Strah i mržnja: Bošnjaci kao žrtve antiislamskog lobija
Svjedočenje bivšeg američkog predsjednika Bila Clintona u knjizi historičara Taylora Brancha (“The Clinton Tapes: Wrestling History with the President”) odgovorilo je na ključno pitanje: Zašto su Bošnjaci ostavljeni na milost i nemilost srpsko-hrvatskih fašista i zašto su bili na rubu istrebljenja 1992-1995.
U svom svjedočenju Clinton potvrđuje da je Bosna i Hercegovina, odnosno bošnjački narod, u proteklom ratu ostao bez prave pomoći zbog straha Evrope od muslimanske države na njenom tlu!
– Francuski predsjednik Francois Mitterrand rekao je da muslimanskoj državi nije mjesto u Evropi;
– Britanski zvaničnici govorili su o bolnoj ali, kako je rečeno, stvarnoj kršćanskoj Evropi;
– Njemački kancelar Helmut Kohl je ipak želio pomoći Bošnjacima i podržavao je ukidanje embarga na oružje, što nije uspjelo, jer Njemačka nije imala mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a.
Sada je sve jasno bez nedoumica
Zašto se Evropa oglušila na bošnjačke vapaje?
Zašto Ujedninjeme nacije (UN) nisu ispunile svoju obavezu i zaštitile stanovništvo zaštićene zone Srebrenica?
Odgovor glasi: “Zbog postojanja straha, odnosno mržnje prema islamu.”
Jasno je kao dan da postoje neki centri moći u Evropi, koji mrze islam i spremni su žrtvovati hiljade ljudskih života da bi se oslobodili za njih neugodnog tereta, muslimana u Evropi i svakako uticaja muslimana na politički život u Evropi!
Bošnjaci bi bili naivni ukoliko bi navodne dobronamjerne međunarodne akcije uzimali zdravo za gotovo i bez rezerve. Podsjetimo se samo navodne “dobronamjerne” posjete francuskog predsjednika Mitterranda ratnom Sarajevu!? Podsjetimo se “dobronamjernog” francuskog generala Moriona u Srebrenici!?
Sada imamo i odgovor na pitanje: “Kako je bilo moguće da se Daytonskim sporazumom fašista Karadžić nagradi sa 49% teritorije BiH, s koje je prethodno protjerao i poubijao nesrpsko stanovništvo?”
Zato što je odradio prljavi posao za koji je dobio zeleno svjetlo iz antislamskog centra moći. Karadžić sada više nije potreban i treba mu suditi – on je odradio svoje.
Mi Bošnjaci naivno smo mislili da je prestankom rata i agresije na BiH prošla opasnost po nas. No, prevarili smo se. Plan da se Bošnjaci – Muslimani politički i ekonomski marginalizuju i dovedu u podređen položaj je itekako aktuelan. Razne obavještajne i tajne službe konstantno rade na razbijanju jedinstva Bošnjaka i propagiranju njihovog navodnog islamskog radikalizma. Na žalost, s uspjehom. Bošnjaci nisu još pronašli pravi odbrambeni mehanizam!
Bojazan da postoji plan prema kojem Bošnjaci u nefunkcionalnoj Bosni s Republikom Srpskom treba trajno da se drže pod kontrolom i u bijedi je možda i opravdana. Ako uzmemo u obzir odgovore na sljedeća pitanja, onda ne treba da se čudimo:
– zašto se pojedini entitetski političari, uprkos njihovom antidržavnom djelovanju, onako bahato ponašaju bez straha da bi mogli biti optuženi za antidržavne djelatnosti, koje bi bile sankcionisane u svakoj evropskoj državi?
– zašto je Daytonski sporazum još uvijek na snazi iako nije ispoštovan, pa bi bilo logično proglasiti ga nevažećim?
Ne pomaže ni činjenica da je većina bošnjačke populacije za multietničku državu BiH u kojoj će svi njeni narodi biti ravnopravni.
I zaista su opravdana pitanja:
– “Kakav smo mi to narod?”
– “Zar i nakon genocida moramo šutjeti iako nam se očigledno priprema nova nepravda?”
– “Zašto dozvoljavamo već vijekovima da tajne obavještajne službe naših neprijatelja manipulišu našim narodom djeleći ga i čineći ga slabim i nemoćnim?”
Kroz OHR-ove šeme kao i u periodu 1992-95. opet se ukazuje na opasnost od navodnog bošnjačkog islamskog kriminala i terorizma. Bošnjacima se sugeriše da su to samo obične šeme kojima ne treba pridavati puno značaja i da zbog toga ne treba kvariti odnose s međunarodnom zajednicom.
Međutim, analizirajući sadašnju političku situaciju, ustanovit ćemo da se neka dešavanja veoma poklapaju s ovom šemom i gore navedenim zebnjama:
– Ministar sigurnosti iz reda bošnjačkog naroda još nije postavljen.
– Kao antidržavni elementi hapse se pretežno muslimani, iako je poznato da postoje četničke i ustaške naoružane skupine i organizacije koje govore protiv postojanja države BiH.
– Funkcionisanje Federacije BiH je blokirano sa ciljem potpunog ekonomskog kraha i izazivanja socijalnih nereda.
– Rad državnih organa Bosne i Hercegovine je blokiran iz Republike Srpske sa ciljem izazivanja konačnog političkog i ekonomskog kraha države i njenog rastakanja…
Jedno je sigurno, Bošnjaci u Bosni i Hercegovini i Sandžaku moraju biti spremni na sve! Moraju imati svoj strateški plan i biti spremni na odbranu svojih interesa (koji su u skladu s najhumanijim ljudskim normama suživota) – svim sredstvima. Moraju imati u vidu uticaj destruktivnih antiislamskih snaga na evropsku politiku!
Izvor: minber.ba
Obrada: IslamBosna.ba
