Sve je počelo u Urugvaju davne 1930.

Sve je počelo u Urugvaju davne 1930.

Od
danas, pa do početka prvenstva SportSport.ba će svojim čitateljima
predstaviti historijat svjetskih prvenstava, najbolje igrače i
strijelce, najzanimljivije detalje, kao i ovogodišnje učesnike. Iz dana
u dan moći ćete na stranicama vašeg i našeg portala čitati o svemu
onome što vas zanima u vezi s najvećim događajem godine, kao i o onome
što je dio historije.

U prvom dijelu serijala o nogometnom SP
imate priliku čitati o prvom Svjetskom prvenstvu odigranom davne 1930.
godine u Urugvaju, te o svemu onome što je prethodilo prvenstvu i o
svim problemima s kojima su se susretali tadašnji organizatori
prvenstva.

Dogovor je pao u Parizu

Prvi i historijski
sastanak čelnika FIFA-e održan je 1904. godine u Parizu i od tada su
dvojica najzaslužnijih ljudi za pokretanje Svjetskog prvenstva, Jules
Rimet i Henry Delaunay, svakodnevno vodili razgovore planirajući
pokretanje nekog takmičenja u kojem bi učešće uzeli najbolji igrači iz
svih država.

Nogomet ili fudbal, na Olimpijskim igrama se
pojavio prvi put u Antwerpenu 1920. godine i tada je Rimetu i Delaunayu
sinula ideja o pokretanju SP. Nakon olimpijskog turnira u Amsterdamu
donesena je odluka da se prvo SP održi dvije godine kasnije.

Među
kandidatima za organizaciju turnira bili su Italija, Holandija,
Španija, Švedska i Urugvaj. Na kraju je odlučeno da se prvo SP odigra u
Urugvaju, olimpijskom prvaku 1924. i 1928. godine. Urugvajci su za SP
pokrenuli izgradnju stadiona u Montevideu, glavnom gradu ove prelijepe
zemlje, a odlučeno je da se utakmice još igraju na stadionima Penarola
i Nacionala, Pacitu i Central Parku, sve u glavnom gradu.

Problemi pred početak

Kao
što je Rimetu i Delaunayu trebalo mnogo vremena da osmisle početak
Svjetskog prvenstva, tako su se i domaćini pred početak SP-a sretali s
mnogo problema. Samo dva mjeseca pred početak prvenstva nije se znalo
ime ni jedne evropske države koja će nastupiti. Britanske
reprezentacije su istupile iz FIFA-e, dok su od prvenstva odustale još
Njemačka, Austrija, Češka, Švicarska i Mađarska.

Jugoslavija razočarana suđenjem

Razočarani
suđenjem u polufinalu jugoslovenski reprezentativci su odbili igrati
utakmicu za treće mjesto protiv SAD-a. To je bilo prvo i jedino
prvenstvo na kojem se nije igrala utakmica za treće mjesto. Na
prvenstvu se nije birao ni najbolji igrač.Na kraju su iz Evrope na
daleki put brodom u Urugvaj odlučile iće reprezentacije Jugoslavije,
Francuske, Belgije i Rumunije, čiji je Kralj Karol lično garantovao
igračima da neće izgubiti posao kada se nakon mjesec dana vrate u
domovinu.

Na SP su odlučili doći Amerikanci i Meksikanci, kao i
sedam južnoameričkih reprezentacija, uključujući i domaćina, Urugvaj.
Ni jedna reprezentacija iz Afrike i Azije nije učestvovala na prvom SP.

U
grupu 1 bile su smještene reprezentacije Argentine, Francuske, Meksika
i Čilea, u grupi 2 svoje mjesto su našli Brazil, Jugoslavija i
Bolivija, u grupi 3 Urugvaj, Rumunija i Peru, a u grupi 4 su bili SAD,
Belgija i Paragvaj.

Pred početak prvenstva bilo je jasno da je
prvi favorit reprezentacija Urugvaja, koja je osvojila dva uzastopna
olimpijska zlata, imala je podršku domaće publike, ali i ponajboljeg
igrača svijeta u to vrijeme, sjajnog napadača Pedra Petronea.

13. juli za sva vremena

13.
juli je datum koji će vječno biti upisan zlatnim slovima u historiju
svjetskog nogometa. Tog dana su Francuska i Meksiko na prepunom
Centenariju, koji je izgrađen za samo osam mjeseci uprkos obilnim
padavinama koje su zadesile Urugvaj te godine, otvorile prvo SP u
nogometu.

Francuska je upisala ubjedljivu pobjedu 4:1. Već u
desetoj minuti Francuzi su ostali s igračem manje, jer se povrijedio
golman Alex Thepot, a kako tada još uvijek nisu bile uvedene izmjene,
Tricolori su do kraja utakmice igrali s čovjekom manje.

