Američki prodor u Afriku: Prvi rat AFRICOM-a

Piše: Rick Rozoff

Preko 43 čovjeka je poginulo u glavnom gradu Somalije Mogadišu u dva dana sukoba između „pobunjeničkih“ snaga El-Šebab, koje su 10. marta napredovali jednu milju prema nacionalnoj predsjedničkoj palati, i vojnika Transnacionalne federalne vlade koju podupire SAD.

A borbe su samo počele. Zadnji amabasador SAD-a u Somaliji (1994-95) Daniel H. Simpson, napisao je kolumnu za Pittsburgh Post-Gazette u kojoj on postavlja pitanje:
“Zašto se, osim slabo dokumentovane optužbe o “islamskom ekstremizmu” pokreta El-Šebab, SAD se ponovo aktivira u Somaliji?”

Odogovorio je tvrdnjom: “Jedan od razloga jeste da SAD ima jedinu bazu u Africi …u Džibutiju, u bivšem francuskom Somalialandu. Američka afrička komanda je uspostavljena 2008. godine i, zbog odsustva volje drugih afričkih zemalja da budu domaćini, baza u Džibutiju je postala štab američkih trupa i borbenih aviona u Africi. “Preplavljeno novcem, uprkos skupim ratovima u Iraku i Afganistanu, Ministarstvo odbrane se očito osjeća u poziciji da pokrene vojnu akciju u Africi, tj. u Somaliji.” Ispunjavajući svoju ulogu, New York Times je 5. marta objavio američke vojne planove, koji su “procurili”, i u kojima opisuje trenutnu ofanzivu u Somaliji i donosi tekst pod nazivom: “SAD pomaže Somaliju u njenom planu da povrati svoj glavni grad”. (primijetiti kako se Transnacionalna federalna vlada smatra “Somalijom” i da je Mogadiš njen glavni grad). Ton ove priče ide naravno pravcem opravdavanja i podržavanja Pentagonove namjere za direktnu intervenciju u Somaliji i to na stepenu neviđenom od 1993. godine, te podržavanja proxy akcija kojima smo zadnji put svjedočili prilikom invazije Etiopije 2006. godine. Izvještaj počinje sa opisom nadgledanja vojnog aviona, koji kruži iznad glavnog grada Somalije, i citata novog šefa glavnog štaba vladinih oružanih snaga, generala Muhameda Gelle Kahiyjea: „To su Amerikanci. Oni nas pomažu.”

Nakon toga “američki dužnosnik u Washingtonu, koji kaže da nije ovlašten da govori javno”- što je obilježje američke slobodne štampe- iako neimenovan, citiran je da kaže da su američke operacije planirane, ako već i nisu u toku i “…ono što će te najvjerovatnije vidjeti jesu zračni napadi i specijalne operacije, gdje će specijalne jedinice upadati i povlačiti se”.
New York Times je također obezbijedio dodatne informacije koje se tiču trenutne ofanzive: “U proteklih nekoliko mjeseci, američki savjetnici su pomogli u nadgledanju obuke somalijskih snaga koje će biti korištene i raspoređene u ovoj ofanzivi… Amerikanci su obezbijedili tajne operacije za somalijske obavještajne oficire, logističku potporu za mirovnjake, gorivo za manevre, obavještajne podatke o položajima pobunjenika i novac za municiju i oružje.”
Četiri dana kasnije general William (“Kip”) Ward, komandant Američke komande u Africi (AFRICOM) svjedočio je pred Senatskim komitetom oružane službe (Senate Armed Services Committee).
U svome uvodnom obrazlaganju predsjedavajući komiteta, senator Carl Levin,  podstakao je i pohvalio nedavne američke pokušaje da proširi opseg sve intenzivnijeg rata u Afganistanu i Pakistanu, najsmrtonosnijih i najdugovječnijih u svijetu, dalje na zapad i jug tvrdeći da “Al-Kaida i nasilni ekstremisti koji dijele njihovu ideologiju nisu stacionirani samo u regionu Pakistana i Afganistana, nego i u mjestima poput Somalije, Malija, Nigerije i Nigera.”U svom formalnom izvještaju Ward je zadržao isti ton i proširio oblast “protivterorističkih operacija” Pentagona još dalje: “AFRICOM je fokusirao većinu svjih protuterorističkih aktivnosti u istočni dio Afrike, u Keniju, Etiopiju, Džibuti, Ugandu, zemlje koje su, pored Somalije, direktno izložene utjecaju terorista.”

