Strasti i njihov utjecaj na razilaženje (I dio)

Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, neka je Allahov salavat i selam na Njegova roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i sve ashabe.

Jedan od najvećih pokazatelja zablude i najveći razlog za propast je slijeđenje strasti, jer strasti vode svog sljedbenika u provaliju sve dok ga ne strovale u vatru.

Rekao je Šatibi: “Strasti su prozvane tim imenom zato što one strovaljuju svog sljedbenika u vatru / hava jehvi ilan-nar.” (El-Muvafikat, Imama Šatibija. Ovo se prenosi od Ša’bija, u uvodu Daremijevog Sunnena poglavlje o Izbjegavanju sljedbenika strasti, takođe prenosi El-Lalekai pod brojem 229)

Rekao je Ibn Abbas: “Nije Allah spomenuo strasti u Svojoj Knjizi izuzev sa pokudom / u negativnom kontekstu.” (El-Muvafikat, Imama Šatibija), zato je obaveza dati prednost Kitabu i sunnetu nad mišljenjem i dati prednost šerijatu nad strastima.

Osnova koja odvaja one koji vjeruju u Poslanike i one koji postupaju suprotno njima jeste davanje prednosti vjerovjesničkim jasnim i nedvosmislenim tekstovima nad sopstvenim mišljenjima, i davanje prednosti šerijatu nad strastima. Svo zlo proizilazi iz toga da se da prednost mišljenju i razumu nad jasnim tekstom, i da se da prednost strastima nad šerijatom. Onome kome Allah želi dobro osvijetli mu srce tako da u tekstovima i u šerijatu prepoznaje korist i dobro, pa obradovan time biva spašen i upućen. Ovo je ogromna blagodat od Allaha, i data je onom koji svoje strasti podredi onome sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ako osoba ne postigne taj stepen ipak joj je obaveza slijeđenje i prihvatanje tekstova koji se nalaze u Allahovoj knjizi, sunnetu Njegova Poslanika i u šerijatu, a nikako joj nije dozvoljeno da se tome suprostavi ili to odbije zbog svog mišljenja ili strasti.

Bilježi Imam Ahmed sa svojim senedom od Ebi Burzeta El-Eslemija a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ono zbog čega strahujem za vas poslije mene jesu vaši stomaci, vaši polni organi i stranputice strasti.”

Bilježi Tirmizi od Ne’ima b. Humara El-Gatafanija koji kaže da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Loš je onaj rob koji slijedi strasti, a one ga vode u zabludu …”

Zabilježeno je u El-Muhtareh od Abdullaha b. ‘Amra koji kaže da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan od vas neće biti vjernik sve dok mu strasti ne budu slijedile ono sa čim sam ja došao.”

Bilježe sakupljači Sunnena da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio ovom dovom: “Gospodaru moj, udalji me od lošeg ponašanja, strasti i bolesti.”

Bilježi Ibn ebi Asim u Es-Sunnetu od Muavije, r.a., koji kaže: “Jednog dana je među nama ustao Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Sljedbenici knjige prije vas su se podijelili na sedamdeset i dvije skupine zbog strasti, a ovaj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri skupine zbog strasti i svi će završiti u Vatru izuzev jedne, a ona je Džemat/zajednica. Znajte, pojavit će se u mom ummetu narod vođen strastima, i pratit će ih te strasti kao što pas prati svoga gazdu, neće ostaviti nijednu njihovu žilu niti zglob a da neće ući u njih.'”

Temelj stranputice je slijeđenje prohtjeva i strasti, kako što je rekao Uzvišeni, kritikujući njene sljedbenike:

“…oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dolazi od Gospodara njihova prava uputa.” (En-Nedžm, 23.)

Ovako su opisani nevjernici, i svaki onaj koji ima udjela u ovoj osobini srazmjerno tome koliko se poistovjetio sa nevjernicima.

Kaže Uzvišeni, pojašnjavajući pravo Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

“Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.” (En-Nedžm, 1.-4.)

Ovim ajetom Uzvišeni mu je zanegirao dalalet i gavajet, a to je ustvari džehl/neznanje i zulm/nepravda. Ed-Dallu – je zalutali, onaj koji ne zna istinu, a El-Gavi – koji postupa po svojim strastima.

Pojasnio nam je Uzvišeni da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne govori po hiru svome (ćejfu), već se radi o objavi koju mu Allah objavljuje, te mu je pripisao znanje, a isključio mogućnost da se radi o slijeđenju prohtjeva / strasti. (Pogledati fetve od Ibn Tejmijje).

Sljedbeniku strasti je zabluda neminovnost, imao on znanja ili ne, jer mnogo je onih koji ostave znanje radi slijeđenja strasti, što za sobom povlači da će počiniti nasilje ili riječima ili postupcima, jer ga strasti čine slijepim.

Zato su prve generacije / selef upozoravale na opasnost sjedenja s onima koji posjeduju ovo svojstvo. Kao što je rekao Ebu Kulabe: “Nemojte sjediti sa sljedbenicima strasti, niti im odgovarajte jer ne vjerujem da vas neće utopite u svoju zabludu, ili vam pomutiti ono što znate.” (Bilježi Ibn Betta u El-Ibani, br. 363; El-Lalekai, br. 244; Ed-Daremi 1/108)

Također je rekao: “Nemojte sjediti sa sljedbenicima strasti jer i ako se ne povedete za njima obuzet će vas sumnja u ono što znate.” (Bilježi Ibn Betta u El-Ibani, br. 367) Znači da sjedenje sa sljedbenikom strasti ne može biti uskraćeno od nevolje/šera. Ili će se povesti za njegovim strastima i stranputicom ili će se pojaviti sumnja po pitanju njegove vjere za koju je znao da je istina.

