Smrtonosna moć misli

Nakon što je Dereka Adamsa napustila djevojka, vidio je samo jedno rješenje: samoubistvo. 29 tableta visokodoziranog antidepresiva – smrtonosna količina. Već nekoliko minuta nakon što ih je unio u organizam, pojavili su se prvi simptomi trovanja: Derek je dobio vrtoglavicu, krvni pritisak mu je naglo opao. Nakon toga je kolabirao. Dva sata kasnije ga je pronašao prijatelj. Pozvana je hitna pomoć, te je odvezen u bolnicu. Ono što pacijent nije znao jeste sljedeće: tablete koje je uzeo su bile placebo. Prividni preparati bez sredstva koje djeluje. Derek je te tablete dobio u okviru istraživanja medikamenata. U tom istraživanju, on je bio u kontrolnoj grupi pacijenata koji su „liječeni“ lažnim sredstvima. Tek nakon što je doktor u bolnici Dereku dokazao da je lijek kojim se htio ubiti zapravo placebo, simptomi bolesti su u toku istog dana nestali. Ipak, simptomi trovanja su otkriveni u Derekovom tijelu. Postavlja se pitanje da li čovjeka može uništiti i samo uvjerenje u to da bi se nešto loše moglo desiti. Adamsov slučaj je prototip tzv. nocebo-istraživanja. Nocebo efekat („nocebo“, lat. naškodit ću) je suprotan placebo efektu. Kroz moć zloćudnih misli i negativnih predstava čovjek se može razboljeti. Nocebo efekat je danas jednako dobro istražen kao i placebo efekat („placebo“, lat. ugodit ću). „Šećerne pilule“ (placebo) ublažuju bolove, a čak je moguće i praćenje izmjerljivih fizioloških rezultata. Baš kao što placebo preparati navodno mogu dati pozitivne rezultate, tako i nocebo efekat može izazvati negativne posljedice. „Kod nocebo efekta se radi o ispunjenju negativnog ‘proročanstva‘. Poznavanje nuspojava medikamenata koje trošimo ili loša očekivanja imaju negativno djelovanje na naše zdravlje. U najgorem slučaju, takav negativan stav može završiti smrtnim slučajem“, objasnila je diplomirana psihologikinja Doris Wolf. Tek posljednjih osam godina se proučavaju uzorci i posljedice noceba. Od tada se i psiho-neuro-imunolozi bave proučavanjem kompliciranih odnosa između psihe, nervi i odbrambenoga sistema.

Koliko su moćne misli?
Otprilike 60% pacijenata oboljelih od raka se već od same pomisli da im uskoro predstoji kemoterapija, osjećaju slabo i bolesno, iako fiziološki ne postoji razlog za to. Tamna očekivanja, strah i brige su u najmanju ruku jednako velik zdravstveni faktor rizika kao što su to alkohol i nikotin. Prema procjeni naučnika, strah od bolesti je u 50% slučajeva razlog svih prehlada.

Da li je sve umišljanje?
Jedan čovjek, koji je živio u blizini telefonske antene za mobilnu mrežu, žalio se na jaku glavobolju, krvarenje nosa i okus metala u ustima. Za njega je bilo jasno da ta antena ima negativno djelovanje: izazvala je kod njega elektro-senzibilnost. Odlučio je pravnim putem krenuti protiv telefonske firme. Na kraju se ispostavilo da antena nikad nije ni bila u pogonu. Samo vjerovanje u nuspojave ostavlja trag u mozgu, a dalje se odražava kroz tjelesne tegobe. Funkcioniranje tog mehanizma je još uvijek nepoznanica.