On je također govorio o trenutnoj ofanzivi od strane “transnacionalne vlade da povrati dijelove Mogadiša”, zaključujući da “…misli da je to nešto što bi trebalo nadgledati i podržati.” Senator Levin i general Ward uključili su 8 afričkih nacija u kategoriju šireg afganistanskog rata (operacija “Enduring Freedom”), zemlje koje se protežu od tzv. Roga Afrike pa dalje do naftom bogate Gvineje. Američka vojska je već bila uključena u protuterorističke operacije u Maliju i Nigeru protiv domorodačkih pobunjenika Tuarega, koji nemaju veze sa Al-Kaidom, bar po komentarima senatora Levina.

Između Južne Azije i Afrike leži Jemen na Arapskom poluostrvu. New York Times u svom izvještaju je ranije citirao podsjećanje čitaocima da su “SAD duboko zabrinute zbog veze između Somalije i Jemena.” Zaista, kao što to gore navedeni Levinovi komentari jasno pokazuju, Washington, zajedno sa svojim NATO saveznicima teži ka proširivanju ratnog fronta od Afganistana i Pakistana prema Jemenu i dublje u Afriku. Ovakvo proširenje rata sa Južne Azije nije prošao neprimijećen od ostatka svijeta, i početkom ove godine ruski politički analitičar Andrei Fedyashin je napisao: “Ratujući na četiri fronta- ako se SAD odluči napasti Jemen i Somaliju- Amerika će morati izvršiti invaziju na teritoriju koja je površine ¾ Zapadne Europe; teško da je dovoljno jaka za to.”
Bili jaki ili ne- to je ono što Bijela kuća i Pentagon rade. Jedina primjedba gornjoj autorovoj  tvrdnji jeste što je  pomalo ograničena što se tiče namjeravanih ratnih frontova. U zadnjih šest mjeseci somalijske trupe su slane u Džibuti, Etiopiju, Keniju i Ugandu na borbenu obuku i vježbe i većina njih “se sada vratila u glavni grad, čekajući borbu.”
Kao dodatak:”…tu je još 5.000 mirovnjaka iz Ugande i Burundija, sa još 1.700 njih na putu, i od njih se očekuje da odigraju vitalnu ulogu u pomaganju napredujućih somalijskih snaga.”
Prošlog oktobra SAD su predvodile desetodnevne manevre u Ugandi, nazvane “Natural Fire 10″, sa 450 američkih vojnika i preko 550 vojnika iz Burundija, Kenije, Ruande, Tanzanije i Ugande. Američki vojnici su bili poslani iz Camp Lemoniera, koji se nalazi u Džibutiju, koji je dom Pentagonovog glavnog štaba na Rogu Afrike i u kome se nalazi oko 2.000 vojnika. To je de facto glavni štab i sjedište AFRICOM-a. U vrijeme manevara glavni novinski list u Ugandi pisao je da se ovdje radi ” o prvim koracima prema formiranju prvih zajedničkih Istočnoafričkih vojnih snaga.”
Kao dodatak korištenja multinacionalnih regionalnih snaga u Somaliji, SAD ih može upotrijebiti i protiv pobunjenika LRA u Ugandi, Kongu i Sudanu, jedinim nacijama na afričkom kontinentu koje nisu na istom stepenu vojnog partnerstva sa Washingtonom i NATO-om. (Libija je učestvovala u NATO mornaričkim vježbama, dok je Južna Afrika bila domaćin ratnim brodovima).

Ranije ovog mjeseca kenijske novine “The East African” su primijetile da : „ …američki zakonodovaci pokušavaju progurati zakon koji će biti nova faza vojnih akcija prema pobunjenicima LRA. “Ovaj izvor je dodao da novi zakon i račun koji se odnosi na razoružanje LRA i oporavak Sjeverne Ugande, kojeg je prihvatio Kongres prošle godine, “zahtijeva da američka vlada razvije novu strategiju” i i pošto je novi zakon u razmatranju “to neće biti prvi put da američka vlada obezbjeđuje podršku ugandskoj armiji u borbi protiv LRA. SAD je podržavala UPDG (Narodne odbrambene snage Ugande) sa logistikom i obukom za borbu protiv ove pobunjeničke grupe. “Prošlog mjeseca je objavljeno da je Afrička komanda američke vojske poslala specijalne snage da treniraju 1.000 vojnika iz Konga, na sjeveru i istoku njihove zemlje, na granici sa Ugandom. Bivši američki diplomat Dainel Simpson je citiran i objasnio je dio motiva Washingtona u pokretanju novih ratova u i okolo Somalije: da se testiraju zračne i pješadijske snage AFRICOM-a u Džibutiju za bilo koju direktnu vojnu akciju na kontinentu.

Izvještaj UPI-a (United Press International) od 10. marta, koji je stavljen u vijestima o energiji, nudi još jedno objašnjenje. U tekstu pod naslovom “Istočna Afrika je sljedeća vruća naftna zona” ova novinska agencija je iznijela tvrdnju da “se istočna Afrika razvija kao sljedeći veliki naftni “boom”, nakon velikog otkrića u jezeru Albert Basin u Ugandi. Druge naftne rezerve i izvori prirodnog gasa pronađeni su u Tanzaniji i Mozambiku, a istraživanja su u toku u Etiopiji i ratom pogođenoj Somaliji.”
Ovaj region je, prema riječima jednog zapadnjačkog dužnosnika, zaposlenog u poznatoj naftnoj kompaniji, “zadnja oblast velikog potencijala u svijetu koja još uvijek nije potpuno istražena.” U članku dalje stoji: “Nakon otkrića u jezeru Albert, u centralnoj Africi, između Ugande i Demokratske Republike Kongo, procijenjeno je da se tu nalazi nekoliko milijardi barela nafte. To je najverovatnije najveće nalazište nafte pronađeno južno od pustinje Sahara, u zadnje dvije decenije. “Također se govori o: “…prostoru od 135.000 kvadratnih milja teritorije u Etiopiji, za koji se pretpostavlja da sadrži velike rezerve nafte. Pretpostavlja se da sadrži 4 triliona kubičnih stopa prirodnog gasa.”

I, što se tiče Roga Afrike: “Studija iz 1993. godine od petro konsultanata iz Ženeve zaključuje da Somalija ima dva od najinteresantnijih hidrokarbonskih bazena u cijelom regionu- jedna u centralnom regionu Mudugh, a drugi u Adenskom zaljevu. Nedavne analize govore da bi Somalija mogla imati rezerve i do 10 milijardi barela.”

Saveznici Washingtona iz NATO-a su također duboko umiješani u militarizaciju Istočne Afrike. 10. marta NATO je produžio svoje pomorske operacije (Ocean Shield ) u Adenskom zaljevu, uz obale Somalije, sve do 2012. godine. 12. marta “NATO morska grupa 2 će preuzeti misiju od NATO morske grupe 1 za četveromjesečni zadatak. Ova promjena će uključiti doprinos NATO snaga sa četiri na pet brodova…”
Na istom saslušanju pred Senatskim komitetom oružane službe, kojem se obratio komandant AFRICOM-a William Ward, komandant savezničkih snaga u Europi, američki admiral James Stavridis “…je primijetio da je 100.000 NATO vojnika uključeno u razne operacije na tri kontinenta, uključujući operacije u Afganistanu, na obalama Afrike i Bosni (i Kosovu).” Stavridis, koja je vrhovni komandant u Evropskoj komandi američke vojske, je rekao: “Priroda prijetnji sa kojima se suočavamo u 21. stoljeću zahtijevaće mnogo više od sjedenja iza naših granica.”
Također je rekao da misli da “…Iran poziva na uzbunu u raznim oblicima”, posebno spomenuvši navodni podršku”…državni terorizam, nuklearnu proliferaciju i politički prodor u Latinsku Ameriku.”

Generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen nedavno se vratio iz Jordana i iz zemlje Perzijskog zaljeva Bahreina, gdje je izvršio pritisak na obje nacije da podrže rat u Afganistanu i pomorske operacije saveznika. ” NATO dužnosnici su rekli da su 9. marta tražili od Jordana i Bahreina da doprinesu pomorskim operacijama saveznika u borbi protiv terorizma i piraterije u istočnom Mediteranu i Adenskom zaljevu, nakon što je generalni sekretar završio posjete ovim dvjema zemljama. NATO je odlučan da poboljša kooperaciju sa arapskim i muslimanskim zemljama, koje vidi kao važne saveznike za veliki broj misija, posebno za najvažniju misiju u Afganistanu.“
Osvrćući se na skoro devetogodišnju operaciju vojnog bloka Zapada na Mediteranu, nazvanu operacija “Active Endeavor” i njihova operacija “Ocean Shield” u Adenskom zaljevu, Rasmussen je rekao: “Želimo da pojačamo saradnju (sa Bahreinom i Jordanom) unutar ovih operacija.”
Dok je bio u Jordanu on je ojačavao vojne veze sa Mediteranskim partnerstvom o dijalogu, u kojem se nalaze Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Mauritanija, Maroko i Tunis, a dok je bio u Bahreinu učvršćavao je Istanbulsku inicijativu o saradnji koja je bila usmjerena na šest članova Zaljevskog vijeća za saradnju: Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Bahrein, Egipat, Jordan i UAE imaju svoje vojno osoblje koje služi unutar NATO-a u Afganistanu.
Krajem februara delegacije 53 države Afričke unije (AU) posjetille su glavno sjedište saveznika u Monsu, Belgija. “NATO nastavlja da podržava misiju AU u Somaliji (AMISOM) kroz obezbjeđivanje strateškog zračnog i pomorskog prebacivanja i podršku trupama nacija AMISOM-a, na njihov zahtjev. Zadnja zračna podrška desila se u junu 2008. godine kada je NATO prebacio bataljon mirovnjaka iz Burundija u Mogadiš.”

