Politički cilj je beznačajan jer se pravo (zakon) oslanja na zločinačku namjeru, a to je genocid nad stanovništvom, bez obzira na motive. Amerikanci i Izraelci su potvrdili da Egipat, uz obimnu pomoć s američke strane, gradi čelični zid dužine nekoliko kilometara, a dubine 18 metara. Sa egipatske strane ova vijest nije eksplicitno, ali jeste indirektno potvrđena. Povod izgradnje zida, kao što navode egipatske vlasti, jeste sprečavanje krijumčarenja između Egipta i Gaze. Što se tiče prava Egipta da unutar svoje teritorije gradi zid, objasnio je ministar vanjskih poslova, istaknuvši da je to suverena odluka Egipta i tiče se njegove nacionalne sigurnosti. Želim u ovom članku mirno prokomentirati te riječi čisto s pravnog stajališta. Pravo svake države je da unutar svojih granica radi šta hoće da bi se osigurala od svojih susjeda, ali općepoznato pravilo u međunarodnom pravu je da je to pravo države ograničeno (uvjetovano) nenanošenjem štete na ilegalan način susjednim država ili susjednoj regiji. U ovoj analizi ja ću se potpuno kloniti izjava i opisa koje dolaze iz Egipta ili prema Egiptu, a koje govore o arapskoj solidarnosti, ili o tome da je Palestina u srcu svakog Egipćanina, ili da su Palestinci muslimani i da je obaveza pomoći ih, jer to su izjave koje nemaju veze sa stvarnošću (realnošću), nego nerviraju čitatelja. Ja ću se fokusirati samo na pravo Egipta, na koje se pozivaju oni koji pravdaju gradnju zida.
Sramna uloga Egipta
Kada je riječ o Gazi, koja je sa sjevera omeđena i opkoljena morem, a na njenim istočnim i južnim garnicama se nalazi Izrael koji ima cionistički projekt s ciljem uništenja palestinskog naroda i stavljanja Gaze pod stalnu kontrolu, te njeno predstavljanje kao neprijateljske teritorije, na kojoj dozvoljeno sve što je zabranjeno po međunarodnom pravu. Na zapadnoj granici Gaze je Egipat koji je postao izvor nade, ne samo da se Gaza spasi cionističkog čudovišta, nego da se Gaza i opskrbi sa svim onim što je potrebno za opstanak. U normalnim okolnostima i ako su namjere dobre – to je ekonomsko pitanje, a to je ujedno i prilika za profit za egipatsku stranu. No, radi brojnih razloga, koje sada nećemo razmatrati, Egipat je odlučio da izgradi čvrst tampon između njega i ovih “neprijatelja” koji prežu svaku priliku i zalijeću se s vremena na vrijeme i tako mu uzrokuju neprijatnosti s Izraelom. Egipat tvrdi da ova odluka proizlazi iz čistog egipatskog osjećaja, bez sugestija bilo koga sa strane. S druge strane, budući da međunarodno pravo tretira Gazu okupiranim područjem, njena opsada je zločin protiv čovječnosti, genocid nad njenim stanovnicima, osim toga što je to ratni zločin shodno Četvrtom ženevskom sporazumu. Međunarodno pravo zadužuje države potpisnice sporazuma da trebaju raditi na ukidanju opsade i spašavanju stanovnika i osiguravanju minimalnih ljudskih uvjeta za opstanak. A što se tiče Egipta, s obzirom na njegov položaj, da je on jedini izlaz za drugu stranu, tj. Gazu. S obzirom na tu činjenicu, međunarodno pravo mu nalaže dodatne obaveze, a to je obaveznost otvaranja prijelaza Rafah i sve ostale granice radi spašavanja Gaze iz izraelskog planiranog genocida. Uvođenje embarga posredstvom zatvaranja graničnih prijelaza i sprečavanje prolaza potrebnih namirnica, dovelo je do kopanja tunela koji su jedini izlaz iz tog izraelskog plana, pa je zatvaranje tih tunela novi zločin, i sprečavanje protoka zraka u Gazu kroz čelični zid. A zid su smislili Izrael i SAD kako bi istočnu granicu Izraela s Gazom, zamijenila granica Egipta s Gazom na zapadu, posredstvom egipatskih ruku i egipatske sigurnosti.
Napuštanje međunarodnih obaveza
Ovaj postupak, koji nema nikakve veze s emocionalnim pozivima kojima službeni Egipat ne pridaje značaj u ovom važnom trenutku u životu Egipta, izgradnju zida čini zločinom par exelans. Obznanjeni cilj je prigušiti ustrajnost stanovništva Gaze i kazniti ih za grijeh koji nisu počinili i mučiti ih do smrti, zbog toga što su se opredijelili za sistem kojeg oni vole, ili ga mrze, kojeg su sami sebi odabrali ili im je nametnut, svejedno – niko nema pravo da se u to miješa bez obzira na to kakvo on političko mišljenje ima o tom sistemu. Politički cilj je beznačajan jer se pravo (zakon) oslanja na zločinačku namjeru, a to je genocid nad stanovništvom, bez obzira na motive. Gradnja zida sama po sebi znači da je Egipat napustio svoje međunarodne pravne obaveze koje je imao prema opkoljenom stanovništvu Gaze, te da sarađuje s Izraelom u činjenju zločina. Profesor Richard Falk, izvjestilac Vijeća Ujedinjenih naroda, zadužen za ljudska prava u okupiranim teritorijama, ukazao je u svom izvještaju o dešavanjima u Gazi na zločin koji se čini stanovnicima Gaze, tako što ljudi u njoj nemaju mogućnost (pravo) da pobjegnu od uništenja. Pa šta onda reći za zid koji uništenje čini sigurnim i uklanja bilo koju mogućnost spasa. Učešće Egipta s Izraelom i SAD-om u genocidu nad stanovništvom Gaze, bez obzira na to kakva bila opravdanja kod svake od ovih strana, upotpunosti stavlja Egipat u krug okrivljenih, a da ne spominjemo da je ovo učešće Egipta, zapravo, realizacija američko-izraelskog dogovora, kojeg je Egipat ranije smatrao flagrantnim miješanjem u unutrašnje odnose (pitanja) i bio je ljut jer se provodio na njegovoj teritoriji, bez njegovog sudjelovanja. Čini se da je odlazak Busha, i sudjelovanje Egipta u ovim radnjama “ispravilo situaciju”, koju mu historija neće nikada oprostiti. Kao što će imati obračun i na Sudnjem danu. Egipat je gledao na jednu stranu, a zanemario je (previdio) mnoge važnije aspekte, posebno da ovi zločini ne zastarijevaju s vremenom. Ovo je čisto pravni pogled na situaciju, bez obraćanja pažnje na humanitarne, nacionalne, vjerske aspekte ili istinsku nacionalnu sigurnost. A dovoljno je to što je ovo najveća usluga učinjena cionističkom projektu, čiju će cijenu plaćati naredne generacije Egipta.
Piše: Dr. Abdullah el-Aš’al
Preveo: Ahmed Purdić
Izvor: Novi Horizonti
Obrada: IslamBosna.ba