U Crnoj Gori sve više povratnika u islam
IslamBosna – Podgorica 20.01.2010 – Više puta se postavlja pitanje kako odagnati sumnju i nesigurnist vječitog neprijatelja, koji nas često navodi da sa Pravog puta skrenemo. Kada kažem da odgovor leži u vjeri, mislim na onu gdje nema prostora niti vremena za bilo kakvu sumnju i nesigurnost. A to je Islam. Način na koji sam kao pravoslavni vjernik prihvatila Islam za svoju vjeru, propraćen je neobičnim, a zadivljujućim spletom okolnosti.
Danas pojam “propadanje” postaje sve više suštinski prepoznatljiv u svakom smislu te riječi, koji povlači za sobom različite stepene boli i patnji. Pravi uzročnici ovakvih pojava nasuprot Božijim iskušenjima koji ujedno spasava svoga roba, jesu nasilnici koji zlobnim nastojanjima žele nauditi drugima neznajući da time nasilje čine sami sebi. Upravo iz takvih razloga u džamiji sela Vladne nadomak Podgorice dolaze ljudi različitih vjeroispovjesti iz različitih krajeva i udaljenosti. Dolaze da bi zatražili pomoć i riješili svoje probleme tj. tjelesna i duševna oboljenja izazvana sihrom (crnom magijom). Na ovom mjestu tj. kod profesora islamske teologije, liječnika Kur’anom Ferida Orahovca traže izbavljenje nakon što medicina nije u mogućnosti bila da pomogne čovjeku u njegovom izliječenju odnosno radi otklanjanja teških oboljenja neizliječive prirode.
Moj prvi odlazak u džamiju počeo je prvenstveno iz zdrastvenih razloga kako bih zatražila pomoć u saniranju ciste na Batollinijevoj žlijezdi kojoj bi slijedila hirurška intervencija, kao i pojava oboljenja štitne žlijezde. Redovnim odlaskom na seanse i upotrebom određenih lijekova, a prvenstveno vjerovanjem u jednog i jedinoga Boga, Njegovom milošću bivam potpuno izliječena, El-hamdu lillah. Zaista, kada kažem da je Kuran lijek znači da će se oni koji čvrsto vjeruju, sigurno i izliječiti, jer im Allah daje to obećanje kada kaže:
“Mi objavljujemo u Kuranu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima On samo povećava propast.” (Al-Isra, 82)
Prvim ulaskom u džamiju, susret sa meni tada drugom kulturom i tradicijom ukratko rečeno Islamom licem u lice, probudilo je u meni i najtananija osjećanja. Oduševljenost mentalitetom, ženama muslimankama, njihovom smirenošću, mudrošću, blagošću, a posebno pokrivenošću njihovih “ukrasa”. Prisutnost skromnosti, poštovanja, skladnosti i održavanja tradicije među vjernicima muslimana. Veličanstvenost džamije, lebdeća kupola koju krasi tankovitost minareta, slušajuci početak ezana i ljudski glas koji dopire do Allaha dž.š. priznavajući da je On jedini Bog i potvrđujući da je Muhammed s.a.w.s. Njegov poslednji Poslanik, rob i miljenik. Osjećaj privrženosti i pripadnosti jednoj takvoj kulturi, tradiciji ukratko rečeno Islamu, navelo me je da prikupim sva moguća znanja i otkrijem razlike izmedju Pravoslavlja i Islama, shvativši poruku da je Bog jedan i da nema sudruga, da je On naš jedini stvoritelj pred kojim ćemo polagati račun za svoja dijela u meni je probudilo osjećaj krivice i kajanja, zabrinutosti i straha. Božijom voljom i milošću našeg Stvoritelja Allaha dž.š. u prisustvu zapisničara i dva svijedoka, izgovarajući šehadet prihvatam Islam 9-og decembra 2009 godine. Odlučujem se za muslimansko ime Hadžira i od tada započinjem sa jednim potpuno novim životnim poglavljem da uz pomoć Svemogućeg i Sveznajućeg Tvorca Allaha dž.š.ostanem na Pravom putu. Suzana (Hadžira) Popović
(Orahovac je rođen 21.04.1977. godine u Podgorici. Osnovnu i prvu srednju školu završio je u svom kraju, a drugu srednju (teološku školu) tj. Medresu završio je u Novom Pazaru, obije sa odličnim uspjehom. Mešihat IZ Sandžaka (sada Srbije) ga po završetku Medrese šalje na dalje studije na najstarijem i najpoznatijem sveučilštu u svijetu, univerzitetu “Al Azharu” u Kairu. Diplomirao je na odsjeku za šerijatsko pravo, s kojom stiče zvanje profesora islamske teologije. Uporedo je pohađao i oblast liječenja Kur’anom, dobijajući priznanje pred najpoznatijim liječnicima iz arapskih zemalja i titulu šejha.
IslamBosna
