Hrle: RS kao Bavarska? Može, ali je nezamislivo…

– Ne mogu komentirati službenu komunikaciju Ambasade prema Predsjedništvu.

• Da li ste saglasnost tražili i od Nebojše Radmanovića?

– Već sam vam odgovorio na to pitanje.

• Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirlć u intervjuu tvrdi da bi Republika Srpska mogla biti motor za BiH kao što je Bavarska za Njemačku. Kako to komentirate?

– Mogla bi. Ali ja ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bavarski pokrajinski poglavar krošeom uklanja zastavu Savezne Republike Njemačke sa stola za kojim vodi razgovore. Ne mogu zamisliti kao realnu ni situaciju u kojoj bi se bavarski poglavar odredio prema pravosudnom sistemu svoje države tako što bi naglasio da mu njemačke sudije protestanti ne mogu i neće suditi, Kad Njemačku ne bi smatrao domovinom i naglašavao da neće navijati za nju na svjetskom fudbalskom prvenstvu, mislim da bi to bio kraj. Negiranje činjenica vezanih za masovne zločine neću ni pominjati. Dakle, pitajte njemačkog ambasadora u BiH da li bi to uopšte bilo moguće. Odgovarajući na vaše pitanje, želim istaći da svaki dio Bosne i Hercegovine ima potencijal da bude njen motor, i njen sjeverni i centralni, i južni i istočni dio, bilo kao benzinski, bilo kao dizel, neki dijelovi čak i kao biomotor na obnovljive izvore energije. Ali, taj motor ima smisla samo ukoliko se ne otima redovnim upravljačkim procedurama i ne pokušava vozilo sunovratiti na prvoj krivini.

• Zašto kažete sjeverni i istočni dio BiH, a ne FBiH ili RS?

– Istočni dio RS-a je istočna Bosna i Hercegovina. Nećemo sad poništavati gravitaciju i zanemarivati strane svijeta radi lažne političke korektnosti. Foča, Zvomik, Višegrad, Rudo, Srebrenica istočna su RS, krajnja adresa istočna Bosna.

• To je dobra ideja – pitat ćemo ambasadore zapadnih zemalja u BiH šta bi se desilo da pokrajinski i lokalni dužnosnici u njihovim zemljama javno ustvrde da im ne mogu suditi sudije druge nacionalnosti i vjeroispovijesti?

– Pitajte, to vam je posao. Mi smo se suočili s političkim stavom koji glasi: Van strane sudije, van strani tužioci. Nakon toga dolazi definicija o sudijama – koje sudije, koje nacionalnosti i vjeroispovijesti mogu kome suditi. To je potiranje svih pravnih i političkih dostignuća od francuskih enciklopedista do danas, to je direktan udar na deklaracije o pravima čovjeka i građanina, to je zov za uspostavljanje principa cuius regio eius religio, odnosno, čija zemlja toga i religija, dakle i sudije. Kada stav “van strane sudije – van strani tužioci” dopunimo stavom van Raffl Gregorian, van OHR itd, susrećemo se s klasičnom ksenofobijom. I onda tvrdimo da želimo u EU i NATO, a iz BiH uspješno protjerujemo sve državljane iz EU i NATO-a. Paradoks! Pitajte i o ovome one koji bi vam ovu situaciju mogli malo pojasniti.

• Da se vratimo na intervju koji je dao Nikola Špirić austrijskom listu. Imate li službenih reakcija na stvari koje je predsjedavajući Vijeća ministara rekao?

– Službene reakcije ostavljamo za službene dopise. Ono što je jasno jeste da je u intervjuu naglašena dimenzija koja nije u interesu zaštite ukupnih bosanskohercegovačkih interesa u Republici Austriji. S jedne strane, govorim prema sjećanju, ističe se religiozni paralelizam i direktno se veže za Bošnjake, asocira se na alternativne pokušaje uvođenja šerijata, tvrdi se da se Bošnjacima ne žuri u Evropsku uniju, napominje da se mora pojačati odgovornost bošnjačkih vođa… Pravo veta, prema predsjedavajućem Špiriću, trebalo bi dati i kantonima. Međunarodna zajednica u intervjuu je dvolična, BiH je kao bolestan čovjek. S druge strane, RS je potpuno kooperativan, Dodik želi da ubrza put u EU, on ima legitimitet, a građani RS bi podržali referendum o ukidanju Bosne i Hercegovine, ali je potreban saveznik izvan RS. Ima li išta što nakon ovoga nije jasno?

• Kakve su posljedice po naše interese u Republici Austriji nakon ovakvog intervjua?

– Male. Urađeno je sve što je potrebno da bi se zaštitila njihova ukupnost. Međutim, moram istaći daje ugrožavanje vanjskopolitičkih interesa Bosne i Hercegovine na ovakav način čisti paradoks, ali je očito i permanentan proces. To je, mislim, osjetila i novinarka Adelheid Wolfl. Analiza postavljenih pitanja, zapravo konstatacija, ostavlja takav dojam. Opet navodim prema sjećanju, dakle novinarka Wolfl vodi intervju nizom konstatacija i pitanja: problem BiH je zato što središte nema dovoljno moći, zakoni za liberalizaciju viznog režima su se namjerno zavlačili itd. Na pitanje jeste li vi za ukidanje Bosne, direktnog odgovora nema. U jednom momentu novinarka čak konstatuje: “To je ponovo prijetnja.” Svi ovi detalji pomno su izanalizirani.

• Da li je analizirano dnevno i uporno nazivanje Srebrenice “lokalnim genocidom”?

– Pojam genocid je složenica koju je u pravo uveo poljski profesor jevrejskih korijena Rafael Lemkin. Sačinjena je od starogrčke riječi genos, Što označava familiju, rod, rasu, u pravnoj konsekvenci opštost u smislu svega ili svakoga, i latinske riječi occidere, ubiti. Dakle, ubistvo svega ili svakoga. Šta je u suštini pojma genocid lokalno, a šta globalno, te da li je Bog prije svega u detalju, izanalizirajte sami. Odličnu analizu dala je i Nataša Kandić.

Svevijesti.ba