Novi američki pohod: Jemen

Mi smo Avelak
Rođeni u gorčini
Mi smo čavli koji probijaju stijene
Mi smo pakleni jezičci
onaj ko nam se suprostavi bit će spaljen

Ovo je plemenska himna moćnog jemenskog plemena Avelak u kojoj se oni suprotstavljaju svojim neprijateljima. Njen ljutiti i bijesni ton je glavni sastojak života u Jemenu i treba da upozori one u SAD-u koji slijepo predlažu veći američki angažman u ovoj zemlji, nakon pokušaja uništenja američkog aviona od strane nigerijskog studenta koji je tamo (prema američkim tvrdnjama) imao obuku.

Jemen je uvijek bio opasno mjesto. Fascinantno lijep, planinski sjever zemlje predstavlja gerilski raj s dobro utvrđenim selima, lahkim za odbranu i gradovima koji se vide i kontroliraju sa svakog vrha. Jemenci su iznimno gostoljubivi, iako i to ima svoje granice. Npr. pleme Kazam, koje je nastanjeno istočno od Adena, je sklono da ljubazno propusti strance preko svoje teritorije, ali ti zakoni gostoljubivosti prestaju kad stranac izađe iz područja njihovog plemena nakon čega postaje “dobra meta za pucati”.

Plemena Avelak i Kazam nisu samo egzotični primjeri na marginama jemenskog društva nego su oba plemena politički važna i utjecajna. Jačina centralne vlade u glavnom gradu Sanaa je ograničena i u globalu izbjegava direktnu konfrontaciju sa plemenima, klanovima i moćnim familijama. Skoro svako ima oružje, obično najmanje AK-47, ali plemena najčešće imaju i teže naoružanje.

Uvijek sam volio ovu zemlju. To je vrlo lijepa zemlja, sa selima u kamenu i sa stotinama terasa oko sebe. Jemenci su inteligentni, duhoviti, društveni i demokratski, što je suprotnost arogantnim i ignorantnim plejbojima arapskih naftnih država s ostatka Arapskog poluostrva.   
To je zemlja direktne akcije. Jednom kad sam bio tamo, jedan kineski inžinjer je otet dok se vozio glavnom cestom koja povezuje Sannu i Aden. Motivi otmičara su bili interesantni. Ispostavilo se da su otmičari bili iz plemena koji su se bavili pčelarstvom (Jemen je poznat po svome medu), a čije pčele su živjele unutar pećina u posebnim košnicama.
Policija je upala u selo tog plemena i uznemirila je pčele, te oštetila pećine i košnice, nakon čega su pripadnici plemena tražili materijalnu kompenzaciju. Vlada je bila spora u isplati te kompenzacije pa su plemenske vođe pokušale da privuku pažnju na njihov slučaj kidnapovanjem sljedećeg stranca koji prođe glavnom cestom, a to je bio taj kineski inžinjer. 

Jemen je mozaik suprotstavljenih vlasti, iako bi se ove vlasti, u nekim slučajevima, mogle svesti na nekoliko sela. Veće zajednice uključuju i šitsku zajednicu na sjeveru zemlje, u blizini Sadde, gdje se trenutno vodi žestoki građanski rat između šitskih pobunjenika i vlade. Proces ujedinjenja Sjevernog i Južnog Jemena, koje se desilo 1990. godine, još uvijek nije dokraja završen i na čvrstim osnovama, te je vlada uvijek zabrinuta oko južnjačkog secesionizma. Njena sposobnost i mogućnost da potkupi svoje protivnike je također pod prijetnjom, jer prihodi od nafte su se smanjili zbog toga što je nekoliko naftnih polja presušilo.

I u ovoj fascinantnoj, ali opasnoj zemlji, predsjednik Obama planira da pojača američki politički i vojni utjecaj. Zajedničke operacije će biti izvođene od strane američke i jemenske vojske. Doći će do američkih napada bespilotnim letjelicama (neki su se već desili i kao rezultat imaju desetine mrtvih civila) na navodne baze Al-Kaide u tom području. Sve je učestalija i očiglednija upotreba fraze “propala država” od strane američkih političara i komentatora kada se spominje Jemen, kao da to legitimizira stranu intervenciju na tim područjima. Začuđujuće je da američka politička elita nikada nije proučila činjenicu da su neki od najvećih poraza doživjeli od strane tih “propalih država” poput Libana 1982. godine kad je razneseno 249 američkih marinaca, Somalije ranih devedesetih, kad su tijela američkih pilota helikoptera vučena ulicama glavnog grada, Iraka nakon zbacivanja s vlasti Saddama Huseina i Afganistana nakon navodnog rušenja s vlasti talibana. 
 
