Smrtonosan ulov

Ekipa broda ‘Northwestern’ se udaljava od postavljenih kaveza. Strašni talasi, hladniji od leda, zapljuskuju palubu broda. Ovo ne bi bio prvi brod koji bi bio potopljen na Beringovom moru zbog premorenosti posade. Za Beringovo “zlato” umire više morske posade nego bilo gdje drugo.

Dutch Harbor, četiri dana ranije: luka podsjeća na vojnu mornaricu pred posljednju bitku. 85 brodova se sprema za moguće posljednje putovanje. Na otvorenom moru vlada oluja od 80 čvorova (oko 150 km/h). Talasi nose blokove leda, svaki dovoljno jak da presiječe brodski pod kao aluminijsku foliju. Čini se nemogućim preživjeti. Ipak, muškarci hoće na otvoreno more. “Od ničega i nema ničega”, kaže Sig Hansen, kapetan ‘Northwesterna’. “Samo ko isplovi iz luke može zaraditi.” A ne radi se o maloj svoti novca: prethodnu sezonu flota je ulovila oko 200 miliona dolara iz Beringovog mora – bogatstvo za svaki brod i njima dovoljan razlog da riskiraju svoje živote. Milioni se zarađuju sa stotinama hiljada čudovišta: kraljevski rakovi koji dostižu veličinu i do 2 metra. Određeni dijelovi ove vrste raka diljem svijeta se smatra delikatesom – a lov na njih prema statistikama spada u najopasniji posao na svijetu. Prema američkim statistikama je mogućnost smrtnog stradanja 1:50 po sezoni, a povreda 100%. Ko želi da isplovi, mora napisati testament – nepisano pravilo Dutch Harbora. “Ali zato svako dobije svoj dio dobre zarade”, napominje Sig Hansen. Dok ostatak posade sprema kaveze za hvatanje kraljevskih rakova, kapetan broda provjerava vremensku prognozu: “Ne izgleda dobro, a bit će još gore. