5.000 do 10.000 Bosanaca na ratištima Iraka i Afganistana
Pogibija mladog Lukavčanina Almira Bikovića u američkoj bazi Bagram u Afganistanu, iznova je aktuelizirala priču o velikom broju državljana BiH koji u potrazi za poslom odlaze u ratom zahvaćena područja.
Zvuči poražavajuće, ali je tačno: nijedna institucija u BiH ne zna koliko naših građana radi u ratnim zonama Afganistana i Iraka.
Lukavac rekorder
Neslužbene procjene variraju od pet pa do čak više od deset hiljada ljudi. Većina njih angažirana je u kompanijama koje opslužuju američku vojsku. Za odlazak u ratna područja Afganistana i Iraka, gdje im se nudi za naše uvjete izuzetno visoka plaća od tri do pet, pa čak i više hiljada dolara, najčešće se odlučuju stanovnici iz Tuzlanskog kantona.
Presudnu ulogu za angažiranje bosanske radne snage ima pozitivno iskustvo Amerikanaca s ovdašnjim stanovništvom iz perioda kada su njihove jedinice bile stacionirane na ovom području.
Ni u Lukavcu, gradiću iz kojeg je najviše ljudi angažirano u Afganistanu i Iraku, nemaju nikakvih zvaničnih podataka o odlascima. Načelnik ove općine Dževad Mujkić pretpostavlja da se radi o dvije-tri hiljade ljudi. Prema drugim procjenama, taj broj premašuje pet hiljada ljudi.
– Zvanično podatke nema niko, niti bilo koji nivo vlasti ima veze s odlascima naših ljudi. Koliko znam, to rade privatne kompanije i agencije i sve se odvija direktno preko njih. Zvanične organe vlasti niti ko šta pita, niti nas o bilo čemu obavještavaju – kaže Mujkić.
Lukavački načelnik smatra da je suštinsko pitanje kako se država postavlja prema činjenici da njeni građani odlaze u ratna područja.
– Država bi trebala bar razmisliti o tome da na svojoj teritoriji odredi ima li neko pravo napraviti agenciju koja njene građane odvodi u ratom zahvaćena područja. Kada bi se ovo pitanje postavilo, onda bismo imali evidenciju o tome gdje nam se nalaze građani – kaže Mujkić.
No, u Ministarstvu vanjskih poslova BiH kažu da se bilo kojem građaninu BiH ničim ne može ograničiti pravo slobode kretanja, uključujući i odlazak u ratna područja.
Bez preporuke
– Državni organi nemaju ni ustavni, ni zakonski osnov kojim bi nekoga mogli spriječiti da ode na rad u Afganistan i Irak ili bilo koju državu – kaže pomoćnik ministra za međunarodno pravne i konzularne poslove Zoran Perković.
Ono što MVP može uraditi i što je urađeno, navodi Perković, jeste da se uputi preporuka i upozorenje da se odlazak i boravak građanima BiH u nekoj državi ne preporučuje. Na toj listi su i Afganistan i Irak. Također, MVP nema nikakvih informacija o broju ljudi koji trenutno borave na kriznim područjima, niti postoji zakonski mehanizam da do tih podataka dođe.
– Niko ko ode u ta područja nije dužan da se prijavi u ambasadu ili konzularno predstavništvo BiH. Državni organi uglavnom se obavještavaju samo u slučajevima kada se dese problemi – kaže Perković.
Traže 200, a prijavi se 5.000 kandidata
Prema nezvaničnim podacima, na jedan od posljednjih poziva za odlazak u Afganistan, kojim se tražio angažman dvije stotine ljudi, prijavilo se čak pet hiljada kandidata. To najbolje pokazuje kolika je zainteresiranost za odlazak. Želja i potreba za zaradom odnose prevagu nad opasnošću. Bh. građani koji odu u krizna područja nerado govore o svom angažmanu.
– Tačno je da je posljednjih godina poginulo nekoliko ljudi i da je tamo opasno. Međutim, pogledajte koliko ljudi kod nas svakodnevno gine samo u saobraćajnim nesrećama. Kada sam tamo, bar znam zbog čega sam i da ću za ono što radim i opasnost kojoj sam izložen dobiti novac. Šta ovdje da radim – kaže jedan od njih, uz uvjet anonimnosti.
(Avaz)
