Ef. Aćif odbranio N. Pazar od Dražinih četnika
Kako je jedan transparent, koji su navijači FK Novi Pazar istakli na kup utakmici s beogradskom Crvenom zvezdom u Novom Pazaru, podstakao javnu raspravu o životu Aćifa efendije Hadžiahmetovića
”Tužilaštvo će raditi na identifikovanju lica koja su na stadionu u Novom Pazaru nosila transparent s natpisom ‘Stadion Aćif efendija’ i protiv njih će biti pokrenut krivični postupak, jer imamo elemente krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti”, izjavio je portparol Republičkog javnog tužilaštva Srbije Tomo Zorić povodom transparenta koji su navijači FK Novi Pazar istakli na kup utakmici s beogradskom Crvenom zvezdom. Inače, cijelu priču o Aćif efendiji započeo je u jednoj emisiji na televiziji B92 Aleksandar Vučić, zamjenik predsjednika Srpske napredne stranke. ”Aćif efendija bio je zloglasni komandant nacističkog Novog Pazara. On je bio jedan od osnivača nacističke, kvinslinške ‘Velike Albanije’. Učestvovao je u ubistvu više hiljada pripadnika kraljevske vojske, a kasnije je nemilosrdno ubijao i partizane”, počeo je bivši bliski saradnik vojvode Šešelja hajku na ovog bošnjačkog velikana. Brže-bolje, Vučićev zahtjev podržao je potpredsjednik Sandžačke demokratske partije Meho Omerović. “Gospodin Vučić s punim pravom traži odgovornost tih navijača! Svako ko je služio Hitleru i okupatorima na ovim prostorima, svako ko se borio protiv Narodnooslobodilačke vojske, potvrdio je svoju lojalnost najvećem zlu dvadesetog vijeka! Tu nisu bitne ni nacionalne odrednice, kvinsling je kvinsling, zločinac je zločinac!”, rekao je Omerović, upoređujući Aćif efendiju s Nedićem, Ljotićem i Dražom Mihajlovićem. Sam Rasim Ljajić je pak rekao da su navijači, koji su na utakmici sa Crvenom zvezdom istakli parolu ”Stadion Aćif efendija”, učinili ”medvjeđu uslugu” gradu i klubu. ”Siguran sam da djeca koja su istakla tu parolu ni ne znaju šta ona znači, niti znaju ko je taj čovjek, a mi moramo da nađemo ko je odgovoran za to”, izjavio je beogradizovani Ljajić.
Iako Ljajić misli da sandžačka omladina ne zna ko je Aćif efendija (jer o njemu ne uče u školama), teško će objasniti kako su sada na jednoj strani on, Vučić, srpski radikali i nacionalisti, a na drugoj Aćif, njegovi preci i Sandžaklije. Skoro svi srbijanski mediji, što elektronski, što printani, posvetili su značajan prostor ovom događaju. Iako je u Srbiji sasvim normalno da se na utakmicama vide transparenti “Nož – žica – Srebrenica”, “Pravoslavlje ili smrt”, kao i da se čuju navijačke pjesme koje veličaju stvarni fašizam i genocide, jedino je pojava ovog transparenta na stadionu u Novom Pazaru zaslužila da ga Tužilaštvo okarakterizira kao fašistički. U saopćenju Tužilaštva navodi se da se unošenjem tog transparenta podstiče rasna, vjerska i nacionalna mržnja i netrpeljivost zbog toga što se odnosi na ličnost Aćifa Hadžiahmetovića. Postavlja se pitanje, zbog čega je srpskim i pojedinim navodnim bošnjačkim političarima zasmetalo ime rahmetli Aćifa efendije Hadžiahmetovića? Odgovor se nudi u biografiji ovog sandžačkog velikana.
Ko je Aćif efendija?