U
sljedećeoj utakmici su Francuzi poraženi od Argentine (0:1), a
Argentinci su preostale dvije utakmice bez problema rješili u svoju
korist – Meksiko (6:3) i Čile (3:0), te osvojili prvo mjesto u grupi i
plasman u polufinale.

Guillermo Stabile – prvi strijelac

Guillermo
Stabile sa osam postignutih golova u četiri utakmice bio je najbolji
strijelac prvog Svjetskog prvenstva. U pobjedi Argentine nad Meksikom
(6:3) Stabile je postao prvi igrač koji je postigao tri gola na jednoj
utakmici. Stabile je bio pozvan u reprezentaciju kao rezerva, ali je
zbog povrede Fereire uskočio u sastav i osvojio zlatnu kopačku. Igrao
je u karijeri za Huracan, Genou, Napoli i Red Star Paris.U grupi 2 prvo
mjesto je osvojila Jugoslavija. Plavi su u prvom kolu iznenadili
Brazilce koji su tada igrali bez igrača crne boje kože. Aleksandar
Tirnanić i Bek su pogodili za pobjedu nad Brazilom (2:1), a u
preostalim utakmicama i Jugoslavija i Brazil su bili bolji od Bolivije
sa 4:0, pa su naši reprezentativci izborili plasman u polufinale.

Urugvajci
su dobili Peru sa 1:0 i Rumuniju sa 4:0, te osigurali plasman među
četiri najbolja svjetska tima, a reprezentacija SAD-a, pojačana
igračima Engleske i Škotske, pregazila je Belgiju i Paragvaj sa po 4:0
i pridružila se Argentini, Jugoslaviji i Urugvaju u polufinalu.

Finale opravdalo očekivanja

U
prvom polufinalnom paru igrali su domaćin i Jugoslavija. Već na samom
početku Sekulić je šokirao 80.000 gromoglasnih navijača Urugvaja
dovevši Jugoslaviju u vodstvo. Ipak, Plavi nisu imali dovoljno ni snage
ni kvalitet da izdrže do kraja. Cea je tri puta pogodio mrežu
Jugoslovena, Anselmo dva puta i Iriarte jednom za pobjedu Urugvajaca
6:1. Identičnim rezultatom je finale izborila i Argentina protiv SAD-a.

Pred
veliko finale na Centenariju bilo je mnogo tenzija između dva velika
rivala. Deset krcatih brodova navijačima Argentine preplovilo je rijeku
Platu na putu od Buenos Airesa do Montevidea. Na hiljade navijača
Argentine je ostalo kući, jer nisu imali prevoz do glavnog urugvajskog
grada.

Urugvaj – Argentina 4:2

MONTEVIDEO – Stadion
Centenario. Gledalaca 90.000. Sudija John Langeuns. 1:0 Dorado 12′, 1:1
Peucelle 20′, 1:2 Stabile 37′, 2:2 Cea 57′, 3:2 Iriarte 68′, 4:2 Castro
90′.

Urugvaj: Ballesteros, Nassazi, Mascheroni, Andrade, Fernandez, Gestido, Dorado, Scarone, Castro, Cea, Iriarte.

Argentina:
Botaso, Della Torre, Paternoster, J. Evaristo, Monti, Suarez, Peucelle,
Varela, Stabile, Fereira, M. Evaristo.Iako je prema izvještajima iz
Montevide prodato preko 100.000 ulaznica, na Centenario je ušlo „samo“
90.000 ljudi iz sigurnosnih razloga. Zbog velikih tenzija policija je
utakmicu organizovala sa izvučenim bajonetama na puškama.

Pred
utakmicu su oba tima tražila da se igra s loptom njihovih domaćih
proizvođača, ali je sudija John Langenus donio svoju loptu i tako
zadovoljio obje strane. U 12. minuti je Pablo Dorado bacio u trans
domaće navijače, ali su Carlos Peucelle i Guillermo Stabile do
poluvremena donijeli preokret Gaučosima.

Pedro Cea je u 57.
minuti poravnao na 2:2 i vratio Urugvajce u igru, da bi Santos Iriarte
u 68. miniti donio potpuni preokret domaćoj reprezentaciji. U 90.
minuti, kada se već uveliko slavilo na Centenariju, Hector Castro je
novim pogotkom potvrdio pobjedu Urugvaja. Na ulicama je uslijedilo
veliko slavlje koje je potrajalo nekoliko dana.

Kapiten
Urugvaja, Nassazi, primio je iz ruku Julesa Rimeta pehar vrijedan
50.000 francuskih franaka, a u Buenos Airesu je kamenovana ambasada
Urugvaja. Policija je morala upotrebom sile i oružja rastjerati
razbješnjele argentinske navijače.

Prvo Svjetsko prvenstvo je
završeno veoma uspješno prema ocjenama izvještača i organizatora.
Odlučeno je da se svjetsko prvenstvo igra svake četiri godine. Led je
probjen, ostalo je bilo lakše. Rimet i Delaunay su mogli odahnut, jer
je prvenstvo konačno odigrano.

SportSport.ba