Haiti je pretrpio veliki udarac, zemljotres za koji njegova infrastruktura nije bila pripremljena, nakon dekada, ma stoljeća, vojne i ekonomske manipulacije od strane stranih vlada, najviše od strane SAD-a i Francuske.
Haiti je bio velika plantaža robova kontrolirana od strane Francuske. 1804. godine inspirirani Toussaint L’Ouverture (po kome je nazvana sada jedva funkcionalna zračna luka u Port-au-Princu) robovi su se pobunili, osnovavši prvu svjetsku crnačku republiku. Pod vojnom prijetnjom Francuske 1825. godine, Haiti se složio da plaća repatrijaciju Francuskoj zbog “izgubljene imovine”, uključujući i robove koje su Francuzi izgubili u pobuni. Morali su se složiti sa plaćanjem repatrijacije Francuskoj ili biti spremni na francusku invaziju na Haiti i ponovno uspostavljanje ropstva. Mnogi Haićani vjeruju da je taj dug, koji je Haiti plaćao i tokom 2. svjetskog rata, osudio Haiti na budućnost siromaštva kojem nikako nisu mogli pobjeći. (Dok je Francuska, kao dio dogovora, priznala suverenost Haitiju, robovlasnici u SAD-u, poput Thomasa Jeffersona, odbili su da priznaju crnačku republiku, bojeći se da će to ohrabriti pobunu crnaca kod kuće. SAD je formalno priznala Haiti tek 1864. godine).
Američki marinci okupirali su Haiti od 1915. do 1934. godine. 1956. godine Francois “Papa Doc” Duvalier izvršio je vojni udar i preuzeo kontrolu nnad zemljom, te se proglasio doživotnim predsjednikom, pokrenuvši tako period brutalne, krvave diktature, sa američkom pomoći. Papa Doc umro je 1971. godine, nakon čega je njegov 19-godišnji sin, Jean-Claude “Baby Doc” Duvalier, preuzeo vlast, zadržavši istu brutalnu diktatorsku kontrolu nad zemljom sve dok nije natjeran na bijeg u pobuni naroda 1986. godine.
Mreža ” Jubilee USA”, organizacija koja poziva na eliminiranje svih dugova siromašnih zemalja, dala je procjenu da je samo Baby Doc pronevjerio najmanje 500 miliona dolara javnog novca i prebacio ga na svoje privatne račune, i da je 45% duga Haitija u zadnjim dekadama nakupljeno za vrijeme korumpirane vladavine Duvaliera.
Zajmovi od Svjetske banke, MMF-a i Američke banke za razvoj (IDB) uzrokovali su uvjete”strukturalnog prilagođavanja” u Haitiju, što je otvorilo njihovu ekonomiju jeftinim američkim agrikulturalnim produktima. Farmeri, u nemogućnosti da se takmiče i odgovore na ovaj izazov, prestali su uzgajati rižu i prebacili su se u gradove da bi zaradili male plate, ako bi bili sretni da dobiju neki od poslova. Ljudi u brdima bili su prisiljeni na sječu šuma i deforestaciju brda, pretvarajući drvo u jeftinu sirovinu, što je stvorilo ekološku krizu- destabiliziralo je strane brda, što je povećalo uništavanje prilikom potresa i uzrokovalo klizišta za vrijeme sezona kiša.
Prvi demokratski izabran predsjednik Haitija bio je Jean-Bertrand Aristide, katolički svećenik koji je bio posvećen siromašnima. On je izabran 1990. godine, a onda zbačen u vojnom udaru 1991. godine. 1994. godine, dok su rijeke izbjeglica iz Haitija tekle prema Floridi, Clintonova administracija je bila prisiljena da vrati Aristidea na vlast, ali samo sa novim, dodatnih zahtjevima i ucjenama. Aristide je ponovo izabran 2000. godine, da bi ponovo bio svrgnut u državnom udaru 2004. godine, podržanom od strane SAD-a.
Uništavanje industrije riže u Haitiju, koja je zamjenjena subvenciranom rižom iz SAD-a koju Haićani nazivaju “riža iz Majamija”, kao i prodaja državnih fabrika, poput mlinova i industrije cementa, ostavili su zemlju ovisnom o stranoj trgovini i pomoći, te tako zadržavajući Haiti u stalnoj zaostalosti.
Sada je kritični momenat i odgovarajući trenutak da se izbriše strani dug Haitija, tako da se zemlja može posvetiti svojim resursima i ponovnoj izgradnji, a ne otplati dugova. Ministri zemalja G-7 susreli su se u Kanadi i objavili oprost dugova ovoj zemlji. Ali Svjetska banka, IMF i IDB nisu oprostili svoje dugove (IMF je kontroverzno obećao zajam od 100 miliona dolara nakon zemljotresa, izazivajući osudu…)
Zemljotresi sami ne izazivaju katastrofe onih razmjera kako se to desilo u Haitiju. Bogate nacije su predugo iskorištavale Haiti, nijekajući mu pravo da se razvije i osigura, suvereno i održivo. Globalna namjera da se pomogne Haitiju mora biti tako organizirana da bude dugoročna, neograničena nekim zahtjevima, te da se oproste odmah svi dugovi ove zemlje. Dajući svoj doprinos u pljačkanju i siromašenju Haitija, SAD, Francuska i druge industrijalizirane zemlje trebaju biti one koje će tražiti oprosta.
Piše: Amy Goodman
Izvor: Democracy Now!