Aćif Hadžiahmetović jedan je od najuglednijih sandžačkih političara. On je ujedno i najzaslužniji za odbranu Novog Pazara od četnika Draže Mihajlovića. Prema raspoloživim podacima, zna se da je Aćif efendija za vrijeme turske uprave završio “ruždiju” (gimnaziju) u Novom Pazaru, nakon toga se seli u Tursku, gdje ga zatiče Prvi svjetski rat. U Turskoj završava vojnu akademiju i stiče čin kapetana. Poslije okončanja rata, vraća se u Novi Pazar, gdje se uključuje u politički život i, zajedno sa Ferhat-beg Dragom, postaje jedan od vođa bošnjačko-albanske stranke Džemijet. On je kao centralna politička figura Sandžaka u tom vremenu bio meta tri neuspjela politička atentata. Međutim, ključna uloga Hadžiahmetovića desit će se 1941. godine, kada je organizovao odbranu Novog Pazara, a samim tim i Sandžaka, od pokolja koji su planirale Dražine četničke jedinice. Naime, tih 65 dana, od 2. oktobra do 7. decembra 1941. godine, koliko su trajale borbe sa četnicima, sandžačka prijestolnica prošla je najsvjetliji period novije historije. Bila je to bitka za opstanak Bošnjaka Novog Pazara i Sandžaka.
Na čelu Odbora za odbranu nalazio se upravo Aćif efendija Hadžiahmetović. Zbog dobrih odnosa koje je Hadžiahmetović uspostavio s kosovskim Albancima, u pomoć odbrani Novog Pazara stiglo je pojačanje koje je predvodio hrabri Šaban Poluža. Branitelji Novog Pazara potpuno su razbili četničke trupe, a u torbama ubijenih zločinaca nalazili su velike eksere kojima su četnici namjeravali zakucavati Sandžaklije na krstove. Međutim, nakon zauzimanja Novog Pazara i Sandžaka od strane komunista, partizani su strijeljali skoro sve najuglednije Sandžaklije tog vremena. Aćif efendija je javno strijeljan 21. januara 1945. godine, na Hadžetu, gdje je pogubljeno preko 1.500 najuglednijih i uglavnom nevinih Bošnjaka. “Kada su četnici prestali s klanjem, započeli su partizani da se obračunavaju s Muslimanima. Oni su ubijali samo odrasle, umne, viđene ljude, one koji se nisu slagali s komunističkom ideologijom. Ovaj komunistički genocid je znatno manjeg obima, ali po kvalitetu daleko teži. Tako je na Hadžetu u Novom Pazaru ubijen veliki broj šehida, ljudi koji su nedužno platili ceh zato što su se borili protiv četnika… Četnike su hvatali, iz šume dovodili, saslušavali i dobro im priprijetili da se ne šale i ne vraćaju u četnike. Njima je bio oprošten i svaki grijeh. Jer, novembra 1944. godine amnestirani su četnici, ali ne i Muslimani”, napisao je Husnija Čengić 1991. godine u “Muslimanskom glasu”. No, pokušaji da se Aćif efendija Hadžiahmetović proglasi fašistom nose sasvim drugu poruku.
Zapravo, to je atak na svakog svjesnog Bošnjaka. Pošto se kičma “bošnjačkih” političara pokazala jako savitljivom, Beograd ovom kampanjom najvjerovatnije želi zaplašiti sve koji osjećaju potrebu formiranja patriotskog bloka koji bi štitio interese Sandžaka i Bošnjaka. Poruka, četnici su antifašisti, a ljudi koji su odbranili sandžačke Bošnjake od nestanka su fašisti, toliko je providna i bezobrazna da ustvari govori o potcjenjivačkom odnosu spram sandžačke intelektualne elite. Danas Bošnjaci imaju najmanje razloga da se brane od optužbi o fašizmu, kao što ponajmanje prava imaju da im to spočitavaju oni koji su rehabilitovali i izjednačili četnički fašistički pokret s partizanskim, odnosno, oni koji su upravo nad Bošnjacima izvršili genocid i u Drugom svjetskom ratu i u agresiji na BiH devedesetih godina. Aćif efendija je simbol, ne fašizma, već otpora, svijesti, patriotizma sandžačkih Bošnjaka. Bošnjaci treba da znaju, da nije bilo njega, Allah zna, danas bi struktura stanovništva u Sandžaku izgledala sasvim drugačije. Dokle god se njegovo ime ispisuje, izgovara i živi u narodu, dotle živi i nada da nismo umireni kurbani pred klanje.
Autor: Almir Mehonić
Izvor: Saff