Heroje odbrane BiH proganjaju ratni dezerteri i ratni profiteri

Bosna
i Hercegovina zasigurno je jedina poratna država u kojoj oni koji su
bili dezerteri ili uživali hiljadama kilometara daleko od bojnog polja
danas odlučuju o sudbinama najboljih sinova BiH i njihovim porodicama.

I
ne samo to, ljudi poput predsjednika SDA Sulejmana Tihića, njegovog
intimusa Mirsada Kebe, potrčkala Mustafe Mujezinovića i Irfana
Ajanovića te njihovi zajednički finansijeri, otac i sin Hilmo i Mujo
Selimović, žele one koji su bili kadri stati i pred tenkove agresora,
srušiti u blato dnevne politike i tako im uzeti pravo da ističu svoje
legitimne zahtjeve, ali i otmu jedino što imaju – dostojanstvo.

To
dokazuju i dešavanja nakon prošlosedmičnih protesta ispred Vlade FBiH,
u kojima je Tihićev režim učinio sve da policijski proganja i
procesuira boračke vođe. Sramno je to i teško da je bilo koji pripadnik
Armije RBiH, spremajući se u borbu, vjerovao da će doći vrijeme kada će
ih proganjati dezerteri, logističari i ratni profiteri.

Kako bi
javnost zaista shvatila ko proganja najveće sinove naše zemlje, “Dnevni
avaz” istražio je ko su lovci, a ko su borci u bh. zbilji.

LOVCI

SULEJMAN TIHIĆ

Bivši
komunistički tužilac i neuspješni lokalni advokat i prije rata je
napadao rahmetli Aliju Izetbegovića i njegove ideje. Nakon 42 dana
provedena u srpskom logoru u Sremskoj Mitrovici, na više nego sumnjiv
način je razmijenjen za srpske zarobljenike iz Hrvatske. Tokom rata dao
je veliki intervju za TV Novi Sad, u kojem je pljuvao po Bošnjacima i
Armiji RBiH.

Odmah nakon razmjene došao je u Rijeku, u Krizni
štab koji je tada vodio Fikret Abdić. Potom je otišao u Njemačku i dao
intervju za evropsko izdanje “Oslobođenja”, u kojem je pokušao
ucjenjivati rahmetli Aliju Izetbegovića zbog, navodno, problematične
razmjene njegovog rođaka Izeta Izetbegovića. Rat je proveo u Njemačkoj,
gdje radio kao matičar i bavio se prodajom nevažećih pasoša. Nakon
rata, Tihić je u Haškom tribunalu svjedočio u korist Slobodana
Miloševića.

MIRSAD KEBO

U ratu je bio civil. Uniformu
nikada nije nosio. Kao funkcioner je bio umiješen u aferu krađe zlata i
robe iz “Jugokomerca”. Tada je bio priveden i saslušan, ali je sve
prebacio na vozača. U političkim krugovima važi kao čovjek koji je
opsjednut obavještajnim službama i pucanjem u metu, a u slobodno
vrijeme cinkari na sve strane.

Najpoznatija njegova tvrdnja je
da će, ako mu se nešto dogodi, NATO cijelu BiH sravniti sa zemljom!?
Poznat je i po pisanju lažnih krivičnih prijava zbog nepostojećih
atentata na njega i Sulejmana Tihića.

MUSTAFA MUJEZINOVIĆ

U
ratu je bio pripadnik rezervnog sastava policije i u plavom odijelu se
šepurio na sarajevskim Kovačima. U slobodno vrijeme dijelio je
humanitarnu pomoć. Zahvaljujući činjenici da je bio u Izvršnom odboru
SDA, brzo je došao do “radne obaveze” i već 1994. godine skrasio se u
Općini Stari Grad, čiji je bio načelnik. Odmah po završetku rata zasjeo
je na čelo Kantona Sarajevo.

Rahmetli predsjednik Alija
Izetbegović smijenio ga je zbog nesposobnosti i neuspješnosti. Alija
porodicu Mujezinović nikada nije volio, niti ona njega. Mustafa
Mujezinović neviđeno je socijalno neosjetljiv premijer i poznat je po
aroganciji prema svim legitimnim zahtjevima boraca, obespravljenih
radnika, nezaposlenih, žrtava kriminalne privatizacije i drugih
ugroženih populacija.

