Čak i tada, predsjednik Barack Obama naziva američki budžet od 3,8 triliona dolara, kojeg je nedavno poslao Kongresu, velikim korakom za popravljanje ekonomskog zdravlja Amerike.
Deficit Washingtona će ove godine doseći vrtoglavih 1,6 triliona dolara. Ogromna suma novca će biti posuđena, većinom od Kine i Japana, kojima SAD već duguje 1,5 triliona dolara. SAD je stavila svoju sudbinu u ruke dviju država koja imaju malo dobre volje.
Otplate duga će Washington stajati 250 milijardi dolara, a u sljedećoj deceniji možda dosegne preko jedne trećine ukupnog federalnog budžeta.
Washington još uvijek plaća za prošle i trenutne ratove dok razmatra novi rat protiv Irana. Da bi razumjeli kolika je količina trilion dolara, neko ko bi počeo trošiti 1 milion dolara dnevno nakon osnivanja Rima i nastaviti tako 2.738 godina do danas bi uspio potrošiti toliku sumu novca.
Obamin predloženi godišnji vojni budžet je skoro 1 trilijun dolara. Ovdje su uključeni troškovi Pentagona koji iznose oko 880 milijardi dolara. Dodajmo tome tajne, “crne programe” (oko 70 milijardi); vojnu pomoć stranim državama poput Egipta, Izraela i Pakistana (uključujući mito); 225.000 plaćenika, troškove ratnih veterana te još 75 milijardi (što je skoro 2,5 puta veće od odbrambenog budžeta Francuske) za 16 slabo funkcionalnih obavještajnih agencija sa 200.000 zaposlenih koji se sapliću jedni oko drugih.
Ratovi u Afganistanu i Iraku (na koje je potrošeno oko 1 trilijun dolara do sada), koštat će dodatnih 200- 250 milijardi dolara ove godine, uključujući skrivene i indirektne troškove. Obamina nova taktika u Afganistanu, sa dodatnih 30.000 vojnika, koštat će dodatnih 33 milijarde dolara- što je više nego ukupni odbrambeni budžet Njemačke.
Nije čudno što su se američke odbrambene dionice podignule nakon što je dobitnik Nobelove nagrade za mir objavio i potvrdio novi vojni budžet. Vojni i obavještajni troškovi nemilosrdno i nekontrolisano se povećavaju dok se službeni procenat nezaposlenih povećao na preko 10% i dok ekonomija krvari. Neke procjene navode da je stvarni procenat nezaposlenih oko 20%. Amerika je postala “bolesnik zapadnog svijeta”, ekonomski bogalj poput nekadašnjeg Otomanskog carstva u zadnjim danima čiji je ekonomski menadžment i pad bio legendaran. Kolos iz Pentagona sada troši preko pola totalnih svjetskih vojnih troškova. Dodajmo ovome bogate američke NATO saveznike i Japan i ova brojka ide preko 75%. Kina i Rusija zajedno troše samo 10% na svoju odbranu.
Postoji oko 750 američkih vojnih baza u 50 država, te 255.000 vojnika stacioniranih u stranim zemljama, 116.000 u Europi, 100.000 u Japanu i Južnoj Koreji. Predsjednik George W. Bush je udvostručio vojne troškove – od čega većina pritječe u republikanske države- da bi vodio svoj lažni rat protiv terorizma. Vojni troškovi predstavljaju oko 19% ukupnih troškova i najmanje 44% prihoda od poreza. Amerika je u stalnim ratovima. Mnogi Amerikanci vjeruju da je primarna uloga predsjednika -uloga vojnog lidera, a ne da je izvršni šef u državi.
Kao i Bush, predsjednik Barack Obama plaća američke ratove dodatnim autorizacijama- tj. stavlja ih na nacionalnu kreditnu karticu koja je već dosegla maksimum.
Vodimo rat- plaćajmo kasnije. Buduće generacije će biti pretrpane dugovima i računima. Ova predsjednička i kongresna igra je vrhunac javne neiskrenosti.
Američki ratovi bi se trebali plaćati kroz poreze, a ne kroz knjigovodstvene prevare. Da američki poreski obveznici moraju plaćati za irački i afganistanski rat, ovi konflikti bi bili riješeni u vrlo kratkom vremenu. Americi je potreban fer i iskreni ratni porez. Ali malo koji političar se – osim hrabrog i iskrenog republikanca Rona Paula- usudi priznati ovu tešku istinu.
SAD je očigledno dosegla tačku imperijalnog prezasićenja. Vojni troškovi i dugovi jedu američku ekonomiju, realnu bazu njihove svjetske snage i moći. Pored SSSR-a, SAD sve više podsjeća i na umiruću britansku imperiju iz 1945. godine, uništenu velikim dugovima zbog vođenja 2. svjetskog rata, nesposobnu da nastavi finansirati ili braniti imperiju, ali još uvijek sa imperijalnim pretenzijama.
Sve je jasnije da predsjednik niti kontrolira galopirajuće američke vojne troškove, niti da radi na tome. Prije 60 godina, veliki predsjednik Dwight Eisenhower, čiju sliku držim na svome stolu, upozorio je Amerikance da se čuvaju vojno-industrijskog kompleksa. Šest decenija poslije, pristaše neprekidnog rata, potpirivanje straha i dominacija svijetom, zajedno sa lihvarima Wall Streeta, dovode Ameriku do ropstva.
Sve veći broj Amerikanaca je sa pravom bijesno i prestrašeno zbog galopirajućeg deficita. Ali mnogi od njih ne razumiju da njihovi politički lideri vode njihovu zemlju u propast i prave od nje ruševinu kroz skupe i bespotrebne ratove u stranim zemljama u neslavnom pokušaju da kontroliraju većinu planete- što neoconi nazivaju “dominacijom punog spektra”- koristeći “opasnost terorizma” da opravdaju svoju imperijalnu politiku koja često podsjeća na onu politiku stare britanske imperije.
Ako je Obama zaista ozbiljan oko obnavljanja američkog ekonomskog zdravlja, on mora zahtijevati smanjenje vojnih troškova, brzo završiti irački i afganistanski rat, i slomiti 5 velikih banaka ove nacije koje sada kontroliraju 40% depozita. Ali predsjednik to neće uraditi, a naravno, neće ni Kongres. Oni će radije vidjeti kako nacija doživljava finasijski slom nego da promijene svoj pogrešni kurs.
Eric Margolis
Izvor: Common Dreams