Ima li nade za planetu Zemlju?

Ugljen-dioksid koji nastaje sagorijevanjem ugljika i nafte u zemljinoj atmosferi, zajedno sa ostalim plinovima, formira sloj koji zadržava sunčevu toplinu poput stakla u stakleniku. Evidentno je da je tokom cijelog 20. stoljeća emisija ugljen-dioksida stalno bila u porastu, što je rezultiralo globalnim zagrijavanjem zemlje i radikalnim klimatskim promijenama.
Podaci koje su 33 vlade predale Uredu za klimu Ujedinjenih naroda u Bonu pokazuju da je emisija ugljen-dioksida, odgovorna za globalno zagrijavanje, samo u 2005. godini narasla na 15,1 milijardi tona. Rekorder je Amerika, industrijska velesila koja nije potpisala Protokol iz Kyota a koja sama ispušta preko 20 posto od ukupne količine štetnih plinova.
Konferencija u Kopenhagenu o globalnom zagrijavanju, koja je okupila lidere svijeta od 7. do 18. decembra 2009., pokazala je da postoje ogromna razmimoilaženje u stavovima i da je većini razvijenih zemalja ipak najvažniji njihov politički i ekonomski prosperitet a ne interes čovječanstva. Zato bi bilo iluzorno očekivati da će ta konferencija nešto riješiti; svijet će se i dalje zagrijavati, a efekt klimatskih promjena će varirati od zemlje do zemlje. Bogatija i razvijenija društva, poput Sjeverne Amerike, Europe i Japana vjerojatno će iskoristiti svoju tehnologiju kako bi ublažila posljedice. S druge strane, unutar ekonomski nerazvijenijih zemalja poput većeg dijela Afrike, Azije ili Južne Amerike, možemo očekivati velike probleme. Njih će teško pogoditi nadolazeće globalno zagrijavanje i njime uvjetovane klimatske promjene. Područja poput Bangladeša, znatnog djela sjeverne Afrike i većine niskih ostrvskih predjela najvjerojatnije će biti poplavljena zbog dizanja niova mora i olujnog vremena koje će uslijediti. Pustinje u Africi zasigurno će se dramatično proširiti. Poznato je da zemlje u razvoju nemaju ni blizu mogućnosti kao one bogate, što znači da neće moći pokrenuti projekte neutralizacije štetnih djelovanja. Za očekivati je da dođe do napetih društvenih odnosa i političkih nemira, nekontroliranih migracija stanovništva te porasta međunarodnog terorizma i ratova, kazano je, između ostalog, u upozorenjima koja su se mogla čuti u posljednje vrijeme.
Jedan od glavnih faktora na koje globalno zagrijavanje utječe je nivo mora za koji se smatra da će se povećati puno brže nego što se mislilo, a otapanje polarnog leda do 2100. godine moglo bi povisiti nivo mora čak za šest metara što bi značilo potapanje mnogih primorskih gradova u svijetu. Prema nekim statistikama oko 50 posto svjetske populacije živi na obalama mora i okeana. Stručnjaci navode da je jedan od mogućih scenarija to da će se u idućih 50 do 100 godina globalno zagrijavanje nastaviti i utjecati na rast temperatura od 3 do 5 Celzijevih stepeni, a zbog toga bi otapanje leda na polovima drastično povisilo nivo mora.
Sva istraživanja o klimatskim promjenama slažu se u jednom, a to je da ukoliko želimo izbjeći katastrofalne posljedice moramo pod hitno spustiti globalno zagrijavanje ispod 2 stepena Celzijusa. Prvi korak na tom putu trebalo bi biti redukcija stvaranja plinova uzročnika efekta staklenika za 5 posto do 2012. godine. Međutim, niko nije siguran da je to i izvedivo. Glavni problem rješavanja globalnih problema je u tome što se oni ne mogu riješiti na globalnom nivou. Nikakvi protokoli i konferencije neće dati konkretan učinak ukoliko se postignuti dogovori ne počnu primjenjivati i na lokalnom nivou. Konferencija u Kopenhagenu je, za razliku Protokola iz Kyota, završena bez ikakvih obaveza za razvijene i bogate zemlje koje su najviše krive za ovakvo alarmantno stanje.