Jemen ima sve eksplozivne sastojke Libana, Somalije, Iraka i Afganistana. Ali stari jastreb, senator Joe Lieberman, predsjedavajući Komiteta za sigurnost pri Senatu, je sretno potvrdio prošle sedmice da su “Zelene beretke” i druge američke specijalne snage već na terenu u Jemenu. On je s odobravanjem citirao američkog dužnosnika u Sanni koji mu je rekao da je “Irak jučerašnji rat, Afganistan današnji, a ako ne djelujemo preventivno, Jemen će biti rat sutrašnjice.” U praksi preventivni napadi će vjerovatno pojačati američko prisustvo u Jemenu.
    
SAD će biti i iskorištena jer će jemenska vlada iskoristiti američku intervenciju i manipulirat će s njom radi ostvarenja sopstvenih interesa radi očuvanja svoje vlasti. Već duže vremena nastoji da predstavi šitske pobunjenike na sjeveru kao iranske plaćenike da bi na taj način osigurali američku i saudijsku pomoć. Al-Kaida Arapskog poluostrva vjerovatno broji samo nekoliko stotina simpatizera, ali vlada dugogodišnjeg predsjednika Jemena Ali Abdullaha Saliha će predstaviti razne svoje protivnike na taj način da će ih povezati, bez obzira na različitosti, s Al-Kaidom. 

U Jemenu, SAD će intervenirati u zemlji koja je uvijek u opasnosti da klizne u građanski rat. Ovo se desilo i prije. U Iraku su Amerikanci pomagali i podržavali šije Arape i Kurde protiv sunnija i sunijskog Pokreta otpora. U Afganistanu oni su saveznici Tadžika, Uzbeka i šitskih Hazara protiv paštunske zajednice. Koje god bile namjere Washingtona, njihovo učešće destabilizira ove građanske konflikte i cijelu zemlju zbog toga što se jedna strana obilježi kao izdajnički saradnik stranih agresora. Nacionalističke antipatije i plemenska pristrasnost sve to smiješaju u jedan opasni eksplozivni koktel.

Uprkos sektaškoj, etničkoj i plemenskoj privrženosti u zemljama na Bliskom istoku gdje su SAD intervenirale, ipak postoji i jak osjećaj nacionalnog identiteta. Jemenci su duboko svjesni svoje nacionalnosti i svoga arapskog identiteta. Jedan od glavnih razloga zbog čega je ta zemlja danas tako očajno siromašna, gdje polovina od 22 miliona stanovnika pokušava da preživi s 2 dolara na dan, jeste što je 1990. godine Jemen odbio da se pridruži koaliciji u ratu protiv Iraka, što je imalo za posljedicu da je Saudijska Arabija izbacila 850.000 jemenskih radnika.   

Također je začuđujuće vidjeti da SAD pravi iste greške u Jemenu kao što ih je prije pravila u Afganistanu i Iraku. Ono što sada rade ide u prilog Al-Kaidi. Prava snaga Al-Kaide nije da “obuči” nekoga da sakrije eksploziv u svoje donje rublje, nego u tome da to uvijek isprovocira pretjeranu upotrebu sile od strane Amerikanaca, na svaki pokušaj nekog napada. Vođe Al-Kaide su otvoreno govorili da je jedan od ciljeva napada od 11. septembra bio i taj da se izazovu SAD na odgovor u muslimanskim zemljama. To je formula koja je bila uspješna za vrijeme predsjednika Busha i čini se da još uvijek “pali” kod novog predsjednika.   

U Jemenu SAD upada u zamku Al-Kaide. Kad već budu tamo suočit će se s istim problemima i dilemama kao i u Iraku i Afganistanu. Postalo je nemoguće da se izvuče iz ovih sukoba zbog toga što je opasnost od “gubljenja obraza” prevelika. Kao što je Washington spasio banke i osiguravajuće gigante od bankrota 2008. godine zbog toga što su bili “preveliki da padnu”, tako su i ovi ratovi postali previše važni da bi se izgubili, jer bi mogli naštetiti američkoj tvrdnji da su jedina svjetska supersila. 

U Iraku se SAD uspjela djelomično izvući jer su u jednoj fazi uspjeli uvjeriti američku javnost da su pobijedili i ostvarili nepostojeći uspjeh. Eventualno povlačenje Amerikanca iz Afganistana će se pokušati na sličan način. Ali opasnost od pripisivanja sebi nepostojećih pobjeda je razlog koji čini nemogućim da SAD uči na osnovu prijašnjih grešaka, pa ih zbog toga ponavlja novim intervencijama poput ove najnovije u Jemenu.

Napisao: Patrick Cockburn
Izvor: Counterpunch.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba