Dok prebacujete kanale na TV-u ili pregledate novine i časopise na trafici, možda se osjećate sretnima jer živite u svijetu u kojem je prisutno toliko različitih pogleda. Možda vam se čini i da navodni porast u odabiru medija također povećava prilike za pravedno razumijevanje i služenje interesu javnosti. Nažalost, daleko od toga da je ovo slučaj. Svijet medija se svakim danom smanjuje.
Dobro došli u 2010.
2010. godina bi u historiji mogla biti zapamćena kao godina velike konsolidacije medija, po pitanju koncentracije vlasništva nad medijima u rukama nekoliko velikih konglomerata i moćnih medijskih mogula. Predviđanja o spajanju medijskih kompanija su jako mračna i pomalo zastrašujuća.
U članku u Los Angeles Timesu “Predviđanja za 2010: Još jedna nemirna godina za medije”, Joe Flint kaže da je u svijetu medija debata o tome “ko je kralj – sadržaj ili rasprostranjenost” bila riješena 2009. Kao posljedica, novi val spajanja će vjerovatno uslijediti. Medijski giganti će progutati druge medijske gigante, koji su već i sami progutali manje medijske kompanije, koji su također… Ma, razumjeli ste u čemu je poenta.
Kad je američki predsjednik Thomas Jefferson rekao da je “jedina sigurnost za sve nas u slobodnoj štampi”, teško da je mislio na konsolidaciju medija. Velike medijske kompanije odražavaju velike, iako specifične, poslovne interese svojih vlasnika i njihovih oglašivača. Takve kompanije su posvećene samo finansijskom razvitku, čak i nauštrb onog što je bitno ili bi trebalo biti bitno većini njihovih potrošača.
Drugim riječima, dok medijske kompanije ponosno propagiraju važnost demokratije, one nisu ni demokratične ni reprezentativne, budući da zarađuju od jako specifičnog tumačenja demokratije.
Kako će demokratiji, masovnom sudjelovanju ili javnom interesu služiti to što je korporacija Comcast kupila NBC Universal ili Disneyjevo preuzimanje Marvel Entertainmenta? Medijska industrija se pretvorila u džunglu, gdje preživljavanje najjačih nije određeno vrijednošću sadržaja ili doprinosom društvu, već prije “pametnim” poslovnim dogovorima koji omogućavaju preživljavanje na sve zahtjevnijem medijskom tržištu.
Vremena se mijenjaju. Federalna komisija za komunikacije (FCC) je zapravo uspostavljena s jasnom uputom (uredba komisije iz 1934), da radi u korist “javne pogodnosti, interesa ili potreba”. Bez obzirana to da li se FCC držala te upute ili je odstupila od nekih dijelova, činjenica je da je ona sada dio neprekidnih nastojanja da se vlasništvo nad medijima nađe u što manje ruku. Štaviše, čak će i oni koji su nadgledali rad FCC-a vjerovatno dopustiti medijsku konsolidaciju.
“Spremite se za poplavu dogovora medijskih konsolidacija”, napisala je Ira Teinowitz na stranici TheWrap.com.
Deregulacija vlasništva nad medijima
Sredinom 1990-ih, FCC je počela s ublažavanjem pravila vlasništva nad medijima. Godine 1996, započeo je proces “deregulacije” (ukidanja administrativnih ograničenja). To je dovelo do novog talasa spajanja, gdje su hiljade radiostanica prodane većim kompanijama, a vlasništvo TV-a je postalo koncentriranije nego ikad prije. Godine 2003. FCC je ponovo deregulirao američke zakone koji se tiču medija, a ovaj put, novi zakoni o vlasništvu medija su se ticali lokalnih medija širom SAD-a.
Srećom, sud SAD-a je pokvario olakšice FCC-a, koje su uglavnom služile velikim medijskim konglomeratima. Ali Sud za žalbe SAD-a je još jednom izuzet za odluku putujućeg okružnog suda.
Ekonomska recesija je u SAD-u jako pogodila mnoge novine. Stotinu i pedeset novina su ili prestale s radom ili sada imaju samo online izdanja; najbolji primjeri su Seattle P-I i Christian Science Monitor. Hiljade medija širom SAD-a se bore da iznesu održiv poslovni model, ali imaju malo nade da će uspjeti.
Vrijeme je zrelo za poteze medijskih lešinara. Godine 2007. sud je spriječio FCC-ov pokušaj da promijeni pravila vlasništva. Sada ponovo razmatra svoju odluku.
Ako se pravila ponište, spajanja i dalje konsolidacije medija će utjecati na prvih 20 tržišta u SAD-u. S obzirom na ono što znamo o historiji prisvajanja velikih medijskih kompanija, možemo pogoditi da je ovo samo početak daljeg koncentrisanja vlasništva nad medijima, a to za posljedicu ima gušenje slobode izražavanja većine ljudi, posebno onih čije mišljenje nije u skladu s poslovnim (ili političkim i ideološkim) interesima vlasnika medija i njihovih dobrotvora.
Nažalost, ovaj trend nije prisutan samo u SAD-u. Ekonomska recesija je globalna, a velike medijske kompanije ne rade u okviru određenih geografskih granica. “Sektor španskih medija se susreo s talasom konsolidacije usred znakova da su najmanje dva od njih blizu najave prekida rada”, piše Financial Times 17. decembra 2009. Ovo je medijska vijest koja se ponavlja u različitim zemljama. Nadalje, konsolidacija medija se primijeti u svim medijskim sektorima, uključujući film, muziku i ostalo.
Piše: Ramzy Baroud
Izvor: islamonline.net
Preuzeto sa: Nahla.ba