Posljedice koje donosi globalno zagrijavanje

Zastrašujuće su prognoze stučnjaka u vezi s tim šta globalno zagrijavnje i klimatske promjene mogu uzrokovati u narednom periodu.
Između ostalog, spominje se i to da, ukoliko se nastavi emisija štetnih plinova ovakvim intenzitetom, za deset godina na Sjevernom polu neće biti leda! To je konstatovano u izvještaju međunarodne grupe “Catlin Artic Survey” koja se bavi praćenjem stanja na Sjevernom polu, a koja je tokom tromjesečne ekspedicije obavila mjerenja debljine snijega i leda u arktičkoj regiji. Mjerenja su pokazala da je najveći dio leda u proučavanoj oblasti nastao u toku prethodne godine i da je njegova debljina manja od dva metra (180 centimetara). Taj sloj leda suviše je tanak da bi “preživio” vrijeme ljetnjeg otapanja, izjavio je profesor Piter Vadams sa univerziteta u Kembridžu, prenose britanski mediji. Da bi obavili mjerenja, britanski istraživači su tokom tromjesečne ekspedicije u prosijeku dnevno prelazili 11 kilometara što pješice što plivajući. “Za desetak godina na Sjevernom polu ljeti više neće biti leda”, saopštili su istraživači tog tima. Zaključci ove ekspedicije objavljeni su nekoliko nedjelja pred konferenciju UN o klimi koja je održana od 7. do 18. decembra u Kopenhagenu. (http://images.google.ba)
Porast temperature u svijetu mogao bi izazvati znatan porast bolesti u Aziji i na pacifičkim otocima, što bi moglo dovest do sukoba i raseljavanja stotina milijona ljudi. Globalno zagrijavanje moglo bi do 2100. dovesti i do većega broja suša, poplava i tajfuna, a povećat će se i bolesti poput malarije, tropske groznice denge i kolere, doznaje se iz izvještaja o utjecaju porasta temperature na zdravlje.
U jednom izvještaju koji su sastavile Australijska medicinska udruga (AMA) i Australijska ekološka organizacija, vodeće australijske organizacije na području medicine i zaštite okoliša, navodi se da će temperatura  u narednom periodu porast  od 1 do 6 stepeni Celzijusa. “Nije tu riječ samo o duljim ljetima i kraćoj skijaškoj sezoni”, rekao je predsjednik AMKA-e Mukesh Haikerwal, “klimatske promjene će oštetiti naše zdravlje. Izravna posljedica će biti obolijevanje ljudi. Umirat će se masovno jer se zemlja, naš dom, zagrijava!”
U drugim dijelovima svijeta povišene temperature bi mogle dovesti do učestalijih oluja i suša, što bi vodilo do gubitka usjeva te političkih i socijalnih nereda, navodi se u istom izvještaju. Tu se potom kaže da bi takvo stanje moglo uzrokovati masovno propadanje država i sukobe koji bi mogli dovesti do raseljavanja milijuna ljudi u azijsko-pacifičkoj regiji, te općeg kolapsa poretka i brojnih kršenja ljudskih prava.

