Beogradska ‘Politika’: Turska bitka za Bosnu
U Ankari upozoravaju međunarodnu zajednicu da Bosna prolazi kroz kritičan period što bi, ako se ne preduzmu prave mjere, moglo da ima nesagledive posljedice, piše beogradska Politika.
U spoljnoj politici Turske – koja se okreće ka Bliskom istoku, Kavkazu i Balkanu – jedan od prioriteta je – Bosna. To se objašnjava krizom, najvećom sa kojom se suočava novostvorena država od završetka rata sredinom devedesetih godina. Ona bi mogla, ako se ne zaustavi, da dovede do podjele, čemu teže Srbi i Hrvati, naglašavaju mediji.
„Bosna prolazi kroz kritičan period. Ukoliko se to pitanje ne bude pažljivo rješavalo, možemo se suočiti sa nepredvidivim posljedicama. Bosna ne treba da bude izolovana”, objašnjava Murat Karagoz, zamjenik generalnog direktora MIP-a u Ankari, koji je zadužen za zemlje Balkana i centralne Evrope.
Turska ima „specijalne odnose” sa Bošnjacima. To se objašnjava istorijskim, kulturnim i geografskim vezama, čiji korjeni dosežu do Otomanske imperije. Istovremeno se, međutim, tvrdi da sadašnja vlada ne drži samo jednu stranu – muslimansku.
„Naša politika nema ništa sa neootomanizmom”, odgovara Karagoz na kritike, koje posljednjih mjeseci mogu da se čuju na zapadu, da sadašnja vlada saveznike prije svega traži i nalazi u zemljama u kojima žive muslimani. To se povezuje sa njenim islamističkim ishodištem. Posebno bode oči približavanje Ankare Iranu, Siriji i Sudanu. Već se govori o rađanju nove regionalne sile na Bosforu; oni neodmereniji upozoravaju na stvaranje „zelene transverzale” od Kine (Sinđanga), do Jadrana (Bosne i Albanije). Taj zaokret je u novogodišnjoj poruci pokušao da demantuje šef diplomatije Ahmet Davutoglu potkrepljujući to i velikim brojem posjeta koje su turski državnici tokom 2009. učinili i zapadnim zemljama. „Bez problema u regionu”, to je moto spoljne politike koju vodi sadašnja vlada, objasnio je on.
U Ankari se šuti o propalom pokušaju premijera Tajipa Erdogana da u Turskoj za istim stolom okupi lidere bošnjačkih partija kako bi riješili međusobne razmirice, ali se naglašava značaj parlamentarnih izbora u oktobru ove godine.
„Sadašnja vlada je aktivnija više od prethodnih i ukazuje na prave stvari u odnosima sa Bosnom. Sada je Bosna postala neodvojivi dio turske strateške politike, što većina bošnjačkih muslimana očekuje već decenijama”, prenosi istanbulski „Zaman” izjavu Hajrudina Somuna, bivšeg ambasadora BiH u Ankari.
Evropska unija i NATO – prema ocjenama Ankare – upućuju Bosni„pogrešne signale”, guraju je na sporedni kolosjek. Unija je ukinula vize za građane Srbije, Crne Gore i Makedonije, ali je neopravdano ostavila po strani Bosnu, Albaniju i Tursku, iako je, formalno govoreći, Ankara najbliža Briselu: već je otvorila pristupne pregovore u desetak od ukupno 35 poglavlja. Na sceni su, kažu, dvostruki standardi; ima i onih koji to vide kao predrasude prema muslimanima. Zamjera se, takođe, NATO-u što nije primio Bosnu u Akcioni plan, koji je predvorje za ulazak u Atlantski savez, i naglašava da je pogrešno to što se u Briselu ustavne reforme u BiH povezuju sa tim procesima. Upravo zbog toga bi u rješavanju krize u Bosni trebalo, kako se naglašava, značajniju ulogu da imaju i Moskva, Vašington i Ankara. „Srbi se osjećaju mnogo ugodnije kada vide da je Rusija prisutna. Bošnjaci bi se, takođe, osjećali sigurnije ukoliko bi Turska bila uključena u taj proces”, uveren je ministar Davutoglu.
Turski pristup prema Bosni već izaziva zabrinutost u pojedinim zemljama članicama EU. „Ankara prije svega podržava prava muslimana, odnosno Bošnjaka, i ona ne može biti nepristrasna”, prenosi „Hurijet” upozorenja iz Brisela.
U Ankari ne spore bliskost sa Bošnjacima, ali naglašavaju da su „neutralni”, da se zalažu za sveobuhvatno rješenje krize u Bosni. To se potkrepljuje inicijativom šefa diplomatije Davutoglua o stvaranju dva trilateralna mehanizma: jedan između Turske, Bosne i Srbije, a drugi između Turske, Bosne i Hrvatske. U nastojanjima da pomogne Sarajevu, sadašnja vlada pokušava da – na platformi „Prijatelji Bosne” – u rješavanje krize uključi i druge zemlje: Sloveniju, Slovačku, Mađarsku i Albaniju.
(Politika/Svevijesti.ba)