10. marta AMISON je rasporedio tenkove da bi spriječio preuzimanje predsjedničke palače u Mogadišu od strane pobunjenika. NATO vojni blok, koji je u zadnjim godinama izveo mnogobrojne i velike vježbe i manevre u Zapadnoj Africi, i inagururali svoje Međunarodne snage za brzi odgovor u Cape Verdeu, 2006. godine, također podržavaju “operacionalizaciju Afričkih stalnih snaga- AU viziju za kontinentalni, sigurnosni aparat sličan NATO snagama za brzo djelovanje.”

U maju je EU, čije se članstvo preklapa sa onim u NATO-u i koja je uključena u intenzivno integrisanje sa vojnim blokom na globalnom nivou, počela obučavati 2.000 somalijskih vojnika u Ugandi. Brigadni general Thierry Caspar-Fille-Lambie, komandni oficir u francuskim oružanim snagama u Džibutiju, izjavio je “da će somalijske trupe biti obučene neophodnim vojnim vještinama, da bi pomogli pacifiziranju i stabiliziranju ove nasilne zemlje.” On je dao tu izjavu ” na zatvaranju ceremonije obuke 1.700 vojnika iz Ugande, koja je trajala četiri sedmice” i koji trebaju biti raspoređeni u Somaliji u maju ove godine. Francuski ambasador u Ugandi je izjavio: “Trupe EU će raditi u bliskoj saradnji sa UPDF-om radi obuke somalijskih vojnika.”
Tony Holmes, zamjenik komandanta za civilno-vojne aktivnosti u AFRICOM-u, izjavio je da je: “Somalija oblast gdje će biti potrebno uraditi još mnogo toga, EU trenutno radi mnogo i morat će uraditi još mnogo više… Somalija je veoma važna za nas. EU je umiješana u obuku Somalijaca u Ugandi i to je nešto u čemu ćemo blisko sarađivati….”
Delegacija AFRICOM-a, uključujući general-majora Richarda Sherlocka, šefa odjela za strategiju, planove i programe, raspravljala je “o protuterorističkoj saradnji sa EU u oblasti Sahela, a također i u Mauritaniji, Maliju i Nigeru….”
Krajem januara predsjedavajući Vojnog komiteta NATO-a, admiral Giampaolo di Paola, je izjavio: “…da su saveznici u razgovorima sa državama Zaljeva oko raspoređivanja aviona AWACS radi pomoći u misiji u Afganistanu, kao podrška svojoj ISAF misiji, kao i za borbu protiv piraterije u Somaliji.”

Da bi pokazali da antipiratska operacija NATO-a na obalama Somalije ima druge namjere od onih koje priznaju, navest ćemo izjavu sa početka ove godine, od strane glasnogovornika NATO-a, koji je objavio da pomorski kontigent saveza u Adenskom zaljevu “sada ima dodatni zadatak” da intervenira protiv fikcionalnog raspoređivanja somalijskih boraca duž zaljeva prema Jemenu. Glasnogovornik, Jacqui Sheriff, je rekao: “Bojni brodovi NATO-a će brižljivo paziti na bilo šta sumnjivo.”

Kao da borci El-Šabaaba nemaju ništa drugog raditi u vremenima dok SAD priprema i planira sveopšti napad na njihovu domovinu. Pet dana nakon što je New York Times objavio dijelove američkih ratnih planova u Somaliji, slijedio ih je Washington Times sa dodatnim izvještajima. Prema njima, američke operacije “će najverovatnije biti najmasivnije operacije pružanja podrške od propale operacije “Restore Hope“ iz 1992. godine.”
“Američke letjelice za nadgledanje i prikupljanje obavještajnih podataka neskiveno kruže oko Mogadiša danima, očigledno odajući položaje pobunjenika TFG-u (tzv. somalijskij vojsci). Američki vojni savjetnici pomažu obuku snaga TFG-a, koje su opremljene američkim oružjem i opremom vrijednom milionima dolara, koji su stigli u Mogadiš u zadnji nekoliko sedmica.”
U novinama se dalje tvrdi: “Nije jasno kada će ofanziva početi. Na ulicama se govorka da će početi za nekoliko sedmica…. Kampanja je već počela. “Nakon osiguravanja Mogadiša, ofanziva, podržana sa milicijama koje su u savezništvu sa vladom, za sada, će najvjerovatnije nastaviti borbu protiv El-Šebaba dalje na zapad i jug prema granici sa Kenijom.”
Nakon glavnog grada- cijela zemlja. Nakon Somalije- cijeli region.
Rat je samo počeo…

Piše: Rick Rozoff
Izvor: Stop Nato/Uruk. Net