Šakama i uvredama raspravljali o kandidatima

Tokom cijele rasprave bilo je itekako burno. Vrhunac se dogodio kada je verbalna polemika između predsjednika mostarske Udruge PTSP-a Damira Bana i bivšeg člana HDZ-a 1990. Tonija Vidačka prerasla u fizički sukob. Veći incident je, ipak, ubrzo spriječila policija. No, osim ovog incidenta tribinu su obilježila i brojna prepucavanja, te pitanja “škakljivijeg sadržaja” i s političkim predznakom upućena uvodničarima tribine prof. dr. Miroslavu Palameti, prof. dr. Ivi Lučiću, dr. Nini Raspudiću i prof. Ivanu Vukoji, prenosi Dnevni list.

Uprkos incidentima koji su se dogodili Raspudić smatra da je tribina ipak urodila plodom i da je ljudima iznesen pravi problem.

– Ne bih želio razgovarati o incidentima, nego o problemu i tribini zbog koje smo se okupili. Očigledno je cilj bio da se skrene pozornost s tribine, naveo je Raspudić, kojemu su od pojedinih sudionika upućivane opaske i primjedbe, iz razloga što on ne živi u BiH, nego u Zagrebu.
– Time su rekli više o sebi, nego o samoj stvari. Ne bih želio ulaziti u te stvari. Najvažnije je da smo mi otvorili javnu diskusiju pred nekoliko stotina ljudi. Iznijeli smo problem i složili se da je potrebno dogovoriti se oko zajedničkog kandidata. Nisu izneseni nikakvi protivargumenti nasuprot toga, kazao je Raspudić. Mišljenja je, kako je potrebno postići makar privremeni dogovor oko zajedničkog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

– Moguće je da se postigne dogovor. Najbolje bi rješenje bilo zajednički kandidat, a “oni” neka se dogovore, hoće li to biti stranački ili nestranački kandidat. Jedno je sigurno “svi gube ponovnim izborom Željka Komšića”, naveo je Raspudić.

Na pitanje zašto se nakon četiri godine, ponovno u prvi plan stavlja ime Željka Komšića, koji se predstavlja kao “opasnost”, a ne nude druga rješenja, Raspudić odgovara kako se ovdje ne radi samo o jednoj osobi.

– Nije u pitanju Željko Komšić. On je sada samo figura koja se koristi kako bi se narodu nametnuo nelegitimni predstavnik. Hrvati trebaju imati člana Predsjedništva kojeg će oni izabrati, a ne da im ga netko nameće. Ovo što se događalo zadnje četiri godine loše je, ne samo po Hrvate u BiH, nego za BiH u cijelosti. Nametanje hrvatskog člana Predsjedništva kojeg nisu izabrali Hrvati bio je jedan od zadnjih čavala lijesa Federacije, kazao je Raspudić

Prof. Palameta smatra da bi nominiranje jednog kandidata uozbiljilo političku scenu u cijeloj državi, što je neobično važno i za ustavne reforme koje slijede. Time bi bio napravljen snažan iskorak u oblikovanju jedinstvenih i neupitnih polazišta hrvatskih političkih stranaka, te bi bio poticaj hrvatskom biračkom tijelu da u velikom postotku izađe na sljedeće izbore.
Prof. Lučić je napomenuo da je važno kazati da se ovdje uopće ne radi o osobi, odnosno nije bitno njegovo ime i prezime, nego ko je tog čovjeka izabrao.

Također je istaknuo da su Komšićevim izborom za člana Predsjedništva povrijeđena ljudska prava Hrvata u BiH.

– S punim pravom trebamo zahtijevati promjenu ovakvog ustavnog stanja koje je nepravedno, neprihvatljivo i neodrživo. Komšićevo hrvatstvo bi se trebalo potvrditi u praksi, jer mislim da bi trebao barem, ako predstavlja Hrvate, govoriti hrvatskim jezikom, a na popisu bi se trebao izjasniti kao Hrvat. U protivnom, neko ko se ne izjašnjava kao Hrvat, pa kasnije za sebe kaže da ipak jest Hrvat, onda on laže, zaključio je Lučić.

Prof. Vukoja smatra da bi se hrvatske stranke, odnosno svi oni koji u javnom životu nastupaju s hrvatskim predznakom, trebali složiti oko zahtjeva da se na idućim izborima onemogući ponavljanje izborne manipulacije.

– Sama činjenica postojanja mogućnosti da predstavnike jedne političke skupine biraju predstavnici neke druge političke skupine podriva temelje predstavničke demokracije i dovodi u pitanje legitimnost cjelokupnog političkog sistema. To se ne može opravdati ni po jednom moralnom ni politološkom kriteriju, zaključio je Vukoja.

– Nakon najave kandidature Željka Komšića, Hrvati u BiH ponovno se nalaze u situaciji da im drugi izaberu predstavnika te su u poziciji da moraju birati manje zlo, a to je zajednički kandidat. Pluralizam je jedna velika tekovina demokracije, ali u ovom slučaju se mora birati ili će se žrtvovati pluralizam ili će opet imati navodnog predstavnika kojeg su izabrali drugi. Vođe hrvatskih političkih stranaka u BiH moraju postati svjesni važnosti trenutka, kazao je Raspudić.

Dnevni list