IRFAN AJANOVIĆ

Ovaj prijeratni
pjevač zasigurno će među borcima ostati upamćen po tome što ih je
nazvao teroristima. On je pod do danas ne sasvim razjašnjenim
okolnostima, 1993. godine, u vrijeme žestokih sukoba HVO-a i Armije
BiH, isporučen bosanskim Srbima, koji su ga u zatočeništvu držali
praktično do završetka rata.

Na njega su, zbog malverzacija,
nepotizma i rastrošnosti, posebno ljuti logoraši iz Saveza logoraša
BiH, čiji je bio predsjednik. Najpoznatiji je po tome što je, kao niko
u historiji Islamske zajednice u BiH, oblatio instituciju
reisu-l-uleme, napadajući najprizemnijim metodama i lažima reisa
Mustafu ef. Cerića.

HILMO I MUJO SELIMOVIĆ

Medijski i
policijski sponzori cijele kampanje protiv branilaca BiH. Obojica su
bili dezerteri, sklonivši se u sigurnost Češke, odakle su se bavili
privatizacijom. Uz pomoć Karadžićevog ministra Momčila Mome Mandića
došli su do “Sarajevske pivare”. Tokom rata pomagao im je i zloglasni
Željko Ražnatović Arkan. Štaviše, iz ličnih interesa, četničkim
jedinicama u okruženju Sarajeva slali su kamione pića iz “Pivare”!

Nakon rata oteli su više od 120 kompanija, pa se boje svake vrste narodne pobune, a najviše svojih radnika.

BORCI

DŽEVAD RAĐO

Aktuelni
predsjednik Saveza dobitnika najviših ratnih priznanja može se
pohvaliti veoma bogatom ratnom prošlošću. Za razliku od pobjegulja, još
1991. godine dezertirao je iz JNA i uključio se u pripreme za odbranu
BiH i Patriotsku ligu (PL). U PL-u je bio zapovjednik Jedinice za
specijalna djelovanja.

Osnovao je Devetu brdsku brigadu Općine
Hadžići i bio komandant Operativne grupe Igman. Također, osnovao je
bataljon Vojne policije Štaba Vrhovne komande (ŠVK), kasnije
Generalštaba. Bio je zapovjednik Gardijske brigade, s kojom je
učestvovao u oslobađanju Bosanske krajine.

Na prijedlog uprave
bezbjednosti predložen je za najviše ratno priznanje “Zlatni liljan”.
Njegov otac poginuo je 17. septembra 1992. kao komandir streljačkog
voda.

ŠERIF PATKOVIĆ

Ratni heroj Armije RBiH iz Zenice
bio je komandant čuvene Sedme muslimanske brigade, koja se istakla na
najtežim ratištima u srednjoj Bosni. Između ostalih, učestvovao je u
historijskoj bici za oslobođenje Vlašića, skupa s legendarnim generalom
Armije RBiH Mehmedom Alagićem.

Njegova jedinica bila je nada
hiljadama Bošnjaka stjeranih u obruče srpskih i hrvatskih agresora.
Teško je ranjen 1993. godine, kada je dobio najviše ratno priznanje
“Zlatni ljiljan”. Ratni vojni invalid je sto posto, druge kategorije.
Ugledni je član A-sda.

MUNIR KARIĆ

Pedsjednik Saveza
demobilisanih boraca tokom rata je bio komandant 306. brdske brigade. U
odbranu se uključio odmah nakon početka agresije na našu zemlju i
obavljao je niz vrlo odgovornih pozicija u Armiji RBiH.

Njegova
brigada učestvovala je u akcijama oslobađanja Vlašića, na Treskavici,
na visočkom ratištu, u Bosanskoj krajini. Također, bio je član prvog
saziva Parlamenta BiH nakon nezavisnosti.

BAHRIJA KITUŠA

Predsjednica
Organizacije porodica šehida i poginulih boraca Kantona Sarajevo
Bahrija Kituša za odbranu BiH dala je svog jedinog sina. Poginuo je kao
pripadnik Armije RBiH, a imao je samo 21 godinu.

Ova hrabra žena
godinama se bori s bešćutnim režimom da porodicama šehida i poginulih
boraca, najvećih heroja BiH, bude zaštićeno dostojanstvo i da adekvatno
budu zbrinute.

IZET GANIĆ

Predsjednik krovne
Organizacije šehidskih porodica bio je komandant u Armiji RBiH. Za
razliku od većine bošnjačkih političara, u borbu za oslobođenje jedine
nam domovine poslao je dva svoja sina.

Jedan se iz borbe vratio ranjen, drugi se nije vratio nikada. Sinovi onih koji danas hapse Ganića nalazili su se na sigurnom.

Avaz