Bošnjački kompromis (Nazif Horozović)

Uzvišeni Gospodar u Časnom Kur’anu veli: Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo…

Kompromis – snaga ili slabost

Jedna arapska izreka glasi: „Knjiga se po naslovu prepoznaje“ , isto tako kroz termine i rječnik kojeg koriste naši „lideri“ možemo prepoznati koliko smo jaki i koliko vrijedimo u sadašnjem trenutku. Naime, ako bi postojala neka arhiva i klasifikacija riječi koje su, u  protekle četiri godine,  najviše izgovorili bošnjački predstavnici,  pretraživač bi sigurno registrovao riječ „kompromis“ kao najviše izgovorenu riječ. Za razliku od predstavnika druga dva naroda, gdje bi zasigurno hrvatskim predstavnicima bila riječ „ugroženost“, a srpskim predstavnicima „Republika Srpska“. Iz ovoga možemo zaključiti koliko su Bošnjaci danas slabi, jer, jedino oni sve gube i onda potenciraju kompromis, Hrvati uvijek žele da se u javnosti stekne dojam da su ugroženi, a gdje god u državi ima para ima i njih, dok Srbima nije problem ništa ako ne zadire u ingerencije genocidne tvorevine.

Tihićev kompromis

Otkako je na posljednjim parlamentarnim izborima lider SDA Sulejman Tihić potukao do nogu njegov protukandidat za člana predsjedništva svi smo mogli nazrijeti da se taj odnos kojeg stalno nazivaju „prirodnim“ između SDA i S BiH baš i neće dobro završiti po Bošnjake. Naizgled, jadan i skroman čovjek kao što je Tihić, običnom čovjeku je uvijek bio predmet sažaljenja, a ustvari, Tihić je jedno veoma ozbiljno zlopamtilo koji nikako da se pomiri sa svojim vlastitim neuspjehom koji je došao kao posljedica predimenzioniranih mogućnosti pomenutog lidera. Iskreno, Tihiću je plafon u politici bilo mjesto zastupnika u parlamentu. Da je tu zastao bilo bi mu puno bolje, a i nama.

I onda da postavim pitanje: Da li Tihić zaista želi kompromis kada o njemu toliko priča? Sigurno da ne želi, jer on kompromis nudi na pogrešnoj adresi zvanoj Prud, Mostar, Banja Luka…, nudi ih Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, dok je najpreča adresa na koju bi trebao uputiti iskreni kompromis adresa S BiH i Harisa Silajdžića. Umjesto da se kompromisom rješavaju stvari unutar dvije najjače Bošnjačke stranke kako bi nastup pred Dodikom i Čovićem bio jak kao beton, Bošnjački stav je posvađani Bošnjaci sa jakim Dodikom i licemjernim Čovićem.  I gdje tu može biti interes Bošnjaka?!

Sulejman Tihić je unazadio i stranku kojom na silu rukovodi, ali boljševičkim metodama. Od kako su završeni parlamentarni izbori počelo je pripremanje za Kongres SDA koji je održan u maju prošle godine. Dvije godine je Tihić podapinjao i unazad vukao premijera Brankovića, uz sve njegove mahane koje znamo i ne znamo, kako bi dokazao da su oni koji podržavaju Bakira Izetbegovića kriminalci, lopovi i nesposobni. Angažovao je kompletnu medijsku žandermeriju na čelu sa „60 minuta“, FTV-om, Oslobođenjem i dr., kako bi uništio Brankovića, a ustvari uništavao je nas, Federaciju BiH i BiH u cjelosti. Zbog toga što je želio da se prikaže poštenjačinom i da dobije „medijsku bitku“ bio je spreman zakopati i posljednju nadu da će BiH krenuti naprijed, umjesto da je kompromisom rješavao stvari u svojoj stranci. Da, dobio je izbore u SDA, međutim, pitam se koji bi jadnik trebao biti njegov protukandidat kojeg bi on mogao pobijediti na idućim izborima za člana predsjedništva, ako se kandidira. Ako je pune dvije godine obezbijedio teren, birače i opet imao nešto više od stotinu glasova od Izetbegovića, koji je mislio da se babinim imenom dobijaju izbori, zamislite kakav bi njegov kraj mogao biti kada za njega budu glasali slobodni ljudi, a ne poltroni i politički trgovci.

I gdje je tu kompromis? Nema ga. Jer, nuditi kompromis drugoj strani, a u svojoj vlastitoj kući ne pospremiti stvari i istinski ne izgraditi princip kompromisa, nema smisla.

