Džihad je veličanstvena borba na Allahovom putu da Njegova riječ bude gornja. Svaki musliman teži ka preseljenju sa šehadetom bez polaganja računa i boji se samo Milostivog Gospodara koji mu je dovoljan Zastitnik, Pomagač i Sudija najpravedniji. Pripadnost islamu se očituje u ubjeđenju da sve što se dešava i zbiva, biva po Allahovoj volji i Njegovom određenju.
Kako je samo lijepo slušati dersove i hutbe koje govore na ove teme, koje potvrđuju vrijednosti sabura, iskrenosti u djelima, istrajnosti na Allahovom putu, snazi i hrabrosti u džihadu sa samim sobom i prema neprijateljima islama… Nažalost, sve ove veličanstvene potvrde vrijednosti pripadnosti islamu nerijetko dolaze od onih koje je lijepo slušati i od njihovih riječi pouku primati, ali je najbolje zatvoriti oči pred njjhovim djelima koja su daleko od onoga na šta pozivaju.
Najnoviji primjer potvrde da riječi ne prate djela pokazao se na bosanskom Guantanamu u Lukavici u kome se nalazi 7 muslimana, mudžahida, mazluma koji su na pravdi Boga zarobljeni i smješteni u ulicu Draže Mihajlovića daleko od pogleda, a očigledno i od mnogih srca…
Ovi muslimani robuju u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, države i naroda zbog kojeg su u ime Allaha velikodušno krv prolijevali i živote nudili u zamjenu za dzennet. Prolaze oni tamo raznorazne torture, pate i tuguju zaboravljeni od onih koje oni u dovama ne zaboravljaju i onima kojima su najviše koristili. Postali su najbolje sredstvo za vlastito potkusurivanje.
To što su ovi mazlumi postali žrtve licemjerne politike nije ništa novo, a nažalost kao predznak brzog dolaska Sudnjeg dana, kad će postati normalno sve ono što je nenormalno i obratno, više nas ni ne iznenađuje.
Međutim, svakog od nas ponaosob treba i mora da zabrine činjenica da ni veoma veliki broj onih koji važe za svijetle primjere, za pozivaoce poštivanja islamskih prava i obaveza ne pridaje nikakvu pažnju tome što se u neposrednoj blizini nalazi logor sa 7 muslimanskih mazluma.
Citiraju oni hadise, ajete iz Kur’ana Časnog, prepričavaju događaje iz pobjedonosnih bitki iz vremena Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i pravovjernih sljedbenika, ali kad dobiju priliku da odu jedanput sedmično u Bosnatanamo i održe ders kojim će svojoj braći vratit snagu, olakšati tegobe…tada nema hrabrosti niko osim jednog daije da se pojavi u ulici Draže Mihajloviće i održi predavanje zarobljenicima Bosnatanama.
Uprkos toj činjenici, naslušat ćemo se ovih dana kako je mjesec ramazan blagoslovljen, kako je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u njemu povećao dobra djela…
Još dugo ćemo slušati o hrabrosti Halida ibn Velida, Ebi Vekasa, neumornog Hamze, Omera, Ebu Bekra, Alije… Neće nas zaobići nebrojeno puta priča o odvažnosti i požrtvovanosti hrabrog Moatesima, r.a., koji je za jednu muslimanku podizao vojsku… Najžalosnije je što ćemo to i dalje slušati od onih koji nemaju hrabrosti ni ispričati ders o vrijednosti sabura u bosanskom logoru, makar taj ders povećao sabur, olakšao tegobe, vratio iz depresije brata muslimana, zarobljenika od strane Allahovih neprijatelja…
Kako onda od takvih očekivati da sutra stanu u odbranu muslimanskog života??? Čast izuzecima kojih je doista jako malo!!!
Navikli smo mi na priče da se musliman treba i mora bojati samo Allaha, dž.š., da je prema muslimanima milostiv, a prema neprijateljima ponosan, a danas je mali broj takvih primjera u praksi, jer oni koji pozivaju na čvrst oslonac u Allaha, s.v.t., svojim primjerom pokazuju da se puno više uzdaju u sve ovodunjalučke veze i vezice, a daleko su od straha od Sveznajućeg Gospodara.
Da li se to danas kukavičluk zove mudrošću ili mi se to samo čini??
Kakvi su to primjeri mudrosti iz vremena Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na koga se kukavice pozivaju?
O, kukavico, imaš li hrabrosti zamisliti situaciju u kojoj stojiš pred svojim Gospodarom i objašnjavaš Njemu, Poznavaocu svih tajni, kako si ti htio upotrijebiti „mudru“ strategiju kojom ćeš izbjeći da širiš Allahovu vjeru u jednom logoru? Kakvu ćeš laž iznijeti na Allahovog Miljenika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer istinito opravdanje ne možeš pronaći? Zamisli dan kada će tvoj jezik svjedočiti protiv tebe samog, a kada će tvoje srce pokazati koga se istinski bojalo!!! Zar doista imaš hrabrosti nastaviti pozivati druge da čine dobro, a od zla odvraćaju kad sam nemaš hrabrosti da to činiš? Kako li samo tvoje tijelo postupa i moli jezik da se zaustavi kad počneš da pričaš o ubjeđenju da je Allah svakom sudbinu već propisao kad sam misliš da će tvoja sudbina biti ljepša ukoliko budeš birao mjesta i vrijeme za širenje dawe?! Kome se ti to dodvoravavaš?
I ti si citirao upravo ovaj hadis bezbroj puta:
Od Usamea b. Zejda, r.a., prenosi se kako je čuo kada Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Jedan čovjek će doći na Sudnji dan i bit će bačen u Džehennem: crijeva će mu poispadati u džehennemskoj vatri pa će se okretati u čevrntiju baš kao magarac oko žrvnja! Oko njega će se iskupiti džehennemlije i upitati ga: ‘O, taj i taj, šta ti se to dogodilo? Nisi naređivao dobro, a sprečavao zlo?!’ – a on će im odgovoriti: ‘Ja sam drugima naređivao da čine dobra djela, a sam ih nisam radio, i druge sam odvraćao od zlih djela, a sam sam ih činio!'” (Buhari)
Osjetiš li bar malo straha od mogućnosti da se on baš na tebe odnosi???
Za IslamBosna.ba napisala: Nađa Dizdarević