Tihić se treba stidjeti svojih tvrdnji o Dobrovoljačkoj
Izjava predsjednika SDA Sulejmana Tihića da se 2. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu dogodio zločin te saopćenje njegove stranke u kojem se kaže da je “nažalost, neosporna činjenica da je u Dobrovoljačkoj poginulo nekoliko desetina ljudi i da za to treba utvrditi i procesuirati odgovorne”, razočarala je mnoge, a ne samo porodicu ratnog člana Predsjedništva RBiH, akademika prof. dr. Ejupa Ganića.
Šta je motiv
Zaprepašteni su njome brojni građani i branioci Sarajeva. Avdo Hebib, predsjednik Patriotske lige, ovakve ocjene SDA – Sulejman Tihić smatra proizvoljnim i upozorava da Tihić niti bilo ko ne treba komentirati nešto što je jasno utvrdio Haški tribunal.
– Danas (jučer, op. a.) dao sam Stjepanu Kljuiću (ratni član Predsjedništva RBiH) dokument Haškog tribunala, u kojem se navodi da se protiv njega ne može voditi nikakav postupak. U Dobrovoljačkoj se desio sukob, JNA je prva zapucala. Neosporno je da nijednom zarobljenom oficiru JNA, a bilo ih je više od 100 u FIS-u, nije falila dlaka s glave. JNA je isprovocirala sukob, a ne mi. To se ne može zvati zločinom i ne trebaju nam izjave takve vrste, jer ovdje nije u pitanju samo Ganić nego cijela BiH, karakter rata i svi branioci naše države – kategoričan je Hebib.
Zaim Backović, koji se 2. maja 1992. godine nalazio u zgradi Predsjedništva, također je vrlo iznenađen izjavama Tihića i SDA, te kaže da je najbolje reći da “na takav komentar, nemam komentara”.
Jedan od svjedoka dešavanja u Dobrovoljačkoj 2. maja 1992., penzionisani general Armije RBiH Hamid Bahto, pita se “šta su Tihićevi motivi”.
– To što Tihić tvrdi su notorne laži, nije smio to reći. Da li se on to nekome pokušava dodvoriti? On, očito, pokušava glumiti nečijeg sudiju ili advokata. Znam zasigurno da tog 2. maja niko nije naredio da se zaustavi kolona, da se blokira izlaz, da se puca – kaže Bahto
On ne razumije
Predsjednik Udruženja “Zelene beretke” Muhamed Švrakić poručuje da je Tihićeva izjava kojom preuveličava broj žrtava u Dobrovoljačkoj “njemu na sramotu”.
– Nisam gledao tu Tihićevu izjavu, ali ako je to rekao, neka ga bude stid. Nekoliko desetina žrtava jeste bilo 2. maja 1992., ali naših branilaca grada, policajaca, građana Sarajeva. Iako se Tihić predstavlja kao pravnik, on očito ne razumije vojno pravo. Taj gospodin tada nije bio ovdje i on nema pravo o tome govoriti. Haški tribunal vodio je istragu i utvrdio da tu nije bilo ratnog zločina – zaključuje Švrakić.
Narod je izašao na ulicu
– Bio sam 2. maja na licu mjesta u Dobrovoljačkoj ulici. Bilo je nekoliko mrtvih i ranjenih, ali to se desilo spontano. Narod je izašao na ulicu, bio je tu čovjek kojem je dan ranije poginuo sin, ne znam ni danas kako se on zove, znam da je bio visok i brkat, nosio pušku i zapucao vičući da mu je sin ubijen. Potom je bacio pušku i pobjegao. Tako je došlo do tog meteža, narod je bio pod granatama, ginuo, iritiran hapšenjem predsjednika Alije Izetbegovića – sjeća se Bahto.
Avaz