Da li postoji „nocebo ličnost“?
Dugo su se vremena istrazivači i medicinari podsmijehivali činjenici nocebo efekta. Danas je poznato da u tijelu svakog pojedinca drijemaju samouništavajući mehanizmi koji svakog momenta mogu biti aktivirani. Svi smo mi ranjivi. Čim loše misli prevagnu, tijelo kapitulira i odreaguje bolešću. „Zaključak niza eksperimenata glasi: psihički faktori u čovjekovom tijelu mogu prouzrokovati dramatične poremećaje“, izjavio je Robert Hahn iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (Center of Disease Control and Prevention) u Atlanti. Problem je u tome što je naša okolina puna nocebo zamki. Pacijent koji troši neke lijekove ima priliku pročitati koje su moguće nuspojave (štetna i nepoželjna reakcija na lijek), te na kraju zaista i oboli od simptoma. U jednom istraživanju o placebo sredstvima za prouzrokovanje povraćanja, istraživači su učesnicima dali preparat koji je slovio za veoma djelotvorno sredstvo. Ishod je bio sljedeći: 80% učesnika se žalilo na mučninu i ubrzo su morali povratiti. Još jedno američko istraživanje pokazuje kako neželjene reakcije, izazvane lijekovima, mogu biti pokrenute čak i putem samih misli. U ovom slučaju istraživanje se ogleda u sljedećem: srčani bolesnici su dobili Aspirin za razrijeđivanje krvi. Polovina učesnika eksperimenta su dobili preparat i obaviješteni su o nuspojavama. Drugoj polovini učesnika je dat lijek bez dodatnog pojašnjenja. Pacijenti koji su bili upoznati sa posljedicama imali su tri puta češće već najavljene nuspojave nego kontrolna grupa. Fascinantan podatak. Začuđujuće podatke je pokazalo još jedno istraživanje: iako su pacijenti dobili „lažne preparate“, došlo je do pojave 38 različitih posljedica poput umora, zbunjenosti, glavobolje, zatvora i mučnine. „Uvjerenja imaju moć nad ljudima. Ko zaista vjeruje da će ga neka stvar uništiti, tako se i desi“, kaže Elaine Fox, s Essex univerziteta. Sigurno je da su plašljive, nesigurne osobe veoma podobne za nocebo efekat. „Optimizam i pesimizam utječu na odbrambeni sistem čovjeka“, veli neurolog Karl Mayer. „Psihička opterećenja dovode češće do nocebo reakcija.“ Naučnici su u skorije vrijeme otkrili još neke faktore: „Čak i okolina, kao familija, prijatelji, poznanici, liječnici, mogu negativno utjecati na čovjeka, a da on toga nije ni svjestan. Najvažnije oruđe za naše izlječenje jeste moć našeg mozga“, izjavljuje imunolog Jerome Groopman sa Harvard Medical School. Mozak je najbolja svjetska apoteka. Mislima možemo pokrenuti mnogobrojne biološke procese u tijelu, kao npr. aktivirati ili blokirati raspodjelu neurotransmitera. To konkretno znači da je naš mozak u stanju producirati veoma djelotvorne supstance, koje prednjače za „nekoliko svjetlosnih godina“ u odnosu na farmaceutske preparate. Međutim, naš mozak je također u stanju potaknuti procese koji su u stanju i uništiti naš organizam. Jer, cjelokupna produkcija hormona biva direktno ili indirektno rukovođena mozgom, koji također upravlja svim tjelesnim funkcijama, kao i spremnošću i efektivnošću našeg imunog sistema te percepcijom bolova. Naše misli imaju ogroman utjecaj na djelotvornost medikamenata i propisane terapije, odlučuju o individualnom toku bolesti  i na kraju krajeva: odlučuju o životu ili smrti. „Misli i osjećaji, na koje medicina uglavnom gleda kao na sporednu stvar, su zapravo kombinacija hemikalija i niza prekidača u mozgu i oni su pravi pokretači kako pozitivnoga, tako i negativnoga u pogledu našega zdravlja.“

Nepoznati terorista u tijelu
Kolika je opasnost od nocebo efekta dokazalo je Framingtonovo istraživanje o srcu (Framington Heart Study) rađena u SAD-u. Analazirani su faktori koji potječu bolesti srca. Medicinari su ovim dugoročnim istraživanjem, rađenim među pacijenticama, dokazali da su žene, koje su živjele pod pritiskom da bi mogle doživjeti srčani infarkt, četiri puta češće od drugih, i zadobijale infarkt. Zaključak je da uobičajeni „osumnjičeni“ na listi uzročnika ove bolesti poput starosti, krvnog pritiska, kolesterina i tjelesne težine predstavljaju puno manji rizik nego je to do sada smatrano. Američki znanstvenici procjenjuju da je nocebo efekat odgovoran za 5% smrtnih slučajeva prouzokovanih infarktom. Psihološka istraživanja dokazuju da je 70% misli svakog pojednica negativno usmjereno. Bruce Lipton, citolog i nocebo istraživač je istražio učinak tih negativnih utjecaja na biohemijske tjelesne funkcije. Rezultat: nocebo efekat je u stanju nanijeti štetu na bilo kom mjestu u tijelu.

Da li je moguće mjerenje nocebo efekta u mozgu?
To je više nego „samo stvar psihologije“: nocebo efekat se čak može mjeriti aktivnostima u mozgu. Jon-Kar Zubieta sa Mičigenskog univerziteta je istraživao kako nocebo djeluje na opioidni i dopaminergički sistem u čovjekovom mozgu. Ovi sistemi su odgovorni za ublažavanje bola.

IslamBosna