Filipović: Igra iscrpljivanja razočaranih ljudi

Štaviše, ova igra imala je zaplete i iscrpljivala je ionako iscrpljene i razočarane ljude, pogotovo što su njihova nastojanja da osiguraju svoja ionako minimalna prava bila stalno verbalno i pro forma prihvatana, prava na koja se oni pozivaju bila su redovito potvrđivana i odobravana, ali nikada ozbiljno uzimana u razmatranje i podržana odgovarajućim odlukama.

Svakom normalnom posmatraču bilo je jasno da sve to ne može više dugo trajati i da će morati negdje puknuti.

Protest i ogorčenje

Dakle, klupko je zamršeno, a treba ga razmrsiti Vlada koja je sve više nego vlada, a koja je, osim toga, opterećena aferama i stanjem u kojem se po volji partijskih vođa mijenjaju dirigenti svaki čas, a muzika koju sviraju pretvara se u kakofoniju zvukova, a ne u melodiju višeglasja i suglasja. Višekratna upozorenja organizacija koje predstavljaju one koji traže svoja prava su ignorirana, odgovorni su pustili da se opravdani protest pretvori u ogorčenje, a kada je to našlo svoj logični završetak, onda se reagira na način koji je izvan pameti.

Kad se dogodilo ono što nisu željeli organizatori demonstracija, kad su riječ uzeli oni kojima je odista stalo da u ovoj zemlji bude što je moguće gore (ko su oni, to treba tek vidjeti), kako bi nametanje volje koja dolazi izvan našeg društva dobilo svoje opravdanje u smislu interesa javnog mira i sigurnosti, nastupa Vlada koja optužuje organizatore protesta protiv politike Vlade u oblasti prava boraca i žrtava rata za napad na ustavni poredak, a revna policija i tužilaštvo vrše istrage protiv organizatora demonstracija, a ne protiv počinilaca izgreda.

Ovakav stav Vlade mora zabrinuti svakog demokratski orijentiranog građanina, a posebno one koji su učestvovali u ratu i bili žrtve rata. A u tom slučaju praktično se radi o svim građanima Bosne i Hercegovine, jer su oni svi bili direktni objekt napada i uništavanja od agresora.

Optužba za napad na ustavni poredak veoma je teška, najteža od svih mogućih optužbi u okviru tzv. političkih zločina. Da bi mogla biti podignuta takva optužba, oni koji je podižu trebali bi osigurati barem sljedeće pretpostavke:

Čvrsti dokazi ili snažne indicije da je na djelu neka antidržavna politička ili teroristička organizacija koja je pripremila takvu akciju. Pojedinci ili grupe slučajno sakupljenih pojedinaca to ne mogu biti, jer napad na ustavni poredak moguć je samo sa stajališta određenih dobro pripremljenih organizacija ili nosilaca državne i političke moći.

Morao bi postojati određen i definiran ustavni poredak koji bi bio objekt takvog napada, s obzirom na to da je, ako nije u pitanju rat ili slična akcija, napad na ustavni poredak uvijek napad na određene ustavne institucije čije rušenje paralizira ili mijenja poredak.

Morali bi postojati dokazi ili snažne indicije da su organizatori koje optužuju za takav akt pripremali proceduru ili korake da postojeći ustavni predak zamijene nekim drugim poretkom, tj. da su planirali ili pokušali stvoriti neko tijelo koje bi trebalo zamijeniti postojeće državne organe.

Politički ciljevi

Naravno, ništa od toga ne postoji. A činjenica da su demonstranti napali Vladinu zgradu ne znači još da su nasilno željeli smijeniti Vladu, a čak i da su željeli smijeniti cijelu Vladu, a ne samo tražiti ostavke premijera i resornog ministra zbog njihovog odbijanja da im se obrate, to se nikako ne bi moglo kvalificirati kao napad na ustavni poredak.

Od teze o napadu na ustavni poredak nema ništa. U izvjesnom smislu nije ni moguće rušiti ustavni poredak koji ustvari i ne postoji, jer je poznato da je sadašnje ustavno stanje doneseno na način koji je bio u suprotnosti s Ustavom koji je vladao u Bosni i Hercegovini i pod kojim je Bosna i Hercegovina bila priznata i primljena u UN, a koji je tačno predviđao načine kako je moguće mijenjati ustavno stanje u državi.