Silajdžićev kompromis

Iako je Haris Silajdžić, koji, ruku na srce, ni slikom ni prilikom ne liči na Tihića, manje koristio riječ „kompromis“, ipak smo od njega očekivali mnogo više. Silajdžić je dobio izbore zbog BiH koju je suvereno branio od entitetskog glasanja u aprilskom paketu, ali se objektivno pitamo: Je li u tome uspio? Nakon izbora 2006. on je postao predstavnik svih Bošnjaka, ali se pitamo kada je inicirao sastanak Bošnjačkih lidera? Kada je govorio u ime naroda kojeg je predstavljao i kada se zalagao za političko jedinstvo predstavnika naroda kojeg i on predstavlja?! Njegova isključivost je u svemu prevladavala. On se ponašao kao osoba koja živi u cyber svijetu i nema nikakve dodirne tačke sa stvarnim svijetom. On komunicira sa javnosti preko saopštenja, govori i govori i samo govori o našim interesima, ali malo od toga je realizovao. Stranka, čiji je on osnivač, nema ni jedno aktivno stranačko tijelo. Od državnog, entitetskog, pa do kantonalnih nivoa, S BiH je svakim danom sve samo nije ozbiljna politička stranka, zašto je sigurno zaslužan i njen neprikosnoveni tvorac. Ivo Josipović je kao kandidar SDP-a u Hrvatskoj pobijedio na izborima za predsjednika Hrvatske i nikakav problem mu nije bio i neće biti sjesti sa bilo kojim političkim predstavnikom da ostvari vitalni interes svoje zemlje i svog naroda. Za našeg Harisa je to nemoguće. Vrlo često smo se objektivno pitali: Ko predstavlja Bošnjake, Haris ili Željko?

Neki dan je u potpunosti briljirao kada je otkazao pretplatu za Dnevni Avaz i kada je njegov „savjetnik“ Damir Arnaut kao razlog takvog postupka naveo da je „Avaz stranački bilten Fahrudina Radončića.“… Stvarno? A zašto nisu otkazali „Nezavisne Novine“? Jesu li i one nezavisne ili su poligon Dodikovih ideja i projekata? A zašto nisu otkazali Oslobođenje, čija je direktorica Lidija Korać visokopozicionirana SDP-ovka i osoba koja obnaša brojne stranačke i vijećničke funkcije u Sarajevu? Zašto nisu najavili otkazivanje pretplate Federalnoj televiziji, čiji glavni ljudi kažu da su po orjentaciji SDP-ovci i da se zalažu da ta garnitura dođe na vlast… nikome osim Avazu nije otkazao pretplatu. Je li to kompromis jednog lidera koji bojkotuje medij, uz sve rezerve koje možemo prema njemu imati, koji sigurno danas, više nego bilo koji drugi medij, brani interese Bošnjaka?  

Šta je alternativa?

Vjerovatno ćemo se nasmijati ili očima kolutati nakon ovog naslova. Ova fraza je toliko korištena da je postala hit, pa se s toga i mi pitamo šta je alternativa?

Alternativa je pokretanje jednog ozbiljnog bošnjačkog fronta, gdje će Bošnjaci imati deset svojih ciljeva u kojima neće biti razjedinjeni i pocijepani. I ne samo deklarativno imati ciljeve, već biti jedinstveni u načinu kako doći do tih ciljeva.

Alternativa je zakopati ratne sjekire vodećih bh lidera i stranaka, te uozbiljiti Bošnjačku političku scenu kod nastupanja u javnosti i prilikom pregovora sa drugim narodima.

Alternativa su možda nova lica koja će raditi trajno na rješavanju problema u Bošnjačkom korpusu, čija sujeta neće biti jača od interesa cijelog naroda.

Alternativa su osobine koje su navedene u gore citiranom ajetu, gdje Uzvišeni poziva vjernike da u svojoj međusobnoj komunikaciji budu blagi (koriste kompromis), a u komunikaciji sa drugima jasni i beskompromisni i da se drže svoje vjere koja je uduvijek i zauvijek bila jedina istinska vodilja muslimanima.

Alternativa je bošnjački kompromis zarad što boljeg položaja BiH. Srbi imaju alternativnu domovinu i oni se tako i ponašaju, isto tako i Hrvati. A i mi smo počeli da se ponašamo kao da je Tihiću domovina SAD (jer im nikada ne otkazuje poslušnost), a Silajdžiću Turska. Kompromis bi vjerovatno mogao biti da i jedan i drugi odu u svoju alternativnu domovinu i da prepuste pitanje Bošnjaka i Bosne i Hercegovine ljudima koji nemaju i ne žele da imaju alternativnu domovinu.

Piše: Nazif Horozović
( nazif@islambosna.ba )