Rekao je Ibn Abbas: “Nemoj sjediti sa sljedbenicima strasti jer je sjedenje sa njima bolest za srce.” (Bilježi Ibn Betta, br. 371)

Rekao je Ibrahim En-Neha’i: “Nemoj sjediti sa sljedbenicima strasti jer sa tim sjedenjem odlazi svjetlo imana iz srca, napušta te ljepota lica i poprima se mržnja u srcima vjernika.” (Bilježi Ibn Betta, br. 375)

Rekao je Mudžahid: “Nemoj sjediti sa sljedbenicima strasti jer su oni zlo poput zla šuge.” (Bilježi Ibn Betta, br. 382). Znači da djeluju na one koji ih okružuju kao što onaj koji je blizu šuge biva ošugan.

Rekao je Muhammed b. Ali: “Nemoj sjediti sa svađalicama, jer se oni izruguju sa Allahovim ajetima.”, aludirajući na govor Uzvišenog:

“On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite sa onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će sigurno zajedno sastaviti u džehennemu licemjere i nevjernike.” (En-Nisa, 140.)

Rekao je Mus’ab b. S’ad: “Nemoj sjediti sa obmanjenima jer te neće mimoići jedno od dvoga – ili će te zavesti pa ćeš ga slijediti, ili će te uznemiriti/uvrijediti prije nego se rastanete!” (Bilježi Ibn Betta, br. 385)

Rekao je Junus b. ‘Ubejd: “Oporučujem vam tri stvari … nipošto ne izlažite svoj sluh sljedbeniku strasti, niti se osamljujte sa ženom koja vam nije mahrem pa makar osamljivanje bilo radi učenja Kur’ana, niti odlazite vladarima pa makar mu željeli vaziti.” (Bilježi Ibn Betta, br. 387)

Rekao je Ebu Kulabe oporučujući Ejubu Es-Sahtijaniju: “O Ejube, zapamti od mene četiri stvari: nemoj govoriti o stvarima iz Kur’ana po svom mišljenju (bez znanja, op.prev.), vodi računa o ubjeđenju u Kader, ako ti se spomene govor Muhammedovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova, drži se toga, i nemoj izlagati svoj sluh sljedbeniku strasti pa da ubace u njega ono šta želi.” (Bilježi Ibn Betta, br. 397; El-Lalekai, br. 246)

Rekao je Ebul-Dževzai: “Draže mi je da su mi u susjedstvu kuće majmuni i svinje nego li da mi u susjedstvu bude čovjek koji je od sljedbenika strasti.” Ovi spadaju pod ajet: “Kad vas sretnu, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svijih. Reci: ‘Umrite od muke!’ Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.” (Ali ‘Imran, 119.) (Bilježi Ibn Betta, br. 466; El-Lalekai, br. 231)

Na ovo upućuje hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji govori o Dedžalu: “Ko čuje da se pojavio Dedžal neka se udalji od njega jer, tako mi Allaha, doći će mu čovjek, računajući da je vjernik, pa će postati njegovim sljedbenikom zbog izloženih smutnji/šubhi.” (Bilježi Davud; Ahmed 4 / 441, vjerodostojnim ga je ocjenio šejh Albani)

Zato vjernik, a pogotovo početnik ili mlad insan, treba da se udalji od smutnje i prepiranja u vjeri, jer to vodi u propast.

Rekao je Ibn Betta: “Kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ko od vas čuje za pojavu Dedžala neka se udalji od njega najbrže što može. Doći će mu čovjek sa ubjeđenjem da je vjernik, pa neće ga pustiti sve dok ga ne bude slijedio zbog šubhi / smutnji koje će vidjeti.'”

Rekao je: “Ovo je govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je onaj koji istinu govori, pa nemoj nikoga od vas da ponese visoko mišljenje o sebi samom, niti da vas ponese to što znate da ste na ispravnom putu dovodeći u rizik svoju vjeru sjedenjem sa nekima on onih koji slijede strasti. Obično se kaže: ‘Obići ću ih kako bih provjerio, ili da bih saznao o njihovom pravcu/mišljenju’, a oni su veća fitna/smutnja od samog Dedžala, njihov govor je zarazniji od šuge i pogubniji za srce od vatre. Bio sam svjedok cijeloj skupini ljudi koji su ih proklinjali i psovali, a zatim su sjedili sa njima da bi ih upozorili i da bi im odgovorili. Pa su im se zbog svoje naivnosti, njihovog skrivenog lukavstva i podrobnog nevjerstva na kraju pridružili. Spominje se da je Muhammed b. Es-Saib bio od sljedbenika sunneta pa je rekao: ‘Idemo da čujemo šta govore’, pa se nije vratio dok se i sam toga nije prihvatio i dok mu to nije prionulo za njegovo srce…” (Zabilježeno u El-Ibani, br. 475, u poglavlju koje je naslovljeno: ‘Upozorenje na skupinu koja razbolijeva srca i uništava vjerovanje / Babut-tehzir mine suhbeti kavm jumeridune el-kulub ve jufsidune el-iman.’) A primjera poput njegovog je puno.

Nastavit će se… InšaAllah

Po knjizi: El-hava ve eseruhu fil-hilaf
Autor: Uvaženi učenjak Abdullah El-Gunejman
Preveo: Mithad R. Ćeman
Fakultet da’ve i usulid-dina