Dodik strahuje za odgovornost Srbije zbog genocida u Srebrenici

Ovog puta Dodik “smatra da je potrebno da se utvrde sve činjenice i istina o tačnom broju stradalih”, pa je odlučio suspendirati izvještaj Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine. “Istinoljubivi” Dodik zato je pokrenuo cijeli projekt čiji je cilj da nekakav fantomski Centar za istraživanje ratnih zločina RS ponovo prebrojava mrtve i preživjele Srebreničane. Član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović u intervju za portal Vijesti kazao je da će novu Dodikovu ujdurmu platiti iz svojih džepova građani RS-e, ali i žrtve genocida u Srebrenici, oni koji tragaju za svojim nestalim, jer i oni su poreski obveznici u manjem entitetu.

Ono što je bitno, broj srebreničkih žrtava čija imena smo utvrdili i koji su ekshumirani u kompletnom i nekompletnom stanju je 6.432. Boroj onih koji su ekshumirani a još uvijek nemaju ime i prezime ima nekoliko stotina. Mi računamo da smo od 8.300 srebreničkih žrtava, već pronašli 7.000, ostalih oko 1.400 mi ćemo pronaći najvjerovatnije u grobnicama koje otvaramo, ove godine ili će biti otvorene u narednom periodu.

Naravno još uvijek nisu pronađene sve srebreničke grobnice. Trebat će se potruditi u okviru državnog Instituta, policijskih i pravosudnih institucija da se pronađu i te grobnice da bi se žrtve ekshumirale, identificirale i da se zločinci procesuiraju, kazao je na početku intervjua Mašović.  

Dok civilizirani svijet donosi deklaracije i rezolucije, osuđuje genocid nad srebreničkim Bošnjacima, potvrđen presudama Tribunala i Međunarodnog suda pravde u Haagu i izražava žaljenje zbog toga, Dodik i njegova vlada još jednom negiraju genocid kroz ponovno prebrojavanjem žrtava. Kako ste vi to doživjeli?

– Moj osobni stav je da nema potrebe da se vrše bilo kakve revizije rada Komisije za Srebrenicu, jer je posao urađen veoma profesionalno, kako sam i ranije govorio. Savjesno sa jednim ljudskim pristupom. Izvještaj o Srebrenici je daleko opsežniji od onoga što javnost zna. Komisija nabraja i sve pojedinačne zločine koji su počinjeni nad žrtvama genocida u Srebrenici. U tom izvještaju postoje i dokumenti sa različitim oznakama povjerljivosti iz kojih se jasno može zaključiti da se radi o planiranom zločinu, pa čak se može zaključiti da je i susjedna Srbija sudjelovala u onome što se desilo u julu 1995. godine. “Naravno još  uvijek nisu pronađene sve srebreničke grobnice. Trebat će se potruditi u okviru državnog Instituta, policijskih i pravosudnih institucija da se pronađu i te grobnice da bi se žrtve ekshumirale, identificirale i da se zločinci procesuiraju”

Mi smo gospodinu Dodiku uputili pismo u kojem smo mu detaljno obrazložili šta je sve učinjeno u okviru Federalne komisije za traženje nestalih, nadležnog tužilaštva i Instituta za nestale od 2004. godine kada su dostavljene lokacije potencionalnih masovnih grobnica do danas. Naveli smo da je u tom periodu kantonalno tužilaštvo obradilo 324 lokacije. Da se od toga broja polovina lokacija odnosi na žrtve genocida u Srebrenici i da postoji jedan broj neobrađenih lokacija. Neke od tih lokacija još uvijek su pod minama. Na devet lokacija nalaze se smetljišta, nakon što su žrtve dislocirane iz primarnih grobnica i to su neki razlozi zašto sve grobnice do ovog časa nisu ekshumirane.

Zašto mislite da nema svrhe raditi ponovnu reviziju?

– Zato što se tu ne radi o eventualno spornim podatcima, vjerujem da se radi o čistom pokušaju manipuliranja činjenicama. Eventualni sporni podatci će biti rašćišćeni kroz rad Instituta za nestale osobe BiH, odnosno kroz verifikaciju centralne evidencije svih nestalih u Bosni i Hercegovini. Ukoliko ima živih oni će biti skinuti sa lista nestalih. Njih vjerovatno ima. Od kraja rata pa do danas sa evidencija Crvenog križa, Međunarodne komisije i evidencija entitetskih komisija za nestale stalno su dopisivana nova imena nestalih, jer su porodice u međuvremenu postale dostupne, ili su prijavili nestanak, ali se u međuvremenu utvrdilo da nisu nestali i oni su skidani sa evidencije.

