TEKST ZA MEDIJE
PREDMET: Molba za hitno pružanje pomoći mom suprugu Fadhilu Al Hamdaniju
Ja sam supruga Fadhila Saaid Avad Al Hamdanija koji se već skoro šest mjeseci nalazi u Imigracionom centru u Istočnom Sarajevu, a koji je predviđen za strance a ne BH građane.
Moj muž je još uvijek državljanin BiH jer njegovo rješenje o oduzimanju državljanstva još uvijek nije postalo pravosnažno, kako nam je odgovorio Ured za strance kad smo podnosili zahtjev za boravak, jer još uvijek nije donešena presuda pred sudom BiH, a vezano za tužbu na nelegalno oduzeto državljanstvo.
S razlogom kažem“nelegalno oduzeto državljanstvo“ jer je to istina.
Moj muž je građanin BiH od 14. 10. 1979. godine kad je ušao legalno i počeo i završio studij metalurgije .
Ne, ne radi se o štamparskoj grešci, jer moj muž je građanin ove zemlje već 30 godina!
Još prije početka agresije na BiH imali smo troje maloljetne djece, a danas ih imamo petero. Dakle, na mog muža se ne odnosi Dejtonski sporazum, jer je moj muž bio dužan da se uključi u armiju BiH i brani svoju porodicu i odazove se na javni poziv za mobilizaciju od strane T.O. Bosne i Hercegovine. To je bio njegov moralni čin!
Moj muž nije nikakav strani dobrovoljac već otac, suprug koji je branio živote svoje porodice i svojih sugrađana kao bilo koji drugi Bosanac ili Hercegovac!!!
Zahtjev za državljanstvo je podnio prije Dejtona na 10 mjeseci, na osnovu učešća u Armiji BiH po tada važećim zakonima, iako je mogao da ga podnese i na osnovu braka, samo što bi u toj situaciji morao da plati veliku svotu novca .
Njegov jedini grijeh je što se u njegovoj matičnoj zemlji porijekla (Iraku), kao i u većini islamskih zemalja, ne koristi prezime u ličnim, identifikacijskim dokumentima, osim u rodnom listu kao niti datum rođenja, osim godine rođenja. U svim dokumentima osim rodnog lista pored imena piše ime, ime oca i ime djeda, a što je potvrdio i konzul Iračke ambasade u Austriji (Beč).
Zbog toga je napravljena tehnička greška te mu je izdato pogrešno rješenje, te je on lično tražio da se ispravi ta greška (o čemu postoje potvrde ) te je udovoljeno njegovoj molbi i pod istim brojem protokola izdato je drugo rjesšnje sa ispravljenim prezimenom na osnovu koga je on izvadio ostale identifikacijske dokumente, a pogrešno rješenje nije zloupotrijebio niti uopšte koristio u periodu čekanja ispravke, što je vrlo lako provjeriti.
Moj muž se do danas nalazi u Imigracionom centru koji je predviđen za strance koji se u njemu zadržavaju samo par dana u postupku čekanja deportacije.
On već šest mjeseci živi u uslovima koji su predviđeni za boravak od samo par dana, iako je najduži period zadržavanja u ovom centru samo tri mjeseca, a u iznimnim situacijama šest mjeseci. Nikada nije izašao van tog neuslovnog prostora niti imao nasamo privatan razgovor sa mnom i mojom djecom bez prisustva čuvara, kao da je najveći zločinac, a ne čovjek koji za 30 godina nikada nije počinio niti jedno krivično djelo u zemlji koja želi da ga bez ikakvog opravdanja razdvoji od porodice i pošalje u ratnu zonu Iraka, i to najozloglašenijeg mjesta Kirkuk koje je poznato po kršenjima ljudskih prava i velikim torturama zarobljenika i zatvorenika.
Zbog toga vas molim da pod hitno organizujete posjetu mom mužu i uvjerite se u stanje u kome se nalazi nakon dvomjesečnog štrajka glađu na koji je prisiljen kako bi makar neko u ovoj državi pročitao njegov predmet i uvjerio se u grešku i nepravdu koju ova zemlja čini našoj šestočlanoj porodici.
Molim vas da zaštitite njegov život od deportacije u zaraćenu zonu i sigurnu smrt te da nam omogućite da na miru živimo kao što smo do sada živjeli.
Molim vas kao građanka BiH, majka petero građana BiH da nam pomognete i poduzmete sve potrebne korake kako biste zaštitili našu porodicu od prislinog razdvajanja .
Iskreno se nadam da nećete ostati ravnodušni na vapaj ove uplakane porodice i da ćete poduzeti sve potrebne korake da nam što prije pomognete.
Unaprijed se zahvaljujem
Munevera Al Hamdani sa djecom:
Sermad, 1988. god.
Senad, 1989. god.
Šajma, 1990. god.
Amina,1998. god,
Sara, 2002. god