Istraživači objašnjavaju zašto tako mnogo Amerikanaca i dalje vjeruje u to da se Sadam Hussein krije iza napada 11. septembra 2001., iako je već godinama poznato da Irak nije imao ništa s tim. Amerikanci su razvili konstrukcije na bazi propagande Bushove administracije u koje se podmetnuto učešće Iraka duboko ukorijenilo. Njihovo emocionalno saučešće je postalo dio njihovog ličnog identiteta i moralnog stava. Oni su prihvatali samo informacije koje su potvđivale njihovo mišljenje i odbijali sve informacije koje su mu protivrječile, bez obzira na stvarne činjenice.
U knjizi “Moja borba” Hitler istražuje vjerodostojnost velike laži upoređujući je s malom laži: “U njihovoj primitivnoj umnoj jednostavnosti ljudi lakše padaju kao žrtve velike, nego jedne male laži, jer i oni sami izgovore male laži, dok bi se velikih laži previše stidjeli. Na takvu laž oni ne bi ni pomislili. Niti bi kod drugih uzeli u obzir mogućnost tog nevjerovatnog bezobrazluka nastalog iz izvrtanja istine. Pa čak i kada bi saznali sve činjenice bili bi u nevjerici i bili bi spremni da barem neke uzroke uzmu za istinite.” (Spoznaja koju je Hitler kasnije i sam iskoristio kod paljenja Rajhstaga)
Sociolozi i Hitler žele nam reći da ljudi čak i tada, kada nakon izvjesnog vremena izađe istina na vidjelo, emocionalno čvrsto vjeruju u to što im je propaganda ukovala u misli i ne mogu se toga riješiti. Za njih je lakše glasnike istine odbiti kao otkrivene lažove.
Psihološki fenomen ustrajavanja na jednom prihvaćenom stavu i onda kada se taj stav pokaže pogrešnim je temelj socijalnog jedinstva i stabilnosti. To objašnjava zašto i nakon sprovedenih prevrata revolucionarne vlade ponovo postaju konzervativne. Druga strana upornosti na utvrđenim stavovima jeste odbijanje prihvatanja činjenica. Ta kruta upornost je omogućila Sovjetskom savezu da prilagodi svoj sistem ekonomskoj stvarnosti i tako prouzrokuje njenu propast. Milion ljudi danas u Americi radije pjeva “Amerika, Amerika, Amerika”, nego što prihvata činjenice koje čine (stvarnu) promjenu neophodnom.
Ubedljivost velike laži je prepreka koju 9/11 Truth Movement veoma teško može preskočiti. Tvrdnja da se taj pokret sastoji samo od teoretičara zavjere i aljkavih osoba je očigledno pogrešna. Vodeći ljudi ovog pokreta su visoko kvalifikovani profesionalci, među njima su eksperti za rušenje, fizičari, arhitekete specijalizovane za statiku, inžinjeri, piloti i bivši visoko pozicionirani saradnici vlasti. Za razliku od svojih kritičara, koji samo ponavljaju pokušaje objašnjenja vlasti, oni znaju o čemu pričaju.
Preko linka http://globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=13242 može se pogledati prezentacija arhitekte Richarda Gagea koju je predstavio na jednom kanadskom univerzitetu. Video traje dva sahata, ali izgleda da je skraćen za potrebe prezentacije. Gage se pojavljuje vrlo suzdržan i ni u kom slučaju osjećajan, vjerovatno zbog toga, jer priča pred univerzitetskom publikom, koja je upoznata sa stručnim izrazima i problematikom.
Ako Vi mislite da je zvanična 9/11 priča tačna i da su svi skeptičari idioti, možete relevantnost istraga sociologa i posmatranja Hitlera provjeriti time sto ćete pogledati video i obratiti pažnju na svoju reakciju na dokaze, koji bi trebali prodrmati vaše mišljenje. Da li ste u stanju pogledati prezentaciju, a ne diskreditovati predavača, koji očigedno zna mnogo više o napadanima nego Vi? Kako Vi reagujete kada morate uvidjeti da Vaše pretpostavke ne mogu opstati pred predstavljenim dokazima? Pokušavate li i dalje ismijavati predavača? Da li postajete ljuti?
