EU vojnike iz mirovnih misija šalje u Afganistan
Budu li i druge članice Evropske unije i NATO-a slijedile primjer Italije i donesu odluke o povećanju broja vojnika koji će se priključiti savezničkim snagama u Afganistanu, podrška koju je američkom predsjedniku Obami dalo predsjedništvo EU dobit će i svoj konkretan oblik.
Budući da je italijanski vojni proračun za sljedeću godinu smanjen za 0,4 posto, ministar odbrane Ignacio La Russa objasnio je da će dodatnih hiljadu vojnika za Afganistan osigurati povlačenjem svojih vojnika iz mirovnih misija na Balkanu i u Libanonu. Optimizmom je zračio i glasnogovornik NATO-a James Appathurai, koji je nakon prvih reakcija članica uvjeren da će evropske članice NATO saveza u Afganistan poslati i više od pet hiljada vojnika, koliko je odmah nakon Obamina govora najavio NATO-ov glavni tajnik Anders Fogh Rasmussen.
No koliko su stvarno evropske članice NATO-a spremne ojačati svoju vojnu prisutnost u Afganistanu znat će se djelomice početkom ovog vikenda (nakon sastanka ministara vanjskih poslova država NATO članica), a stvarno tek nakon 28. januara, kada će se u Londonu održati konferencija o Afganistanu, koja će se u prisutnosti afganistanskoga predsjednika Hamida Karzaija baviti uglavnom tzv. izlaznom strategijom.
Bez znanja odgovora na pitanja zašto i do kada, teško da će i jedna evropska država moći objasniti svojim građanima zašto šalje dodatne vojne snage u srednju Aziju. Francuska i Njemačka već su najavile da će razmotriti svoju vojnu prisutnost u Afganistanu (Njemačka ima nešto više od 4.300, a Francuska 3.100 vojnika), ovisno o rezultatu londonske konferencije. Njihov je uvjet da se vlada u Afganistanu ozbiljnije uhvati u koštac s korupcijom i kriminalom, a i pomoglo bi kada bi u dogovoru sa SAD-om njihove trupe bile više okrenute civilnim, a mnogo manje borbenim zadacima.
Ne samo riječi
Nekoliko činjenica, međutim, poznato je već danas. Predsjedniku Obami više od riječi treba konkretna potpora. SAD će u Afganistan poslati još 30.000 vojnika, što dovodi do brojke od ukupno 100.000 američkih vojnika, i još mu treba bar dodatnih 10.000 vojnika, što znači da bi za novu afganistansku ofanzivu trebalo ukupno nešto manje od 150.000 vojnika. No brzi, jasni i konkretni bili su, osim Italije, još samo Poljska, koja je obećala dodatnih 600 vojnika, Velike Britanije – 500, Češka Republika – 100 i Albanija – 85 vojnika. Španija je najavila mogućnost slanja dodatnih 200 vojnika, a sličnu su, iako mnogo neodređeniju potporu Obaminoj viziji kraja rata u Afganistanu dale još i Gruzija, Crna Gora i Slovačka. Drugim riječima, potrebnih 10.000, pa i najavljenih 5.000 NATO-ovih vojnika u ovom su trenutku prilično nategnuta konstrukcija.
Evropske su države suočene s dva u ovom kontekstu vrlo ozbiljna problema – ekonomskom krizom i javnošću koja je izrazito nesklona rastu vojne prisutnosti u Afganistanu. Uprkos podacima koji pokazuju da je eurozona izašla iz recesije, ni jedna država, ma kako bila odana članica NATO-a, neće lako posegnuti u ionako prezadužene državne proračune. A što se javnosti tiče, čak i najodaniji američki saveznici kao što su Poljska ili Velika Britanija bilježe veliko protivljenje građana rastu broja vojnika u Afganistanu – 90, odnosno 77 posto. Ni u drugim NATO državama nije bitno drugačije – najmanje protivljenja većem angažmanu u srednjoj Aziji iskazuju građani SAD-a (62 posto) i Turske (71 posto), a najviše Holandije i Italije (93 posto), te Njemačke i Francuske (92 posto)!
Kasna pomoć
Američki analitičari boje se da će se potpora evropskih država u sljedećih nekoliko mjeseci posve rasplinuti te da će sve završiti s nekoliko omanjih vojnih grupa koje će se sporo okupljati i još sporije uvježbavati. Drugim riječima, čini im se da bi se dodatne evropske vojne snage, ma kolike god bile, okupile i krenule prema Afganistanu sredinom iduće godine, što znači da bi tamo stigle otprilike kada bi se Amerikanci počeli povlačiti! Iako je svoju potporu SAD-u dala Rusija, iako se u Pentagonu očekuje veći angažman turske vojske (oni u Afganistanu imaju samo 720 vojnika) te iako se lobira na sve strane, Obamina namjera da agresivno i brzo završi rat u Afganistanu već na prvom koraku našla se u ozbiljnom iskušenju. Osim, dakako, ako se italijanskim primjerom ne posluže i drugi te povuku svoju vojsku iz mirovnih misija diljem svijeta. O dalekosežnim negativnim, ali moguće i pozitivnim ishodima takvih odluka možemo samo nagađati, a hoće li to pomoći Afganistancima, vidjet ćemo.
SD/IslamBosna
