Akademik prof. dr. Filipović: Naši ljudi izgubili su nadu

Bosna
i Hercegovina je žrtva potpunog rasapa pameti, ekonomije, politike,
socijalnih odnosa, kulture, jednom riječju – države, tvrdi u intervjuu
za “Dnevni avaz” akademik prof. dr. Muhamed Filipović.

U
srijedu, 5. maja, u sali Akademije i umjetnosti BiH profesor Filipović
promovirat će svoju novu knjigu pod naslovom “Historija bosanske
duhovnosti – Duhovni život osmanske Bosne”. Njome završava veliki opus
na kojem je radio skoro 40 godina, a koji je bio ključan u obnovi ideje
bošnjaštva i identiteta našeg naroda.

– Prije 1990. godine
napisao sam dosta, a izdao relativno malo. Razlog su bili pritisci 
kojima sam podvrgavan. Još u ratu promijenio sam unekoliko plan rada,
shvatajući da kao neovisna država nemamo o sebi ništa što bi svijetu
pokazalo ko smo, naše historijske korijene, gdje nam je mjesto i šta
tražimo u svijetu. Svakako je među tim djelima najznačajniji projekt
“Historija bosanske duhovnosti”. Taj projekt razvio sam nakon što sam
se u aferi “Bosanski duh” uvjerio da je pitanje našeg položaja vezano
uz permanentnu težnju srpske i hrvatske nacionalne ideologije da
Bošnjacima bude oduzet legitimitet historijskog naroda i da budu
definirani kao ljudi bez vlastite kulture i tradicije, koji su samo
ostatak tuđe nevjerničke osmanske vladavine.

Stavovi, kao što je
onaj Ive Andrića da se “u vrijeme osmanske vladavine u Bosni ništa
značajno u duhovnom pogledu nije dogodilo”, bili su proglašeni za
obavezne i trebali su služiti kao osnova svih odnosa među nama. Time je
vršena potpuna negacija našeg postojanja kao naroda i historijskog
subjekta. Ako mi nemamo originalne duhovne osnove, ako nismo proizveli
nikakvu duhovnu supstanciju, tada nemamo kulture, a time ni nacionalnog
identiteta!

Stoga sam odlučio izučiti sve raspoloživo što se zna
o duhovnom životu na našem tlu, dokazati da postoji nesumnjiv duhovni
kontinuitet na bosanskom tlu.
 
 Čini li Vam se da je aktuelna
bošnjačka politika dovela u pitanje mnoge od vrijednosti koje je
promovirala Vaša i generacija rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića?
U kakvom je danas stanju BiH i koliki su izgledi Bošnjaka da sačuvaju
svoju državu?

– Već sam govorio o tome da je stanje užasno. Nema
pomaka ni u kom smislu. Ljudi su iscrpljeni stalnim igrama koje se
iznova pokažu kao prevare. Jedino napreduju aparat vlasti, represija
prema stanovnicima i prihodi ljudi na vlasti i onih oko njih. Naši
ljudi zbog toga su izgubili nadu, upali u dezolaciju, sve je više
psihički i na druge načine poremećenih ljudi, a to ne može da ne prsne
kao balon koji je već prenapuhan.

Sadašnji političari i
političke strukture, duboko uronile u neuspjelu politiku, nisu sposobni
naći rješenja za probleme s kojima se zemlja suočava. Zbog toga je
nužna nova politika, novi ljudi i nove inicijative, s novim načinom
političkog mišljenja i rada. Tihići, Dodici, Čovići, Silajdžići,
Lagumdžije, Ljubići, dio su kolopleta neuspjeha i starog načina
političkog mišljenja i trebali bi otići sa scene.

Nikada u našoj
historiji nismo bili na nižoj razini intelektualnog i moralnog stanja
cijelog društva. Ima pravo onaj psihijatar koji je kazao da je 80 posto
našeg naroda u stanju psihopatologije. Ako uskoro ne započne obratan
proces vraćanja prava i utjecaja običnim ljudima u politici i životu,
možemo očekivati svašta.

Šta je, prema Vama, alternativa? U
kojem pravcu Bošnjaci i BiH uopće mogu i trebaju ići? Vi ste često
govorili da je za BiH nužan novi način mišljenja.

– Da, rekao
sam to uvjeren da je politika koja se provodi samo intelektualno i
psihološko mučenje naše javnosti. Odista je nužno da se pojavi sasvim
nova politička koncepcija, koja će program utemeljiti na stabilnim i
provjerenim historijskim osnovama našeg života i koja će se
koncentrirati na rješavanje najbitnijih životnih problema, a to su
zaposlenost, obrazovanje, zdravstvena zaštita, ekonomija i
ujedinjavanje zemlje kroz realne aspekte, kao što su infrastrukturno
povezivanje zemlje u cjelini, a ne njenih dijelova, stvaranje
jedinstvenog tržišta novca, robe i radne snage i mobilnosti stanovnika,
te svih drugih aspekata života koji mogu proizvoditi pozitivne efekte.

Ako
bismo ostali zatvoreni u nacionalističke bantustane, tada se ograđujemo
od razvoja koji je moguć samo otvaranjem na svim stranama i u svim
aspektima. U tom smislu je stvaranje novog trenda političkog mišljenja
veoma dobra i važna stvar i razumljivo je zbog čega pojavu takvih ljudi
dočekuju na nož oni koji se svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima
bore da zadrže svoj monopol na vlast. To je prvenstveno intelektualni,
a tek potom organizacijski problem

Vi ste mnogo puta ukazali na
neodrživost politike Sulejmana Tihića i njegovog koncepta SDA. Kuda
Tihić i ta stranka uopće vode Bošnjake?

