoliko muškaraca istrčali su u kao tintu tamno dvoriste, gdje su pokošeni eksplozijama i pucnjavama.
“Bili su pucajući laseri”, kaže Ahmed (35) pomiješavši laserske zrake s oružja napadača sa stvarnim mecima. Šrapnel mu je pogodio obraz, a drugi je ranio njegovu 18-mjesečnu kćerku u leđa. Susjedna porodica je prošla i gore: u roku od sekunde, otac i četiri sina su ležali mrtvi.
Lokalni svjedok, intervjuisan od TIME-a izjavio je da je noćni napad Amerikanaca ubio osam stanovnika ovog Suncem obasjanog poljoprivrednog sela u istočnom Afganistanu. Američka vojska insistirala je da operacija u Koškakiju, oko 9 milja udaljenog od Džalalabada, cilja pobunjenike koji djeluju na tom području, uključujući i talibanskog podzapovjednika koji je ubijen. Dva povrijeđena borca su uhapšena zajedno s mitraljezima i “opremom za komunikaciju”, prema navodima američke vojske – naravno još niko nije vidio opipljive dokaze za te tvrdnje (afaganistanska policija sad provodi vlastitu istragu.)
Ali obični Afganistanci su skloniji vjerovanju u najgore. Dok se vijest o incidentu širila u petak ujutro, izbili su ulični protesti u kojima su stotine ljudi palili gume i bacali kamenje prema natpisima “smrt Americi”, “živjeli talibani” i slogane protiv vlade. Kada je gomila pokušala da uleti u okružni policijski centar, policajci su odgovorili pucnjavom koja je ubila najmanje jednog protestanta.
Otkad je general Stanley McChrystal preuzeo komandu nad međunarodnim snagama u Afaganistanu prošlog ljeta, zabrane zračnih napada su smanjile postotak smrtnosti civila koji je izazivao sve veći antagonizam između afganistanske vlade i Amerike. Međutim, primijetan je drastičan rast noćnih racija. Prema procjeni UN-a i afganistanske vlade, noćni napadi čine više od pola smrti od 600 ubijenih civila od strane koalicijskih snaga prošle godine. Poslije niza nezgoda, general McChrystal istakao je novu taktičku direktivu krajem januara da smanje žrtve i da manje napadaju. On je ovlastio da “gdje god je moguće”, afganistanske vlasti i lokalne starješine trebaju biti obaviješteni na vrijeme, i da afganistanske sigurnosne snage preuzmu vlast.
Ali McChrystalove su smjernice izgleda bile primijenjene više na redovne pješačke postrojbe nego na specijalne snage, čiji službenici se boje da bi njihove tajne misije mogle biti ugrožene takvim načinom djelovanja. Niti je sudjelovanje afganistanskih trupa pomoglo smanjivanju fatalnih grešaka. Npr., 12. 02. u napadu u pokrajini Paktia su specijalne snage provalile na porodičnu proslavu novorođenčeta, ubivši afganistanskog policajca, njegovog brata, dvije trudne žene i tinejdžerku. NATO je u početku tvrdio kako su u zajedničkoj operaciji afganistanske koalicije otkrivena tijela tri žene vezane nakon okršaja s “militantima”. Ali nedavno otkriveni dokazi otkrivaju da su žrtve ubijene od strane američkih marinaca koji su nakon toga pokušali prikriti zločin.
Neki Afganistanci tvrde da su lutajuće racije vođene na osnovu dezinformacija. Dvije sedmice prije, 29. 04., zet afganistanskog zakonodavca Safije Sidiki je ubijen u noćnoj raciji u njenoj porodičnoj kući u Surk Rodu. Sidiki je izjavila da ju je njen brat pozvao neposredno prije napada, rekavši da su lopovi ispred kuće. Nakon što se obratila afganistanskoj policiji, u policijskoj stanici je dobila odgovor da američke trupe vrše intezivne operacije na tom području. Američka vojska je izdala zvanično saopćenje u kojem stoji, da je “žrtva pružala utočište talibanima” te da je iz kuće izašao naoružan sačmaricom, odbijavši naredbu da spusti oružje. Podpukovnik Joseph T. Bresseale, glasnogovornik, je odbacio tvrdnje da je oružje korišteno u samoodbrani protiv kriminalaca, nazivajuci ih čestim izgovorom meta noćnih racija.
Ali stanovnici sela Koškaki koji su svjedočili zadnjoj američkoj raciji držali su se svoje priče. Muhammed Siddik Bismil je rekao da je normalno za izolirane farmere da drže oružje na svojim posjedima, i kada su čuli pucnjavu, rekao je on, nekoliko muškaraca skupili su svoje puške i dva kalašnikova – za koje su imali dozvole – i ispalili nekoliko hitaca upozorenja u zrak. Nekoliko sekundi kasnije, bili su mrtvi. Pucali su kroz zahrđala vrata. “Umjesto da se najave, oni su pucali prvi,” tvrdi Bismil. (Američka vojska je izjavila da je pucnjava počela nakon što je jedan čovjek odbio da izađe vani.)
Kada se slegla prašina, seljani su rekli da su držani unutar zidina i ispitivani sve do zore od strane američkih i afganistanskih vojnika. Tvrdili su da ne znaju ko je Kari Šemsudin, navodni talibanski podzapovdjenik. Njihove puške i mobiteli su oduzeti, oni i dva povrijeđena čovjeka, koji su rekli da su vozači kamiona, su odvedeni. Iako novinarima nije bilo dozvoljeno da uđu unutra da istražuju poprište pucnjave zato sto su žene oplakivale u dvorištu, osušeni tragovi krvi i slomljeno staklo je još bilo prosuto po tlu. Rupe od metaka su bile vidljive na vjetrobranskim staklima auta.
Kratka vožnja cestom nazad u Džalalabad, skupina mladih ljudi skupljenih na groblju oko jednog od pet svježih grobova, palme otvorene u molitvi. Assadullah, 19-godisnji student, naveo je imena svojih bivših susjeda, oca i njegovih sinova iz sela: Sajid Rahim, Šafiullah, Šams, Zikruddin, Rasul Kan. “Ovo su naša braća, ne talibani”, rekao je on.
Izvor: uruknet.info
IslamBosna.ba