Zastrašujući naučni podaci o globalnom zagrijavanju

Globalno zagrijavanje uzrokovano je ispuštanjem ugljen-dioksida i ostalih plinova u atmosferu. Oni djeluju kao debeli pokrivač koji upija sunčevu toplinu, zbog čega se Zemlja grije. Što više plinova, to je viša temperatura. Plinovi nastaju izgaranjem fosilnih goriva (automobili i elektrane), a tu su i sječa šuma i poljoprivreda.
Naučnici istražuju ostatke prošlosti u prastarim ledenjacima, okeanima, godovima drveća i koraljima. Najnoviji podaci o ledu na Antarktiku pokazuju da su koncentracije ugljen-dioksida sad više nego ikad u posljednjih 650 hiljada godina, što je najdalje u prošlosti što možemo izmjeriti. U posljednjih 50 godina prosječna globalna temperatura raste rekordnom brzinom.
Globalno zagrijavanje predstavlja problem za ljudsku civilizaciju jer uzrokuje sve veće oluje i suše, otapanje ledenjaka, povišenje niova mora, promjene u klimi i širenje bolesti.
Naučnici tvrde da, ukoliko se ne obuzdaju emisije koje uzrokuju globalno zagrijavanje, prosječna bi se temperatura do kraja stoljeća mogla povisiti od 3 do 9 stepeni. (http://www.grombol.com)
U 2003. godini zbog valova vrućine umrlo je 30.000 ljudi u Europi i 1500 u Indiji. Od 1978. površina arktičkog leda smanjuje se za 9 posto svakih deset godina. 2000. godine su prvi put na Sjevernom polu viđeni galebovi.
Snjegovi Kilimanjara, obzirom na brzinu kojom se tope, potpuno će se otopiti do 2020. godine. Predviđa se da će globalno zagrijavanje uzrokovati sve snažnije oluje i druge vremenske nepogode. Budući da se okeani zagrijavaju, tropske oluje postaju sve snažnijima. Dok u jednim dijelovima oluje donose poplave, u drugima su sve veće suše i požari.
Zbog povišenja nivoa mora na niskim ostrvima se više neće moći živjeti. Šume, poljoprivredne površine i gradovi suočit će se s novim pošastima i bolestima koje prenose komarci. Nestanak staništa, kao što su koraljni grebeni i alpske livade, može dovesti do nestajanja brojnih životinjskih vrsta.
U zadnjem međuledenom dobu, prije 125.000 godina, nivo mora bio je 8 do 9,4 viši od današnjeg, a temperatura na polovima bila je 3 do 5 stepeni viša od današnje, po zaključcima nove studije koju je u nedavno objavio časopis Nature.
U istraživanju koje su proveli naučnici sa univerziteta Harvard i Princeton, a koje je objavljeno usred sammita o klimi u Kopenhagenu, iznose se više vrijednosti nego u zadnjem izvješću Gieca o toj temi, u kojemu je objavljen podatak da je razina mora u to doba bila 4 do šest metara iznad sadašnje. Robert Kopp i njegovi kolege izradili su statistički model na temelju brojnih mjerenja u različitim dijelovima planeta, s obzirom da porast razine mora prije 125.000 godina nije bio jednolik. Prema toj studiji, s velikom vjerojatnošću (čak 95 posto) može se reći da je najviša razina mora bila najmanje 6,6 metara viša od današnje. Taj podatak pokazuje da je ledeni pokrov na polovima dugoročno osjetljiv na trajno zagrijavanje, čak i uz razmjerno niske temperature.
“Ako su procjene Koppa i kolega tačne, postoji opasnost da, kao odgovor na globalno zagrijavanje od 1,5 do 2 stepena Celzijeva, prosječna razina mora poraste za 7 do 9 metara u odnosu na sadašnju razinu”, piše u komentaru dvojice američkih stručnjaka, Petera Clarka i Petera Huybersa, također objavljenom u Natureu. (http://metro-portal.hr, 17.12.2009.)

I šta nakon Konferencije?

