Zemljotres na godišnjicu cunamija

Zemljotres magnitude šest stepeni Rihterove skale zabilježen je danas na 270 kilometara sjeverozapadno od Saumlakija, na indonežanskim ostrvima Tanimbar, saopćila je američka služba za geološka osmatranja.

Epicentar potresa jačine 6,7 stepeni, koji se desio nešto prije devet sati po Griniču, bio je na dubini od 56 kilometara, javio je Rojters. Indonežanske vlasti objavile su da nema upozorenja na cunami i da zasada nema podataka o eventualnim žrtvama, ili šteti.

Pet godina nakon smrtonosnog cunamija koji je pogodio zonu Indijskog okeana život se u tom dijelu svijeta uglavnom normalizovao, što potvrđuje i ovogodišnje veliko interesovanje stranih turista za odmor na sunčanim plažama Maldiva, Tajlanda, Sri Lanke, Sejšela…

Ostao je, međutim, strah od reprize prirodne katastrofe, koja je 26. decembra 2004. godine odnijela 226.000 ljudskih života i pričinila materijalnu štetu od više desetina milijardi dolara.

Rušilačke talase, visoke i više od 15 metara, izazvao je zemljotres jačine 9,5 stepeni Rihterove skale, sa epicentrom na dnu okeana, kod indonežanskog ostrva Sumatre, za koje su naučnici, nakon dodatnih istraživanje, utvrdili da je u području tektonske nestabilnosti, zbog čega je moguće očekivati i nove cunamije, nepredvidljive razornosti.

Snaga udara od prije pet godina bila je 1.500 puta veća od udara atomske bombe bačene na japanski grad Hirošimu, krajem Drugog svjetskog rata.

U najnovijim studijama o prirodnim katastrofama, nalaze se i saznanja da bi žrtve cunamija mogle biti i druga područja u svijetu, među kojima je i gusto naseljna oblast Mediterana.

Iako je svijet, osim velikog interesovanja za razmere tragedije u Aziji, odmah obećao i veliku pomoć, u pogođenim regionima i danas se mogu čuti prigovori da mnoga obećanja nisu ispunjena, zbog čega još ima razrušenih kuća i objekata, koji čekaju na potpunu obnovu.

Veliki broj naselja je potpuno uništen, zbog čega se odustalo od njihove obnove, desetine hiljada ljudi iz zone katastrofe su raseljene, uglavnom u predjele dalje od morske obale.

U gradu Banda Aćeh odata pošta žrtvama cunamija

U Indoneziji, koja je najviše stradala od džinovskih talasa sa 166.000 mrtvih, preživjeli su se okupili odajući poštu onima stradalima.

Komemorativna svečanost održana je i u gradu Banda Aćeh, čija je okolina pretrpjela najveći udar i u kojoj je preživjelo svega 350 ljudi.

Nijedan član moje porodice nije preživio cunami. Moja deca, unuci, braća, sestre, svi su poginuli, a mene ostavili ovde samu, rekla je Frans presu 72-godišnja Siti Amina.  Stojeći ispred jedne od zajedničkih grobnica oko koje su se okupili preživjeli i porodice stradalih, Siti Amina je rekla da članovi njene porodice nikada nisu pronadjeni i da ih je “možda odnijelo more, pošto su živjeli na obali”.

U Tajlandu, više hiljada monaha izgovaralo je molitve za više od 5.000 žrtava katastrofe. Među poginulima je bilo i puno stranih turista. Mnogi preživjeli su se okupili u malom ribarskom mestu Ban Nam Kem u kome je stradalo pola od 5.000 stanovnika.

Odmah posle decembarske katastrofe 2004. godine, UN su pokrenule akciju izgradnje sistema upozoravanja na cunami u regionu Indijskog okeana, gde je ta pojava najčešća.

Brzo obavještavanje, jedina zaštita od cunamija

Cilj je da se Pacifistički centar za cunami na Havajima, koji informacije o zemljotresima dobija iz SAD, i japanska Meteorološka agencija, direktno povežu sa što više lokalnih centara za obavještavanje u zemljama pogođenim džinovskim talasom prije pet godina, kako bi informacije o opasnosti mogle najbrže moguće da dođu do lokalnog stanovništva.

Brzo obavještavanje i upozoravanje je osnovna svrha ovog poduhvata, jer cunami, koji je “zbir” više talasa dostiže brzinu i do 1.000 kilometara na sat, što je ravno brzini modernih aviona.

Direktor Centra na Havajima izjavio je da su oni, na osnovu podataka o zemljotresu, znali da će doći do razornog cunamija, ali o tome nisu mogli da obavijeste zemlje u regionu koje su, kasnije, pretrpele najveću štetu, jer – nije bilo uspostavljene komunikacije.

Obavijestili su Australiju i neke druge regionalne centre, ali ne i zemlje koje su postali najveći stradalnici.

RTS