– Istina je da sam više
puta rekao da je Tihićeva politika za našu zemlju i narod opasna, jer
je kapitulantska, neodgovorna, jer je za nju najvažnije šta misle
stranci, a ne naš narod, jer je temeljena na apsolutno nedemokratskom
ustrojstvu i načinu vođenja stranke i politike, jer politiku vodi u ime
naroda, a bez njega, i jer su lukavstvo i iznenadni udarci jedino čime
ona raspolaže kao metodom.

Ja sam rahmetli Aliju Izetbegovića
pitao, kada je on uveo potpuno nepoznatog Tihića u vrh naše politike,
šta to radi i zbog čega. Nije mi mogao dati nikakav argument osim da on
misli kako je Tihić “za sada” dobro rješenje. Ja sam ga pitao: “Za
koga, Alija, za tebe ili za naš narod?” Mislim da je tada rahmetlija
načinio veliku grešku, koju Bošnjaci danas plaćaju.

Javnost je
informirana da ste poduprli prijevremeno puštanje osuđenog ratnog
zločinca Momčila Krajišnika na slobodu. Je li to tačno i zašto ste to
učinili?

– To je tačno. Učinio sam to iz ovih razloga: a. Zbog
humanitarnih razloga; b. Zbog toga što svaki čovjek ima pravo na svoju
istinu, a sudska istina nije ni zadnja ni jedina istina o čovjeku; c.
Zbog toga što sam musliman i imam merhamet, i što kao musliman ne
smijem mrziti, jer me Allah, dž. š., obavezuje da činim dobro i
opraštam ljudima; d. Jer svome narodu ne želim sudbinu da nema ništa
drugo do osjećaj mržnje i želju za osvetom.

Mi, Bošnjaci, nemamo
osjećanje i kompleks mržnje i osvete i u tome se razlikujemo od nekih
susjeda. Smatram da je to naša prednost, a ne mana, dok nas neki uporno
uče da i mi počnemo mrziti i svetiti se, a u tom slučaju mi bismo nužno
gubili i praktički, a što je još mnogo važnije u svom vjerskom,
kulturnom i moralnom identitetu, jer nemamo ni moralni ni praktički
kapacitet za osvetu, i to bi se pretvorilo u terorizam, koji je
prokletstvo nekih muslimana u svijetu. Neki nas namjerno guraju ka
tome. Ako mu zakon daje takvu mogućnost, ja nipošto ne bih želio
stajati mu na putu. Najzad, ni sam đavo nije crn kako se misli.

 Lov na Filipovića uvijek je bio dozvoljen
 
–
Prikupljam materijal za knjigu o osobama koje su me napadale tokom moje
duge karijere. Ja sam čovjek o kojem je najviše pisano s
neprijateljstvom i čak otvorenom i deklariranom mržnjom i prema meni i
mojoj porodici.

Kada jedan moj “kritičar” javno napiše da me
mrzi i to dokazuje brojnim lažima, na to se ne osvrću lažni borci
protiv mržnje, fašizma i šovinizma. A zašto bi, kad je lov na
Filipovića uvijek bio sport dozvoljen preko cijele godine! Sve to što
je pisano je samo intelektualno, duhovno i moralno smeće.

To je
jedna žalosna historija srama i prljavih igara i to ću dokumentirati.
Kada bi to bilo usmjereno samo na mene, nikom ništa, vojska takvih
navaljivala je na mene. Ali, iz svega se jasno vidi da je pozadina te
hajke, duge pedeset i više godina, u činjenici da se ja nisam libio da
postavim neka bitna pitanja i nikada nisam pristao da bošnjački narod
smatram nesupstancijalnim, nekulturnim, reakcionarnim i zaostalim i da
odustanem od borbe za njegova prava i jednakost s drugima. Knjiga će
sve jasno pokazati.

Krleža me snažno podržavao

–
Enciklopedija BiH, na kojoj intenzivno radim, jedan je od
fundamentalnih projekata bitnih za dokazivanje istine o našoj zemlji i
nama u svim aspektima našeg postojanja. Ja sam davno razvio koncept
enciklopedijskog prikaza BiH, ali sam zbog opstrukcija prosrpskih
faktora u našoj politici bio onemogućen da ga dovršim. Moj napor
završio je objavljivanjem Enciklopedijskog separata o BiH, koji je do
danas jedina enciklopedijska publikacija o našoj zemlji i nama.

U
njemu su Bošnjaci prvi put u historiji bili prikazani kao ravnopravan
narod, s kulturom i tradicijom. Ovaj uradak stavljen je u podrum pod
optužbom da sam napravio “muslimansku enciklopediju”, a ja sam otjeran
i onemogućen da projekt dovršim. To se dogodilo odmah nakon smrti
Miroslava Krleže, koji me snažno podržavao. Moj glavni egzekutor bio je
rahmetli Nijaz Dizdarević, koji je i tokom cijelog rada na ovom
projektu činio sve da se on onemogući. Nažalost, Nijaz i danas ima
svoje nasljednike. Dok okolne države ulažu milione u svoje
enciklopedije, naša država uložila je do sada jedva kojih 160.000 KM,
manje nego za jedan ministarski automobil.

Avaz