Kako je Josipović zaboravio što piše na svetom papiru
Nije puno trebalo čekati reakcije na veliku gestu hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.
Nakon što je izrazio iskreno kajanje zbog zločina koje su u ime ideje hrvatskog državnog vrha počinile trupe u BiH, pripisavši na taj način Franji Tuđmanu i njegovim đeneralima planska agresorska djelovanja u susjednoj nam zemlji, vampiri su počeli izlaziti iz državotvorne tmine, u kojoj su više – manje uspješno tavorili od sredine 90-ih godina.
Javnim osobama i političarima koji Josipovićev potez iz raznih razloga drže spornim, zajedničke su dvije stvari: pjena na ustima, i pozivanje na Deklaraciju o Domovinskom ratu. To je onaj nesretni dokument, donesen za vrijeme još nesretnije koalicije, kada je pokojni Račan u strahu od hrvatske desnice i braniteljskih udruga naredio svojim podređenicima da dignu ruke u Hrvatskom saboru: doslovno i figurativno.
Tamo se nalazi i izričita formulacija koja govori da Hrvatska nije bila agresor u Bosni i Hercegovini, odnosno da ‘Republika Hrvatska nije vodila agresivni i osvajački rat prema bilo kome’.
Neklicina razumnih pojedinaca već je tada predvidjela kako će negdje u budućnosti – kada se postavi pitanje o ulozi hrvatske izvršne vlasti u pretenzijama prema tuđim zemljama – jedini preostali argument za istupanje spomenutih spodoba sa očnjacima biti dokument čija je vrhunaravska svrha bila preventivne prirode: spriječiti bilo kakvo dovođenje u pitanje nadasve altruističkih nakana Gojka Šuška i službene zagrebačke politike koja ga je svesrdno podržavala.
Obzirom da je sa znatnim vremenskim odmakom postao jasniji i način na koji je izglasan ovaj komad papira, postavši istog trenutka najveći ‘sakralni’ državotvorni predmet namijenjen za pokazivanje za vrijeme najvećih protuhaaških svetkovina, razvidno je da je od samog početka bila riječ o ničem drugom osim još jednoj nemoralnoj historijskoj raboti, koja kod probranih odgovornih pojedinaca što su 2000. godine dizali ruku za njegovo ostvarenje, sada vjerojatno izaziva notorni osjećaj stida. Samo, niko razuman nije računao da ćemo za 10 godina imati vlast koja će biti još glasnija od onih nemani iz raznih ‘dignitetskih komisija’ koje smo spomenuli na početku teksta.
Jer, tadašnji saborski zastupnici su među ostalim odgovorni i za činjenicu da danas Jadranka Kosor, naoružana zaključcima Deklaracije – nonšalantno i bez imalo navedenog stida – po glavi predsjednika Ive Josipovića istresa fraze o ‘pravednosti’, ‘istinitosti’ i ‘čestitosti’ namjera hrvatske politike u BiH, očitavajući mu bukvice o tome da svaki državni dužnosnik mora promicati istinu o Domovinskom ratu. Jer, zakon je zakon, a u deklaraciji sve lijepo piše! Prije hrvatske premijerke, u odbranu časti pasioniranog sakupljača restoranskih salveta (i dijelom sebe samih) sa identičnim argumentima stali su tipovi poput Andrije Hebranga i Vladimira Šeksa.
Nakon kancelarke, na red su došli čudni kolektiviteti, među ostalim i nešto što se zove Hrvatsko kulturno vijeće. Osim što je prema njihovim riječima predsjednik Ivo Josipović ‘naštetio hrvatskim nacionalnim interesima, krivotvorio historijske činjenice, omalovažio Hrvatski sabor i Deklaraciju o Domovinskom ratu’, oni smatraju da ‘djelovanje Ive Josipovića sadrži elemente državnog udara’!.
Nema spora, hronika još jednog naknadnog iživljavanja nad istinom i žrtvama takvih ‘istinitih’ historijskih tumačenja, tek se zakotrljala.
U krupnom planu nalazi se jedan dogmatski dokument, u čiju istinitost ni nakon 10 godina nije pametno sumnjati. U pozadini ovih historijskih prijepora i falsifikata, tamo negdje kod Ahmića, te na brojnim drugim lokacijama razasutim diljem Bosne i Hercegovine, leže leševi civila. Odgovorni hrvatski vojnici prigodno su nagrađeni: njihova se imena, o tomu nema nikakovog spora, nalaze u Registru hrvatskih branitelja. Njihovi nalogodavci, koji su (su)odgovorni za agresiju na Bosnu i Hercegovinu i pokušaj njezine podjele, izbjegli su kazneno-pravni usud koji ih je trebao snaći zbog nekih drugih ‘političkih’ poteza, i to samo zato jer su u međuvremenu postali hrana za crve. I to je sva istina o istini za koju se zalaže Jadranka Kosor, nekadašnja ministrica branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti.
Nacional.hr