Dakle, ruši se nešto što ustvari i ne postoji kao normalno ustavno stanje, pa je rasprava o rušenju ustavnog poretka pod tim pretpostavkama besmislica. Drugo, nije poznato da iza onoga što se zbilo stoji kakva organizacija koja bi imala političke ciljeve. Iza demonstracija su stajale organizacije koje predstavljaju borce, penzionere, invalide, nosioce najviših državnih odličja i porodice šehida, a sukobe koji su nanijeli materijalnu štetu na zgradi Vlade su izazvali ljudi koji s tim organizacijama nemaju nikakve veze.

Zašto Vlada, koja to zna i koja ima materijalne dokaze o nedjelima, snimke lica, sredstava i načina izvršenja nedjela, ne optuži te ljude ili, ako zna da su oni predstavljali nekakve organizacije i bili pripremljeni za takve akcije, zašto ne optuži te organizacije? Čini se da Vlada to ne želi jer joj treba politički efekt i prema navedenim organizacijama i svim njenim političkim protivnicima, a taj efekt najlakše se dobiva kad se događaj pretvori u tešku političku aferu i kriminalizira.

Tada Vlada može vući tzv. iznuđene poteze i oprati svoje ruke od nasilja koje sada ona vrši. Može se pretpostaviti, a pretpostavka se temelji na javno datim izjavama ministra Crnkića, koji je u TV kameru rekao da on nije izašao pred demonstrante zbog toga što su oni (Vlada) znali da se priprema nasilje i da su tu ubačene određene grupe.

Izborni poraz

Ako su oni to znali, zbog čega nisu poduzeli preventivne policijske i druge zaštitne mjere, uključujući i hapšenja organizatora i dijela demonstranata koji je došao s takvim namjerama, a koje je bilo veoma lako razlučiti od boraca, jer su borci znatno stariji ljudi, a oni koji su djelovali nasilno, bili su uglavnom mladi. Vlada je mirno čekala šta će se dogoditi, kao da joj je nasilje odgovaralo, jer omogućava optužbu na račun organizatora demonstracija.

Ovakvo ponašanje Vlade nije moguće protumačiti drugačije nego namjerom da kriminalizira borce, invalide, penzionisane oficire, nosioce najviših državnih odlikovanja i porodice šehida, kako bi im tim putem oduzela mandat i legitimaciju da joj postavljaju zahtjeve, odnosno kako bi mogla odbaciti njihove zahtjeve.

Kako se bliže izbori i kako je sve jasnije da postojeće vladajuće snage ne mogu dobiti izbore, može ocijeniti da će ova tendencija i kriminalizacije protivnika sve više rasti i Bog zna kuda će nas sve odvesti. No, stvari su otišle tako daleko, da se više ne može zaustaviti zahtjev građana za odgovornu, pravednu i demokratski utemeljenu državu i vlast.

Opasan korak vladajućeg režima

Moglo bi se reći da je na djelu tipičan potez Vlade koja nije odgovorna javnosti, zakonima i narodu i koja se služi kriminalizacijom svojih najzaslužnijih građana da bi ostvarila svoje nedeklarirane i od javnosti odbačene ciljeve. To je opasan korak dalje na onom putu kojim kreće Vlada ili režim koji sve češće nastoji kriminaliziranjem spriječiti građane da postavljaju zahtjeve, da ostvare svoja priznata prava i da traže ono što im je obećavano. Radi se o postupcima koji bitno ugrožavaju suštinu demokratskog poretka, pa i ovog krnjeg koji vlada u našoj zemlji, i to je moguće okarakterizirati kao napad na ustavni poredak.

Vlada i način njenog djelovanja mogu biti opasniji po ustavna prava građana i demokratski poredak nego neki pojedinci, a pogotovo ozbiljne i odgovorne organizacije građana čije su zasluge nesumnjive, dok su zasluge ministara veoma sumnjive.

Avaz