Americi i njenim saveznicima, suočenim sa teškim zadacima u Afganistanu i drugim dijelovima svijeta, Bosna danas možda djeluje manje važna nego nekad ali opasnost od njenog raspada je realna, konstatuju autori teksta.
Opisujući napetost na relaciji Sarajevo-Banja Luka, Haig i Ashdown primjećuju da su, po njihovim riječima, čak i bosanski Hrvati u posljednje vrijeme počeli da pominju formiranje sopstvenog entiteta i razbijanje muslimansko-hrvatske Federacije.
Raspad Bosne i Hercegovine na nezavisne etničke državice bi predstavljao katastrofu, navode dalje njih dvojica. Ne samo da bi predstavljao nagradu etničkim čistačima, već bi taj scenario vjerovatno vodio u pravcu nastanka propale države u samom srcu Evrope, zemlje koja bi bila plodno tle terorizmu i kriminalu.
Bosna ne može sama da riješi svoje probleme niti je evropska perspektiva sama po sebi dovoljna da je vrati sa ruba ponora.
Njih dvojica nude sljedeće rješenje:
Pozivamo SAD i EU da imenuju po jednog specijalnog izaslanika za region, kako bi uskladili politiku i insistirali na napretku.
Bosanskim liderima moramo jasno staviti do znanja da se suverenitet ne smije dovoditi u pitanje i da je raspad zemlje nezamisliv.
Također, zemljama kandidatima za članstvo u Uniji, kako njih dvojica opisuju Srbiju i Crnu Goru, moramo reći da od njih očekujemo da se drže zajedničke politike u pogledu Bosne.
Robusan međunarodni pristup Bosni mora se zasnivati na jednom jedinom cilju uspostavljanju centralne vlade koja je dovoljno efikasna da ispuni zahtjeve članstva u EU i NATO-u.
Svaki bosanski lider morao bi da se izjasni za ili protiv te jednostavne ideje i da se potom suoči sa posljedicama svog izbora.
Autori teksta također se zalažu za očuvanje kancelarije visokog predstavnika sve do sprovođenja ustavnih reformi kao i za ostanak mirovne misije EU na terenu, kako bi svima bilo jasno se ni secesija ni nasilje neće tolerisati.
Fena