Karadžić unakrsno ispituje prvog svjedoka

U Haškom tribunalu nastavljeno je suđenje Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, optuženom za genocid i druge ratne zločine, počinjene u ratu u Bosni i Hercegovini.

Suđenje, koje je počelo gotovo prije pola godine, nekoliko puta je prekidano, ali pošto je optuženi iscrpio sve mogućnosti odlaganja i otezanja, tužioci su najzad bili u mogućnosti da počnu svoj dokazni postupak. Prvi svjedok je Ahmet Zulić iz Sanskog Mosta, koji je dao iskaz o zbivanjima u svom gradu u proljeće 1992. godine.

Odgovarajući na pitanja zastupnika tužbe, opisao je kako su pripadnici Srpske demokratske stranke preuzeli vlast u opštini i kako je zajedno sa istaknutim bošnjačkim ličnostima grada zatvoren u garažu fabrike Betonirka, a potom sproveden u logor Manjača. Govorio je o zlostavljanjima kroz koja je prošao i koja su ostavila teške posljedice na njegovo zdravlje i život. Prvo u prostorijama policije u Sanskom Mostu.
 
 
“Ko vas je tukao?” pitala je zastupnica tužbe. “Ko je prije stig’o, stražari, policijski službenici kad iziđu iz kafića, tukli su, kao karate trenirali na nama, dok se ne onesvijestiš”, odgovorio je Zulić . Na pitanje kakve je posljedice to zlostavljanje imalo po njega, Zulić je odgovorio:
 
“Imam prelome svih rebara, imam oštećenih šest ili sedam pršljenova, imam prelom na ruci. To se može vidjeti. Fizički sam onesposobljen, a sada polako sustiže i psihičko opterećenje, koje strahovito djeluje na mene. Evo i sada znam, kakav ću biti kad se vratim kući. Kad god govorim kroz šta sam prošao, to svaki put preživim, i opet preživim i opet preživim…”
 
Iz “Betonirke” u logor Manjača
 
U ljeto je iz garaža “Betonirke” prebačen u zloglasni logor Manjača. Na pitanje tužiteljke da li je i tu bio izložen zlostavljanju, svjedok je rekao: “Da pravo kažem, istukli su me pravo samo jednom – ono sitno što sam dobio, paušalno, ne računam. Istučen sam nakon što sam dozvolio da me pregledaju predstavnici Međunarodnog crvenog križu, koji su došli iz Ženeve. Tad sam prebijen na mrtvo ime što sam to dopustio. Tog dana su ubijena dva čovjeka, koji su isto učinili, Omer Filipović i Esad Bender, obojica iz Ključa. Oni su umrli poslije premlaćivanja.”
 
Pošto je već svjedočio na suđenjima Slobodanu Miloševiću, Momčilu Krajišniku i Radoslavu Brđaninu, i transkripti njegovih iskaza su podneseni kao dokazni predmeti, zastupnici tužbe su svog prvog svjedoka ispitivali samo oko sat vremena. Potom je Zulić počeo da odgovara i na pitanja optuženog, koji se brani sam.
 
Omiljeni svjedok tužilaštva
 
Na samom početku unakrsnog ispitivanja Karadžić je Zulića nazvao “omiljenim svjedokom tužilaštva”, jer, eto, daje iskaz već četvrti put. Potom je naveo imena dvadesetak Bošnjaka iz Sanskog Mosta i pitao svjedoka da li ih poznaje. Predsjedavajući sudija O-Gon Kvon je prekinuo optuženog, zapitavši kakav je smisao i svrha takvog ispitivanja.
 
“Samo za još jedno ime da pitam”, rekao je Karadžić. “Za Adila Draganovića”, obratio se svjedoku. “Poznajete li ga i šta je radio?” “Poznajem ga. Prije rata bio je sudija, a isto neko vrijeme i poslije rata. Sad je advokat”, odgovorio je svjedok. “Je li on bio šerijetski sudija ili je bio sudija i za Srbe i za sve druge, građanski, je li ?”, upitao je Karadžić.
“Kakav šerijatski sudija, pobogu brate”, uzvratio je svjedok Zulić, a onda se obratio sudijskom vijeću: “Ovo ne može proći ovako, on želi podvaliti, a ja to neću dozvoliti.”
 
U nastavku unakrsnog ispitivanja, optuženi Karadžić, kao zastupnik sopstvene odbrane, u više navrata je zahtijevao od svjedoka da potvrdi da su u Sanskom Mostu i prije rata i na početku rata postojale jedinice “Zelene beretke”.
 
“Ne mogu potvrditi nešto što nisam vidio. Tvrdim da nije bilo mogućno da bilo ko nosi zelenu beretku jer je od 1991. sve bilo pod kontrolom JNA. Svojim očima nikad nisam vidio zelene beretke. Znam šta je zeleno, nisam daltonista,” bio je odgovor svjedoka. Unakrsno ispitivanje svjedoka Zulića nastavlja se i danas.

DW