Strasti i njihov utjecaj na razilaženje (4. dio)

Ono što je žalosno jeste da se ova veoma bitna stvar, tj. nasihat, danas ne nalazi kod onih koji su u potrazi za znanjem (talebetul-‘ilm), ne u onoj mjeri u kojoj zaslužuje i koliko bi se trebalo posvetiti tome. Iako srećemo mnoštvo onih koji su sebe postavili za uputu smjernica i za podučavanje, ipak kod njih dominira želja za isticanjem i slijeđenjem unutarnjih poriva s primijetnim neznanjem po pitanju većine važnih naučnih pitanja. Od plodova svega toga jeste stanje koje danas živi omladina po pitanju sektaštva i zaposlenosti s “rekla – kazala”, i puštanje dugačkih jezika, izgovaranje riječi koje udaraju na čast ljudi, naročito šejhova i daija, te čak upućuju prema njima strijele kritika, vrijeđanja i klevetanja bez ikakve krivice, time praveći od dobročinitelja štetočine.

Slušao sam govor jednog od takvih koji prenosi riječi jednog od daija u kojima hvali ulemu pa kaže: “Oni rade mnoga djela i nose veliko breme, pa obaveza je da im ne tovarimo ono što nisu u stanju, i obaveza nam je da ih pomognemo i da upotpunimo nedostatak koji se javi kod njih.” Zatim uzima ovaj govor kao uvertiru kritike pa kaže: “To je ono što se prigovara šejhovima i ulemi i što stvara nedostatak poštovanja prema njima…” pa sve do kraja njegova buncanja koje liči buncanju onoga koji ima groznicu, tako da pojma nemam šta želi ovaj entuzijastčni kritičar šejhova? Da li želi da ih svrsta među poslanike koji su bili bezgriješni kao što to rade rafidije ili nije našao ništa drugo što bi im prišio, izuzev da umotava ljudima da su ove daije ustale protiv istine pa bacaju na njene nosioce kritike i potcjenjivanje!?

•    Među onim što rezultira djelima ovih jeste to što se pomutila svijest mnogim mladićima.
•    Dio njih je skrenuo s puta upute tako da slijedi ono što mu nacrtaju ovi kritičari koji su stali na putu da’ve, okrećući leđa od Allahovog puta.
•    Dio njih su zbog ovih kritičara napravili ogromnu pukotinu i rastojanje između sebe i uleme, i ogromnu otuđenost, pa su se udaljili od njih.
•    Dio njih klasificira ljude na osnovu onoga do čega dođu i što čuju od ovih kritičara, pa je određena osoba ihvanija jer je pričao s nekim od pripadnika ihvanija ili ga je posjetio ili je sjedio s njim… dok je onaj od sururija … a ovaj je od nefi’inija … i tako redom.

Najčudnije je to što oni ovim svojim postupcima smatraju da primijenjuju metodu džerha i ta’adila (muhadiski metod ocjenjivanja prenosioca hadisa, op. prev.), a u tome su se poveli za glavešinama neznanja pa su zalutali i druge u zabludu odvode. Obaveza svakog muslimana je da se pribojava za sebe i za ove jadnike koji sačinjavaju malu skupinu među učenicima.

U vjerodostojnom hadisu se kaže: “Da tvojim postupkom uputi Allah jednog čovjeka bolje je za tebe od krda deva.” (Bilježi Buharija, Kitabul-džihad, poglavlje o pozivu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ljudi u islam; Ebu Davud u Kitabul-‘ilm, poglavlje o širenju znanja). Znači da je to bolje za tebe od dunjaluka. Ali, također, ko u stranputicu odvede jednog čovjeka pripada mu ogroman grijeh. Kaže Uzvišeni Allah, pošto je spomenuo događaj ubistva Ademovog sina od strane njegovog brata: “Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao.” (El-Maide, 32.)

Zavođenje i skretanje čovjeka s pravog puta je daleko krupnije od toga da bude ubijen, zato govor o pitanjima vjere mora biti s dokazom iz Allahove knjige i sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, želeći se time Allahovo lice. Mora se voditi računa da ne bude veća šteta od koristi (dera nego mjera) i da ne bude produkt ljubomore prema nekome ili slijeđenje strasti.