Globalno zagrijavanje uzrokovat će brže i veće štete nego što se mislilo, od gladi u Africi i Aziji do izumiranja vrsta i podizanja razine oceana, upozoravaju stručnjaci za klimu. Više od stotinu nacija okupljenih u UN-ovu panelu o klimi dogovorilo je konačan tekst zaključaka o klimatskim promjenama nakon cjelonoćnih prepirki s nekoliko znanstvenika koji su optuživali izaslanike vlada da su razvodnili njihova otkrića. Izvješće IPCC-a, vrhovnog svjetskog autoriteta za klimatske promjene koji okuplja 2.500 znanstvenika, daje smjernice za budućnost u pitanjima kao što su produljenje Protokola iz Kyota o smanjenju emisija stakleničkih plinova nakon 2012. godine. “Sukob je teška riječ, napetost je bolja”, rekao je Gary Yohe, jedan od glavnih autora izvještaja, govoreći o ozračju na maratonskim pregovorima. On je rekao da su Kina, Rusija i Saudijska Arabija imale najviše prigovora na sažetak zaključaka koji ima dvadesetak stranica i u kojemu se jasno navodi da će siromašni najviše trpjeti zbog klimatskih promjena. Drugi sudionici također su rekli da su Sjedinjene Države ublažile neke dijelove izvješća.
Neki znanstvenici uložili su, primjerice, prigovor nakon što je Kina pokušala izbrisati formulaciju da se “s velikom sigurnošću” može reći da klimatske promjene već pogađaju “mnoge prirodne sustave, na svim kontinentima i u nekim oceanima.” Kina je drugi najveći izvor stakleničkih plinova nakon SAD-a i ispred Rusije. Delegati su ipak uspjeli pojačati neke dijelove izvještaja, dodavši upozorenje da će neke afričke zemlje možda morati izdvojiti 5 do 10 posto BDP-a za prilagodbu klimatskim promjenama. Općenito uzevši, izvještaj daje do sada najsumorniju UN-ovu ocjenu prijetnje klimatskih promjena, predviđajući nestašicu vode koja bi mogla pogoditi milijarde ljudi, izumiranje vrsta i podizanje razina svjetskih okeana koje bi trajalo stoljećima. Izvješće zaključuje da su emisije stakleničkih plinova za koje su odgovorni ljudi, a koje najvećim dijelom nastaju izgaranjem fosilnih goriva, vrlo vjerojatno glavni uzrok zagrijavanja. Upozorava također da bi zbog klimatskih promjena moglo doći do naglog smanjenja poljoprivrednih prinosa u Africi, otapanja ledenjaka na Himalaji i povećanja toplotnih udara u Europi i Sjevernoj Americi. IPCC je ipak ublažio rizik od izumiranja vrsta. “Oko 20 do 30 posto biljnih i životinjskih vrsta vjerojatno će biti izloženo povećanom riziku od izumiranja ako porast prosječne globalne temperature bude veći od 1,5 do 2,5 Celzijeva stupnja”, kaže se u izvješću. U prvom nacrtu navodilo se da će 20 do 30 posto vrsta biti izloženo “velikom riziku” izumiranja zbog porasta temperature. IPCC upozorava da klimatske promjene nisu više nejasna, daleka prijetnja. “Klimatske promjene doista su ovdje i sada”, rekao je Neil Adger, glavni britanski autor izvješća. (http://www.poslovni.hr)

Na kraju ovog osvrta na konferenciju u Kopenhagenu želimo reći i ovo:

Nedvojbeno je da je glavni uzrok globalnog zagrijavanja nesavjesno i nemoralno ljudsko ponašanje. Ljudska pohlepa i zloupotreba prirodnih resursa koje je Svevišnji Stvoritelj dao ljudima na korištenje doveli su ljudski rod pred samu ivicu katastrofe nesagledivih razmjera. Ukoliko se želi naći riješenje za taj problem potrebno je, prije svega, promijeniti sadašnji način poslovanja i zarađivanja novca. Postojeći poredak (gdje dominiraju SAD, zemlje Zapadne Evrope, Rusija, Kina i Japan) usmjeren je na beskompromisnu eksploataciju kojoj je profit jedini cilj. U takvoj konstalaciji bogati postaju sve bogatijima, dok siromašni tonu sve dublje. Nužna posljedica takvog djelovanja je ubrzano uništavanje postojećih resursa i strahovito zagađivanje prirodne okoline, što za posljedicu ima globalno zagrijavanje naše planete i klimatske promjene čije štetu možemo već osjetiti.
Istaknuti njemački pisac i diplomata Murad Wilfried Hofmann je u jednom svom djelu napisao: “Vi možete živjeti protiv božanskog reda stvari neko, ali ne cijelo vrijeme.” Dakle, neminovno je da dođe dan kada će se polagati računi. A Svevišnji Allah u Kur’anu časnom poručuje:

“Zbog onog što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse dio onoga što uradiše, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41)

Piše: hfz. Safvet Halilović
Izvor: Novi Horizonti