Sljedeći problem 9/11 Truth Movement-a sastoji se u tome da samo malo ljudi posjeduje potrebno obrazovanje za ocjenu tehničkih i naučnih aspekata (objašnjenja). Strana kojoj vjerujete priča vam ono, a strana kojoj ne vjerujete priča vam ono. Većina Amerikanaca nije u stanju da izvaga relevantnost argumenata obje strane.
Posmatrajmo, naprimjer, slučaj Lockerbie ubice. “Dokaz” koji je doveo do osude (navodnog bombardera) Magrahija bio je komad ploče, koja je bila dio bombe ispunjene eksplozivom Semtex i koja je srušila avion koji je letio. Niko od ljudi koji su ubijeđeni u krivicu Magrahija i Libije i koji kritikuju škotske vlasti zato što su, navodno iz humanitarnih razloga, pustili Magrahija, ne zna da su tada korištene ploče imale vrlo nisko žarište i brzo bi gorjele. Zato što Semtex proizvodi vrlo visoke temperature nije moguće da nakon eksplozije neki dio eksplozivne naprave ostane čitav. Prema tome, za jednog eksperta očigledno je da je komad ploče mogao biti smješten u olupinu aviona nakon pada.
Ja sam nekoliko puta pitao, ali nikada nisam dobio odgovor, što ne znači da on ne postoji, zašto je milion listova nesagorjelog, pa čak ni ugljenisanog papira vihorilo preko Menhetna kada su se srušile kule World Trade Center-a? Ti listovi su trebali, prema zvaničnom saopštenju, da budu uništeni u vatri, koja je gorjela tako jako i ravnomjerno i koja je omekšala čelične grede da su se one istovremeno prelomile i učinile da se zgrade sruše u slobodnom padu, kao da su kontrolisano dignute u zrak.
Kako se mogu objasniti požari koji rastope čelik, a poštede papir?
Ljudi su hladni i kod drugih protivrječnosti: Nedavno je jedan internacionalni tim naučnika, koji je 18 mjeseci ispitivao uzorke prašine iz ruševina blizanskih kula s tri različita mjesta, saopštio da je u prašini pronađena čestica nanotermita.(2) Američka vlada je učinila da ovom otkriću naučnici, neovisni o njemu, uzvrate tvrdnjom da se nije mogla provjeriti autentičnost uzoraka. Time je podmenuto da je neko manipulisao uzorcima i dodao nanotermit. Ništa drugo nije moglo biti smišljeno za pobijanje tog otkrića, mada je dobro poznato da je tretiranje termita strogo pod kontrolom i da zaista niko, osim američke vojske i možda Izraela, nema pristup nanotermitu.
Fizičar Steven Jones (iz tima naučnika) iznio je neoborive dokaze da je upotrijebljen eksploziv, koji je doveo do rušenja tih zgrada. Njegovi dokazi nisu priznati, ispitani, isprobani ili opovrgnuti. Oni bivaju jednostavno ignorisani.
Dr. Jones ima slično iskustvo kao moj profesor Michael Polanyi na Oxfordu, koji je bio jedan od značajnih predstavnika fizikalne hemije, filozof i jedan od najvećih naučnika 20. vijeka. Bilo je vremena kada je svaki profesor Royal Society-a (3) bio student kod Polanyi-a. Mnogi njegovi studenti dobijali su nobelove nagrade za svoj naučni rad, kao Eugene Wigner na Princeton univerzitetu, Melvin Calvin na kalifornijskom Berkeley univerzitetu i sin Polanyisa na univerzitetu u Torontu.
U početnim godinama 20. vijeka Michael Polanyi je kao mlad čovjek pronašao objašnjenje za hemijsku absorpciju. Naučni autoriteti su odbili novu teoriju, jer je bila oprečna tadašnjim vladajućim koncepcijama. Čak i kada je Polanyi bio jedan od vodećih naučnika u Velikoj Britaniji, on nije smio predavati svoju teoriju. Poslije pola vijeka naučnici su na Berkeley univerzitetu priznali njegovo otkriće. Aplaudirali su otkriću, ali su ga poslije stari naučnici prozvali “starom zabludom Polanyi-a”. Ipak se ispostavilo da nije bila zabluda. Pitali su Polanyi-a zašto je nauka pola vijeka odbijala priznati istinu. Kako je nauka, koja je zasnivana na provjeravanju dokaza, mogla tako dugo griješiti? Polanyi je odgovorio da je nauka sistem vjerovanja kao i svaki drugi i njegova teorija nije imala mjesta u tom sistemu vjerovanja.
