Sadik Ahmetović ogledalo politike u Bošnjaka
Ko god je gledao večernji dnevnik sarajevske televizije Hayat u utorak navečer mogao je svjedočiti zanimljivom novinarskom prilogu snimljenom u sarajevskom hotelu ”Holliday Inn” u kojem se prikazuje reakcija Sadika Ahmetovića, ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine, dok sluša novinarku televizije Hayat koja mu saopćava vijest da se u Srebrenici vrše obimna hapšenja i da bi vjerovatno mogao biti uhapšen i on. Strah u očima ministra Ahmetovića dominirao je prilogom, a njegova zbunjena reakcija bila je više nego očigledna. Zaista je bilo mučno gledati isprepadano lice ministra Ahmetovića.
Maneken u ministarskom odijelu
Također, istog dana ministar Sadik Ahmetović našao se u još jednom ponižavajućem položaju, a što smo mogli pratiti putem večernjeg dnevnika. Izlazak inspektora policije Republike Srpske iz ureda ministra Sadika Ahmetovića gdje su ga ispitivali na okolnosti optužbi da je učestvovao u seksualnom zlostavljanju maloljetne Romkinje iz Srebrenice, prizor je koji je nemoguće vidjeti u uređenim zemljama. Kakav je to ministar sigurnosti države Bosne i Hercegovine kojeg ispituju lokalni policajci? Opisano stanje i nemoć državnog ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića govori samo za sebe. Nikada nijedan ministar nije doživio veće poniženje od Sadika Ahmetovića. Sjetimo se kako je taj isti Sadik Ahmetović prije dva mjeseca, nakon skandalozne policijske akcije u Gornjoj Maoči, u medijima gordo branio tu akciju iako sam zna, ali ne smije javno priznati, da je to bilo klasično iživljavanje nad djecom, ženama i desetak muških gornjomaočanskih glava. Sadik Ahmetović branio je ono što je svaki razuman čovjek osuđivao. Slična takva sila i poniženje sprovedena je ovih dana nad njim i drugim uhapšenim u Srebrenici. Također, Sadik Ahmetović je u utorak bio izložen sličnoj medijskoj hajci koja je poduzimana protiv uhapšenih Bošnjaka iz Gornje Maoče u kojoj je i sam učestvovao.
Pravilno i objektivno sagledavanje lika i djela Sadika Ahmetovića daje nam pravu sliku o aktuelnom stanju bošnjačke politike i haosu koji vlada u Bosni i Hercegovini. Prije nego što će Sadik Ahmetović doći na mjesto ministra sigurnosti, u Saffu smo napisali da smo mi Bošnjaci zapali u jadno stanje kad smo doživjeli da nam ministar sigurnosti bude čovjek kao što je on. Mi nemamo ništa lično protiv ovog čovjeka, zapravo veoma nam teško padaju poniženja koja doživljava posljednjih dana. Međutim, sa aspekta pragmatizma i bošnjačkih nacionalnih interesa i sigurne budućnosti Bosne i Hercegovine, moramo konstatirati da je Sadik Ahmetović neadekvatno rješenje za obavljanje tako odgovorne pozicije kao što je vođenje Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine. I slijepcima je jasno da je Sadik Ahmetović doveden u ovo ministarstvo isključivo radi, da tako kažemo, manekenske uloge koja podrazumijeva slikanje u ministarskoj fotelji i šetkanje u ministarskim odijelima bez konkretnog uplitanja u stvarne nadležnosti ministra sigurnosti. Uostalom, afera oko objavljivanja lažne liste terorističkih organizacija u Bosni i Hercegovini najbolji je primjer ili dokaz koliko je Sadik Ahmetović daleko od svoga posla. Ova afera sa lažnim listama otkrivena je zahvaljujući aktivnostima odgovornih novinara ”Dnevnog avaza”. U spomenutim novinama objavljen je faksimil dokumenta koji je iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine poslat u Ujedinjene nacije, a u kojem se govori o terorizmu i u kojem se Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine poziva na informacije iz lažne liste. Da apsurd bude veći, na poslatom dokumentu u potpisu stoji ime ministra Sadika Ahmetovića, a ispod tog potpisa stoji ime njegovog zamjenika Mije Krešića koji je stvarni pošiljalac predmetnog dokumenta. Nakon što je afera razotkrivena, ministar Sadik Ahmetović izjavio je da on ne zna ništa o spomenutom problemu i da javnost pita njegovog zamjenika Miju Krešića i njegovog pomoćnika Vjekoslava Vukovića. Kada je pritisnut glasom javnosti, Sadik Ahmetović navodno je počeo da istražuje ko je autor lažnog popisa organizacija koje se optužuju za terorizam. Da ”Dnevni avaz” nije razotkrio ovu aferu, Sadik Ahmetović ne bi se ni bavio ovim problemom. Također, ”Dnevni avaz” je razotkrio samo jednu, odnosno dio afere. Da Sadika Ahmetović želi ili smije obavljati svoj posao, on bi do kraja i bez medija stao ukraj ovoj opasnoj zloupotrebi vlasti. Zašto Sadik Ahmetović ne istraži koliko lažnih lista ima, ko ih je napravio ili pravi, gdje su te i takve liste i informacije sve poslane, kolika je šteta nastupila i slično? Nažalost, odgovor je već poznat. Sadik Ahmetović nije doveden u Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine da radi posao ministra sigurnosti već da bude maneken u ministarskom odijelu.
Očekujmo neočekivano
Nije Sadik Ahmetović jedini bošnjački maneken u ministarskom odijelu. Ne treba gubiti dušu i svu krivicu svaljivati na njega. Ništa bolji nisu ni drugi ministri ni njihovi lideri, bez obzira iz kojih političkih stranaka dolazile spomenute bošnjačke političke dangube. Sadik Ahmetović se, kao i ostali bošnjački političari, bavi politikom isključivo radi ličnih interesa. Bošnjački narod osjetio je sav jad i bijedu zbog stanja u koje su nas doveli naši političari. Svakim danom tonemo sve dublje. Prije nekoliko dana dogodio nam se skandalozni slučaj Ejup Ganić. Kada je uhapšen Ejup Ganić, mislili smo da Bošnjaci ne mogu doživjeti veće poniženje i da naša politika ne može pokazati veću nemoć. Samo što se malo slegla prašina oko hapšenja Ejupa Ganića, uslijedio je ovaj nesretni i do kraja ponižavajući slučaj sa Sadikom Ahmetovićem. I ovaj put mogli smo svjedočiti koliko je bošnjačka politika razbijena i nemoćna. Neprijatelji Bosne i Hercegovine i Bošnjaka muslimana ovih dana demonstriraju svu snagu i moć. Hoćemo li uskoro biti suočeni sa nekom novom aferom u čijem će epicentru biti neko od bošnjačkih političara?
Stanje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina veoma je opasno. Mi Bošnjaci smo u teškoj i neizvjesnoj poziciji. Sve dok nas vode ili predstavljaju političari kao što je Sadik Ahmetović, ne možemo se nadati ničemu dobrom. U takvom stanju moguće je očekivati i nemoguće situacije i još veća poniženja.
Piše: Ezher Beganović
Saff