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm.: “Poznato je da ako želimo govoriti o drugim ljudima, izuzimalući iz toga ashabe, poput: kraljeva koji su različiti u vlasti, i učenjaka i šejhova koji su različiti u znanju i stepenu vjere, obaveza je da nam govor bude zasnovan na znanju/’ilmu i pravičnosti/’adlu, a nikako na neznanju/džehlu i nepravdi/zulmu. Pravičnost/’adl je naređena svakom pojedincu i prema svakom pojedincu, u svakoj situaciji, dok je nepravda/zulm zabranjena u potpunosti i nije dozvoljena ni u jednoj situaciji. Kaže Uzvišeni: “Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti…” (El-Maide, 8.) Ovaj ajet je objavljen zbog njihove mržnje prema nevjernicima, a sam vid te mržnje je u osnovi propisan i naređen. Ako mržnja koja je naređena od Allaha ne smije čovjeka da odvede u nepravdu prema onome koga mrzi, pa šta je onda sa mržnjom prema muslimanu koja je nastala zbog nekih tumačenja/te’vila ili nejasnoće/šubhe ili zbog strasti i prohtjeva duše!? U ovoj situaciji je preče da ne počinimo nepravdu, odnosno da prema njemu pravedni budemo.” (Minhadžus-sunne, 5/126)

Zatim kaže: “Pravda/’adl je od stvari oko koje su se saglasili svi stanovnici Zemlje, da je to lijepa i poželjna stvar kao i pohvala njenih nosioca i ljubav prema njima, dok je nepravda/zulm, također, od stvari oko koje su se složili, ali kao pojave koja je ružna, nepoželjna i pokvarena, kao što su se složili oko omraženosti njenih nosioca i mržnje prema njima. Pravda je od lijepih, dobrih stvari koju je naredio Allah i to je propis koji je Allah objavio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je upotpunio sve vrste pravde i sproveo u najboljoj i najpotpunijoj mjeri. Njen propis je obaveza Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i onima koji ga slijede, a onaj koji se ne drži Allahovih presuda, propisa i presuda Njegova Poslanika, takav je nevjernik.

Ovo je obaveza Ummetu po svim pitanjima oko kojih se javi spor, bila riječ o ubjeđenjima ili praktičnim djelima. Kaže Uzvišeni: “Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu, i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u čemu se oni ne bi slagali. A povod neslaganja je bila međusobna zavist, baš od strane onih kojima je data, i to kada su im već bili došli jasni dokazi.” (El-Beqare, 213.), i kaže: “Ma u čemu se razilazili, treba da presudu da Allah.” (Eš-Šura, 10.)

Sva zajednička pitanja Ummeta se ne rješavaju izuzev Kur’anom i sunnetom i nije dozvoljeno nikome da ljude obavezuje govorom nekog učenjaka niti emira niti šejha niti kralja. Onaj koji je ubjeđenja da ljudima treba suditi neko od navedenih, a ne Kur’an i sunnet, takav je nevjernik! Vladari muslimana sude u pojedinačnim stvarima a ne cijelosti, pa ako sude u pojedinostima moraju suditi po Allahovoj knjizi, a ako tu ne nađu, onda u sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako i tu ne nađu, onda je dozvoljeno vladaru da idžtihadi, donese presudu po svom mišljenju.” (Minhadžus-sunne, 5/132)

Uzvišeni Allah je naredio svim vjernicima da se čvrsto drže Allahova užeta i da se nikako ne razjedinjuju. Protumačeno je da se pod Allahovim užetom misli na Njegovu Knjigu, Njegovu vjeru, islam, iskrenost, Njegovu naredbu, pokornost Njemu, zajednicu/džemat i sve nabrojano se prenosi od ashaba i onih koji ih slijede u dobru i sve je ispravno. Kur’an Časni nam naređuje islam kao opredijeljenje, i on je njegov zavjet, naredba, pokornost, a čvrsto držanje njega biva kroz zajednicu/džemat, dok je suština vjere islama iskren odnos prema Allahu. U Muslimovom Sahihu se prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je kod vas zadovoljan s tri stvari: da Ga obožavate i da Mu druga ne pripisujete, da se skupa Allahova užeta držite i da se ne razjedinjujete i da savjetujete one koje vam Allah postavi za vođe.” (Bilježi Muslim, treća stvar je dodatak kod imamam Malika u Muvetti; prenosi ga Ahmed, 2/367)

Uzvišeni Allah je zabranio nepravdu/zulm prema muslimanima, živim ili mrtvim, zabranio je njihovu krv, njihov imetak i njihovu čast. Potvrđeno je došlo u dva sahiha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadžu rekao: “Zaista je vaša krv, vaš imetak i vaša čast sveta/zabranjena vama, poput svetosti ovog vašeg dana, u ovom vašem mjesecu, u ovoj vašoj zemlji, da li sam dostavio? Neka prisutni obavijesti odsutnog, možda će taj bolje razumjeti i zapamtiti od slušaoca.” (Bilježi Buhari i Muslim u Kitabul-hadž, 147)

Nastavit će se… InšaAllah

Naslov originala: El-heva ve eseruhu fil-hilaf
Autor: Uvaženi učenjak Abdullah El-Gunejman

Preveo: Mithad R. Ćeman, Fakultet da’ve i usulid-dina

Medina-Bosna. net