Jednu je raspisala i crnogorska policija nakon spektakularnog bjekstva iz spuškog zatvora 2001. godine (predpostavlja se uz odobrenje CG vlasti) zbog dovršetka zatvorske kazne.
U trenutku hapšenja, kako prenose španski mediji, kod Vlahovića su pronađena lažna bugarska dokumenta. On je i u Španiji optužen za više krivičnih djela uključujući i razbojništvo. Tamošnja policija ga je tražila u vezi sa nekoliko teških krađa, a istražuje se i njegova umiješanost u pucnjavi u bordelu, na sjeveroistoku zemlje 2004. godine.
Odmah nakon dojave o hapšenju Vlahovića, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić je naložio ambasadorki BiH u Madridu Željani Zovkoda da preduzme mjere za pokretanje postupka njegove ekstradicije vlastima te države. Vlahović se u BiH sumnjiči za ratne zločine – desetine ubistava u sarajevskim naseljima Grbavica i Vraca od 1992. do 1995. godine.
Tužilaštvo BiH će zahtjev za ekstradiciju Vlahovića danas dostaviti Ministarstvu pravde BiH koje će potom, preko Ministarstva spoljnih poslova BiH, zahtjev uputiti nadležnim organima Španije, saopćio je Komšić. On je zatražio od svih nadležnih državnih organa hitan postupak radi što bržeg izručenja Vlahovića BiH.
Portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić izjavio je juče da ta institucija još čeka zvaničnu potvrdu hapšenja Vlahovića i da je BiH spremna da ga prihvati. Grubešić je agenciji Beta rekao da je BiH više puta tražila izručenje Vlahovića i da je već raspisala potjernice za njim. On je osumnjičen za teška krivična dela, za razne zločine u sarajevskom naselju Grbavica, odvođenje, ubistva, zlostavljanja, silovanja nesrpskog stanovništva, kazao je Grubešić.
Vlahović je prvi put uhapšen 1998. godine u Crnoj Gori, čiji je državljanin, a 2000. godine zvanično Sarajevo, kojem je Haški tribunal dopustio da taj proces vodi pred nacionalnim pravosudnim organima, dvaput je zatražilo njegovo izručenje. To se, međutim, kosilo sa tadašnjim jugoslovenskim zakonom koji nije dozvoljavao ekstradiciju svojih državljana. Godinu dana kasnije, 18. juna 2001. godine oko 16.30 časova, Vlahović je uspio na spektakularan način da pobjegne iz zatvora u Spužu, preskočivši zid visok četiri metra. On je izdržavao kaznu od tri i po godine na koju je osuđen u podgoričkom Višem sudu 14. aprila 1999. zbog razbojništva i nasilničkog ponašanja.
Samo tri dana nakon bijega, on je ubio čovjeka u jednom baru u Srbiji, zbog čega je u odsutnosti osuđen na 15 godina zatvora. U Višem sudu u Podgorici protiv njega je, na zahtjev BiH, vođena i istraga za krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva, koja je okončana u ljeto 2008. godine, kada je predmet na ocjenu dostavljen tužilaštvu. U tadašnjem zahtjevu podgoričkom Višem sudu da se sprovede istraga, Vlahović se teretio da je tokom rata 1992. i 1993. godine u Sarajevu kršio pravila međunarodnog prava, a kao pripadnik oružanih formacija je “ubijao, mučio i nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu”.
Ubio i bivšeg rukometnog reprezentativca
“Monstrum sa Grbavice” tereti se za više od stotinu ubistava u Sarajevu. Jedna od njegovih žrtvi bio je i Goran Čengić, nekadašnji član rukometne reprezentacije SFRJ. Čengić je ubijen u junu 1992. godine, a njegovo tijelo je nakon devet godina pronađeno i iskopano. U jednom od tekstova Sarajevskog “Oslobođenja” opisuje se Čengićevo ubistvo: U danu kada se to desilo, Batko je iz Šopinga (naselje na Grbavici) poveo sa sobom Husniju Ćerimagića na isljeđivanje – tako je zvao svoje ubijanje. Starac u pidžami drhtao je na stubištu. Goran, čija je porodica ranije otišla iz Sarajeva u Beograd zbog liječenja starijeg djeteta, i koji je majci, u posljednjem telefonskom razgovoru, dao samo da nasluti kako i on pokušava da izađe sa Grbavice, otvorio je vrata i povikao na Batka: ‘Šta to radiš! Vidiš li da je čovjek bolestan’. Kada ga je ugledao, Batko se obradovao: “A evo i jednog Čengića, žrtva je došla sama”. Tog dana, kako je navedeno, Batko je pucao u cijelu jednu grupu ljudi. “Pucao je, pucao i pucao. Mislio je da je to njihov kraj, ali instinkt životinje traži oprez. Sutradan je ponovo došao u Trebevićki potok, gdje su ležala tijela. Nešto se micalo. Goran je bio živ. Od svoje košulje je otrgnuo komad i zavio ranu. Zaustavio krv. Batko je uskliknuo: ‘A, balijo, mislio si da ćeš preživjeti’ i dokrajčio ga”.
Vijesti