Ovaj fenomen se može svugdje vidjeti, ne samo kada se radi o (navodnoj) perfidnosti muslimana i napadu 11. septembra.
Kao ekonomista sam imao velike probleme da prošim svoje argumente koji govore o sovjetskoj ekonomiji, o teorijama Karla Marksa i o utjecaju poreske politike na stranu ponude. I dan danas se čitatelji ljute zbog mojih izjava u vezi radova, koji su bili van sistema vjerovanja. Neki žele da proklinjem radove koji nisu u skladu s njihovim vjerovanjem, i da ponizim autore. Kod tih čitatelja se zapravo ne radi o tome. Oni se jednostavno osjećaju lično napadnutim.
Začuđujuće je da meni poznate osobe, koje inače vladi ne vjeruju niti jednu riječ, vladine tvrdnje o napadima 11. septembra jednostavno prihvataju. Iz razloga, koje ja ne mogu shvatiti, vjeruju da vlada, koja ih inače uvijek laže, baš o 11.9. govori istinu. Ja ih poslije pitam: “Kako to može biti? Je li vlada ikada nenamjerno rekla istinu?” Moje pitanje ih ne dovodi do toga da preispitaju vjerovanje u vladinu 9/11priču. Umjesto toga, oni me ljutito napadaju, jer (navodno) sumnjam u njihovu inteligenciju, integritet i druge plemenite osobine.
Problemi s prihvatanjem istine izrastu iz emocionalnih potreba ljudi. Kada se radi o napadima 11. septembra, mnogi Amerikanci govore da moraju vjerovati svojoj vladi kako ne bi ispali nezainteresovani ili nepatrioti i mnogo su zabrinuti da ne budu osumnjičeni kao “simpatizeri terorista”. Drugi, prije ljevičari, imaju emotivnu potrebnu da vjeruju kako su ljudi poniženi od strane Amerike uzeli zalet za “uzvratni udarac”. Neki ljevičari misle da su Amerikanci zaslužili tu odbranu i zato i vjeruju vladinoj propagandi, koja govori da su muslimani napali Ameriku.
Naivni ljudi žele sebe ubijediti da bi svi fizičari i inžinjeri protestvovali ako bi priča 9/11 američke vlade bila pogrešna. Neki su to, kao što je već spomenuto, i činili. Ali za većinu fizičara i inžinjera bi to značilo poslovno samoubistvo. Karijere fizičara zavise od državnim subvencija, jer su njihove stručne oblasti posebno finansirane od strane vlade. Fizičar koji govori istinu, završava time svoju univerzitetsku karijeru. Ako je profesor, onda ga njegov univerzitet kod daljeg isplaćivanja plate “oslobodi” njegovog radnog mjesta – kao sto je učinio univerzitet Bringham Young /BYU s iskrenim profesorom Stevenom Jonesom, kako bi se umirio Washington. (4)
Kada bi jedno građevinsko preduzeće posumnjalo u zvanične istraživačke rezultate, nikada više ne bi dobili posao za potrebe vlade. Osim toga bi patriotski, zastavama mašući, klijenti optužili preduzeće za podržavanje terorista i prestali bi da sarađuju s njima.
U New Yorku tužbe porodica, prema jednom nezavisnom istraživanju događaja od 11. septembra 2001., postaju sve glasnije. Deset hiljada stanovnika New Yorka sakupilo je potrebne potpise za pokretanje peticije, kojom zahtijevaju od države (New York) da se oformi jedna nezavisna istraživačka komisija. Država, međutim, nije još ispunila svoju zakonsku obavezu (za sprovođenje peticije).
Zašto deset hiljada ljudi iz New Yorka koji traže nezavisno istraživanje biva ocrnjeno nazivom teoretičari zavjere? Skeptičari koji žele istraživanje o 11. septembru znaju mnogo više o događanjima toga dana nego neinformisani ljudi koji im se protive. Većina meni poznatih osoba koje se zadovoljavaju zvaničnom vladinom izjavom, nikada se nije pozabavila dokazima kritičara. A ipak, te neznalice pokušavaju da pogaze tvrdnje onih koji se bave napadima detaljno.
