Pirati Egejskog mora
U grčkoj mitologiji, peti zadatak Herkula bio je da očisti svo đubre koje su napravili hiljade goveda za vrijeme tri decenije u štalama Augeasa. Herkules je očistio štale tako što je preusmjerio dvije rijeke kroz njih. Poslije toga otišao je i osnovao olimpijske igre. Danas, grčki finansijski sistem su kao štale Augeasa. Novi premijer Grčke, socijalist, George Papandreou, trebat će snagu heroja Herkulesa da povrati grčku ekonomiju i da spriječi da njihova kriza utječe na druge, finansijski slabe, članove EU.
Grci su bogat narod, ali historijski su siromašeni od strane vlade. Vrlo su pametni, tvrdi, i veliki radnici. Kada se negdje nasele van svoje zemlje, oni uspiju. Npr, pretpostavlja se da Grci posjeduju oko 25% svih restorana i kafića u Americi. Ali kod kuće, u kolijevci demokratije, Grci dugo nose kletvu korumpiranih vlada, političkog plemenskog rata, uzajamne sumnjičavosti i neriješenih finansija. Sve ovo važi i za ostale balkanske nacije.
Ustvari, grčke finasije su u crvenom najmanje pola vremena u zadnjih dva stoljeća. Interesantno, u Otomanskom carstvu i SSSR-u, etnički Grci su osnovali, zajedno sa Grcima i Armencima, principijelne menadžere i finansijske eksperte. Ali ne u grčkoj vladi. Grčka ekonomija je bila nespremna da se pridruži EU, jer je bila žestoko uzdrmana još 1981. godine, i takva situacija je nepromijenjena do danas. Niti je Grčka spremna da se pridruži euro zoni. Bugarska, Rumunija i grčki dio Kipra je također ostao jednako nepripremljen. Ali svi su oni imali dobrodošlicu u uniju dok Turska, sa 70 miliona građana, nije imala nikakvu dobrodošlicu.
Kada se pogleda malo kritički, očigledno je da se EU proširivala previše i prebrzo. Sada, nova vlada u Atini je priznala da je Grčka ispunila finansijske uslove i standarde EU falsificirajući svoje knjige i podatke. I konzervativna i socijalistička vlada, koje se naizmjenično smjenjuju na vlasti u Grčkoj, su odgovorne zbog ovih nečasnih radnji, te zbog ugađanja svakoj vrsti specijalnih interesnih grupa koje su naišle.
Trećina grčkih zaposlenih su radnici zaposleni od strane vlade. Ratoborni sindikati prijete paraliziranjem i nemirima ako ne dobiju pune penzije kada napune 61-63 godine, veće plaće i duže odmore. A Atena se suočava sa još većom opasnošću nemira i nasilja dok radnici u javnim sektorima odbijaju da prihvate neophodnu oštru državnu intervenciju i nove mjere. Ono što je smješno i apsurdno jeste da polovina grčkih poreskih obveznika prijavljuju godišnji prihod manji od 12.000 eura, tako da ne plaćaju porez. Grčki biznis je vrlo vješt u izbjegavanju poreza. Korupcija u vladi, na svim nivoima, je široko rasprostranjena.
Kao i američki predsjednik Barack Obama, grčki premijer Papandreou je naslijedio monstruozni finansijski nered od prethodne konzervativne vlade koja je tvrdila da je grčki deficit samo 3,75 %GDP-a, što je bilo u liniji sa pravilima EU. Ali budžetske brojke koje su iznosili ova grupa egejskih pirata bile su lažne. Pravi grčki deficit iznosio je 12,7%. Atina ima milijarde dolara zajmova koje ne može vratiti. 30 milijardi dolara treba vratiti samo tokom aprila. Atina će morati moliti ili posuditi ova sredstva negdje.
Prije stotinjak godina flota zapadnjačkih zemalja, koje su dale kredite, bombardovala bi Pireje i Saloniku, ili bi zauzeli Partheon i odnijeli ga, ako Grci ne bi vratili dugove. Danas, EU čak nema neki službeni mehanizam za rješavanje problema sa svojim prezaduženim članovima. Također smo saznali da je sve zloglasnija banka sa Wall Streeta, Goldman Sachs, pomogla Grčkoj da prikrije svoje dugove kroz mutne finansijske radnje. Tako da Wall Street nije samo prouzrokovao trenutnu svjetsku finansijsku krizu, nego su posuđivači i zelenaši iz New Yorka izvezli svoju ljigavu alkemiju širom svijeta.
Slabe finansijske karike EU, Portugal, Italija, Irska i Španija suočavaju se sa rizikom infekcije zbog grčke finansijske krize. Njihovi dugovi su također veliki, a finansijski izvještaji su takvi da se na njih ne smije osloniti. Britanija, još jedan utjecajan finansijski faktor koji postaje opasno ovisan o dugovima, se također susreće sa opasnostima vlastitog sloma. Za to vrijeme Papandreou ima „ponosa“ i obraza da zahtjeva od EU da plati dugove Atine. U mitologiji, grčka božanstva su uništavala one preponosne.
Čini se da će velike zvjerke EU, Njemačka i Francuska, morati spasiti Grčku. Ali glasači u njihovim zemljama su jednako ljuti kao i bijesni Amerikanci zbog rastućih dugova vlade, i imaju vrlo malo simpatija prema Grčkoj. Ankete pokazuju da se 70% štedljivih Nijemaca i Francuza protivi spašavanju rastrošnih Grka. Kancelarka Angela Merkel sa pravom je pitala zašto Nijemci, koji moraju raditi do 67 godine da bi išli u penziju, moraju izvlačiti grčke radnike da bi ovi išli u penziju sa 61 godinu.
I ko je sljedeći koga će trebati spasiti, pitaju njemački dužnosnici? Italija je nedavno izvijestila da su njihovi građani izbjegavali porez, te da su samo u švicarske banke prenijeli najmanje 80 milijardi dolara. Ruski premijer Vladimir Putin nedavno je primijetio da Amerika nije ništa bolja od Grčke u rješavanju svoga finansijskog nereda. U oba slučaja, konzervativne vlade su dopustile masivne finansijske prevare i ostavili „štale Egeja“ u dugovima.
Putinov komentar je interesantan. Rusija ima četvrte na svijetu monetarne rezerve. Moskva širi svoj politički i vojni utjecaj u Srbiji, i može na kraju i spasiti Grčku, i tako obnoviti i ojačati svoj utjecaj na Balkanu. To bi bio pravi strateški udar. Na kraju, Francuska i Njemačka će morati „spustiti svoj nos“ i nekako otpisati grčke dugove, velike kao Olimp, iako će i to prekršiti pravila EU. Jer alternativa je širenje finansijskog nemira.
Istovremeno ova kriza utječe na euro i potkopava cijelu EU. Prvi rezultati nisu toliko loši, pošto precijenjeni euro šteti i evropskom izvozu. Ali grčka kriza otvara opasne pukotine u klimavoj strukturi polujedinjene Europe. Ako kriza zahvati Italiju, Španiju i druge mediteranske zemlje, pazite se. Mnogi Evropljani žele da se „loša“ Grčka izbaci iz euro zone, a možda i iz EU. Drugi „delikventi“, poput Rumunije i Bugarske, bi je mogli slijediti. A manja EU bi bila sigurno jača EU.
Piše: Eric Margolis
Izvor: Common dreams