Dakle, Institut za nestale osobe ima zadatak da uspostavi tu evidenciju i to će se svakako uraditi. Ja se bojim da se ovdje radi o pokušaju Vlade u Banjoj Luci da na neki način redvidira ili revalitizira onaj svoj izvještaj iz 2004. godine, na taj način što će proširiti domen svog istraživanja. Odnosno, da li su žrtve bili borci ili civili, pa će onda iz tog zaključka izvoditi neke nove zaključke. Pa, da se ne radi o zločinu genocida, jer su to bili ljudi pod oružjem. Ponavljat će se sve ono što smo u proteklih 15 godina čuli i vidjeli iz Banja Luke kao razloge za opravdavanje onoga šta se desilo, a cijeli svijet zna i to je dokazano da se desio genocid u Srebrenici.  

To će mnogo koštati Vladu RS-e, odnosno porezne obveznike, a dobit će opet poznati rezultat, jer ga jednostavno ne mogu umanjiti obzirom na već dokazane činjenice. Šta mislite o ovoj tezi?

– Uvjeravam vas da će odmah nakon oktobarskih izbora u BiH oni koji su inicirali reviziju ovog izvještaja biti prvi koji će biti protiv te revizije. To se jedanput već  desilo na primjeru Komisije za Sarajevo kada su oni koji su inicirali formiranje ove Komisije suočeni sa argumentima i činjenicama zaboravili na rad te komisije.

Tu mislim na predstavnike iz RS-e koji su inicirali formiranje Komisije za Sarajevo i kada su bili suočeni s činjenicama da je na području deset predratnih sarajevskih općina nestalo daleko više Bošnjaka, Hrvata, Albanaca, Roma i ostalih, nego li građana Sarajeva srpske nacionalnosti. U tom momentu predstavnici RS-e su zaustavili rad Komisije za Sarajevo pod izgovorima da se hoće utvrđivati materijalna šteta itd…

To će se desiti i sa Komisijom za Srebrenicu. Broj srebreničkih žrtava daleko nadilazi osam hiljada, ako se ima u vidu i onaj period od 1992. i do genocida 1995. godine. Ako se budu istraživale te žrtve, uključujući naravno i žrtve srpske nacionalnosti koje su bile na zaštićenom području enklave Srebrenica, onda će oni koji su inicirali revidiranje spiska odustati, jer će vidjeti da im to ne ide u prilog. Zato mislim da je to čisto bacanje novca u vjetar, jer svi podatci do kojih se treba doći već postoje u Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli, Sudu BiH ili u Haaškom tribunalu.  

Zbog čega je vaš rad na traženju nestalih i vaši stavovi trn u oku bilo koje do sada Vlade RS-a?

– Možda je neskromno da ja to tvrdim, ali razlog je u tome što radim ovaj posao pošteno i ne dozvoljavam manipulacije, spekulisanje brojevima. Hoću konkretno imena i prezimena svih žrtava. Onaj koji tvrdi da je u Bratuncu u Kravici nastradalo 3.500 ljudi i time opravdava genocid u Srebrenici treba konačno da pokaže spisak sa 3.500 ljudi i da kaže to su ljudi koji su nastradali u tom području. Onda ćemo provjeravati ime po ime, jednako onako kako smo provjeravali imena žrtava u Srebrenici.

Ako neko tvrdi da je u Sarajevu ubijeno 12.000 ljudi srpske nacionalnosti, devet, sedam, pet ili tri hiljade treba da nam odmah dostavi imena tih ljudi i da Institut BiH kao nadležna institucija odgovori da li je to tačno. Ili da odgovori da je taj broj nešto većih od 300 ljudi srpske nacionalnosti koji su nestali na području deset općina Grada Sarajeva. Vjerovatno je ovo razlog zašto se osporava i moj rad, a i rad Instituta za nestale osobe BiH.  

Zlopotrebljava se izjava Tokače

Direktor Istraživačkog dokumentacionog centra Mirsad Tokača nedavno je izjavio da su pronašli 500 živih Srebreničana koji su se vodili kao nestali. Dali po vašem mišljenju ovu izjavu žele da zloupotrijebe u Republici Srpskoj?  

– Mislim da je pogrešno protumačena ova izjava. Nisam vidio izvornu izjavu gospodina Tokače, odnosno da li je on rekao da na svim spiskovima koji se dotiču srebreničke žrtve ima toliko živih. Takvih spiskova ima više od 50, što nevladinih organizacija, vladinih institucija, međunarodnih organizacija. Ako je on analizirao sve te spiskove pa je došao do zaključka da je od kraja rata do danas na tim spiskovima pronađeno više od 500 ljudi, ja vjerujem da je taj podatak tačan.

U okviru Federalne komisije za traženje nestalih mi smo skinuli desetine ljudi koji su se vodili kao nestali u Srebrenici, a naknadno je utvrđeno da nisu nestali. Poznato je da su ljudi mjesecima lutali šumama Srebrenice, neki od njih do maja 1996. godine što je puna godina dana nakon pada Srebrenice. Ako je to rekao Tokača da je više od 500 živih na tim spiskovima, onda je to činjenica. Bojim se da to neko zloupotrebljava i tvrdi da je navodno na sadašnjoj listi srebreničkih žrtava 500 onih koji su živi. To nije tačno!

Razgovarao: Rešad Dautefendić

Svevijesti