Riječ je o dvojezičkom izdanju – na bosanskom i engleskom jeziku, koje predstavlja autoričino svjedočenje o pogibiji sina kroz formu intimnog dnevnika te donosi njene razgovore s njim i nakon njegove smrti. O knjizi su govorili profesori Salih Fočo i Enver Kazaz, predsjednica Društva za ugrožene narode BiH Fadila Memišević te autorica.
Fadila Memišević navodi da je knjiga autentično svjedočenje o događajima u BiH u vrijeme agresije. To je dnevnik koji hronološki prati događaje od 1992. godine – momenta ubistva sina Samira, pa do januara 1995. To je potresna životna priča koja govori o traumi i realnoj istoriji, te poziv protiv zaborava. Istovremeno je ljekovita knjiga na način na koji samo istina može biti ljekovita, a istina je i ljubav – prema Samiru, BiH te svim onima koji su se borili za nju.
Ona govori i o emocijama koje su dijeljene s drugima, ponekad tragične, a ponekad i nježne, kazala je ona. Potcrtala je da će knjiga pomoći zločincima da se ogledaju u vlastitom zločinu i svojoj prošlosti. Naglašavajući da je BiH potopljena ideološko-političkom pričom o ratu i tumačenjem žrtve, Kazaz ocjenjuje da je ova kniga potpuna suprotnost tome.
Ona govori najtragičniju moguću majčinsku bol za poginulim djetetom. Knjiga ujedno ima dnevničko-memoarski karakter te ukazuje na svirepo lice zločinačke ideologije. Ona je i katarzična, jer kroz razgovore sa ubijenim djetetom ono ostaje i dalje živo. Također nas suočava i sa istinskim karakterom rata – porazom najelementarnijih ljudskih osnova, zaključio je.
Autorica je pojasnila da knjiga predstavlja njen dnevnik koji je vodila u ratu od 1992. do 1995. godine poslije pogibije sina 20. septembra 1992. godine. Bilo mi je jako teško, te sam pišući ovaj dnevnik htjela da budem s njim u svakodnevnim razgovorima i da ga tako oživim jer se nisam mirila sa činjenicom da ga nema, istaknula je ona. Ibrahimagić je mišljenja da su knjige slične ovoj veoma značajne kao svjedočanstvo, što je i bilo presudno za njenu odluku da je štampa, iako je riječ o privatnom i intimnom tekstu.
Fena