Oslobađajuća presuda Bičakčiću i Čoviću!

Tužilaštvo BiH uložiće žalbu na današnju presudu, najavio je glasnogovornik ove institucije Boris Grubešić, naglašavajući kako optužba i dalje smatra da postoji odgovornost optuženih.

“Nemam komentara, zaista. Inače, sudske presude se ne komentiraju, ali je meni ohrabrenje da se ipak kreće i da idemo u demokratiju. Nije ovo 1983. godina, kao što neki misle…”, kazao je Bičakčić po izlasku iz sudnice.

Zadovoljan presudom, Čović je kazao da je ponosan na ono što je uradio u periodu dok je obavljao dužnost federalnog ministra finansija.

U prvostepenoj presudi, između ostalog, navodi se da Sud BiH nije mogao van razumne sumnje utvrditi da su sporne odluke bile osnov za transakcije budžetskog novca koji je korišten za sanacije i kupovinu stanova zaposlenima u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.

Osim toga, kako se navodi u presudi, Tužilaštvo nije dokazalo ni uzročno-posljedičnu vezu između radnji optuženih i nastalih posljedica.

Naime, Bičakčić i Čović su terećeni da su bez odluke Vlade 18. januara 1999. donijeli i potpisali odluku o rasporedu sredstava budžeta za 1999. za stambena pitanja, kojom je iz sredstava tekućih rezervi odobren iznos od 3,2 miliona KM za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih u organima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti.

Prema tužbenim navodima, optuženi su 20. januara 1999. donijeli i potpisali odluku o rasporedu sredstava budžeta za 2000. za stambena pitanja kojom je iz sredstava rezervi odobren iznos od 4,6 miliona KM za istu namjenu, na osnovu kojih odluka je izvršena kupovina stanova za određeni broj osoba.

Međutim, ovom presudom utvrđeno je da sporne odluke čije postojanje Sud ne dovodi u pitanje, a na kojima je Tužiteljstvo temeljilo optužnicu nisu bile osnov za prijenos sredstava s Federalnog ministarstva finansija na Službu za zajedničke poslove organa i tijela FBiH, odnosno za transakcije koje se spominju u optužnici.

Analizom dokaza, Sud je utvrdio da je od 3,2 miliona KM koje se spominju u prvoj spomenutoj odluci realizirano manje od 600.000 KM, koliko je premijer Vlade FBiH mogao utrošiti u određenu svrhu, samostalno, bez odluke Vlade.

Utvrđeno je, također, a što potvrđuju nalazi vještaka i revizijski izvještaj, da sredstva koja se navode u spornim odlukama nisu teretila tekuće rezerve, nego budžetsku stavku kapitalnih izdataka.

U pogledu činjeničnih navoda, dispozitiva i pravne kvalifikacije optužnog akta, Sud smatra da optužnica sadrži takve nedorečenosti i nedostatke koji dovode u pitanje i samu kvalifikaciju krivičnog djela.

Sud cijeni da nema uzročno-posljedične veze u pogledu radnji optuženih i navodne štete, odnosno smatra spornim način na koji je tretirana i izračunata spomenuta imovinska korist. U obrazloženju presude navodi se da je posljedica zapravo sticanje stanarskog prava.

Troškovi krivičnog postupka u ovom predmetu “padaju” na teret Suda.

Avaz