Postoji također i nekoliko luđaka. Često sam se pitao da li ti luđaci namjerno prave budale od sebe kada pokušavaju klevetati obrazovane skeptičare.
Drugi problem 9/11 Truth Movementa sastoji se u tome da se njeni prirodni saveznici, protivnici Bush/Obama ratova i sajtovi protivnika rata (koji jedva da tematiziraju napade 11. septembra), boje da ne budu označeni kao izdajnički i antiamerički raspoloženi ljudi. Dovoljno je teško suprotstavljati se jednom ratu koji vodi američka vlada protiv ljudi islamske vjere, u kojem su ih uspješno obezvrijedili. Oni koji vode antiratne sajtove strahuju da će im se zbog opozicije prema ratu podmetnuti simpatija prema teroristima ako dovode priču 9/11 u pitanje. Izuzetak u ovome je sajt Information Clering House. (5)
Uređivači tih antiratnim sajtova ne shvataju da su svojom šutnjom i prihvatanjem 9/11 priče potkopali svoju opoziciju ratu. Ko prihvati da se muslimanski teroristi smatraju odgovornim za napade, tome je teško odbiti njihovo kažnjavanje za to. U posljednjim mjesecima važni antiratni sajtovi (kao što je antiwar.com) imaju poteškoće sa sakupljanjem donacija, jer one teku puno sporije nego ranije. Oni još uvijek nisu shvatili da je nemoguće suprotstavljati se jednom ratu ako izgovor vlade za taj rat ostavimo neosporenim.
Koliko sam mogao da zaključim, većina Amerikanaca poklanja mnogo veće povjerenje vladi nego istini. Tokom svjetske privredne krize uspjeli su liberali sa svojim New Dealom ubjediti Amerikance da mogu vjerovati vladi kao svom zaštitniku. To važi još i danas za čitav politički spektrum od ljevičara do desničara. Nijedna politička struja ne dovodi ponašanje vlade u pitanje. To objašnjava naše nenapadanje, pomoću kojeg naša vlada dnevno vara ljude.
Demokratija počiva na pretpostavci da su ljudi razumna bića, koja mogu izvagati argumente i koja se ne daju tako lahko izmanipulisati. Studije nisu, nažalost, potvrdile ovu pretpostavku. Prema mom iskustvu naučnika, političara i novinara, svi ljudi, od profesora do neškolovanih, imaju problema da prihvate činjenice i analize koje se ne uklapaju u ono u šta oni već vjeruju. Tvrdnja “mi se ne bismo plašili da pratimo istinu, gdje god nas ona vodila” (koja se pripisuje 3. američkom predsjedniku Tomasu Jeffersonu) je izuzetno romantičan i idealističan pogled na svijet. Ja sam u akademskom diskursu i u najvišim krugovima vlade rijetko sreo pristrasne otvorene umove. U širokoj javnosti skoro da ne postoji sposobnost slijeđenja istine, gdje god ona vodila.
Objašnjenje američke vlade o napadima 11. septembra 2001. zauvijek je promijenilo našu državu, nezavisno od toga ko snosi odgovornost za napade. Naše građanske slobode nikada neće biti sigurne kao što su nekada bile. Američka finansijska snaga i životni standard zauvijek će biti niži. Ugled naše zemlje i njegova vodeća pozicija u svijetu će zauvijek biti oštećena. Prva decenija 21. vijeka je istrošena u besmislene ratove, a izgleda kao da će čak i druga decenija biti izgubljena na isti besmisleni, za nas u bankrot vodeći, način.
Činjenica koja najviše uznemirava, pri tome, ostaje da događaji od 11.septembra 2001., koji su prouzrokovali sve ove nepovoljne posljedice, nikada nisu s ozbiljnošću ispitani.
Izvor: hintergrund.de
Prevela: H.M.
(1) Vidi http://www3.interscience.wiley.com/cgi-bin/fulltext/122260824/PDFSTART
(2) Vidi http://www.luftpost-kl.de/luftpost-archiv/LP_09/LP08809_170409.pdf
(3) Vidi http://de.wikipedia.org/wiki/Royal_Society
(4) Vidi http://de.wikipedia.org/wiki/Brigham_Young_University und http://de.wikipedia.org/wiki/Steven_Jones
(5) često citirano sa sajta Luftpost-kl
(6) Vidi http://de.wikipedia.org/wiki/New_Deal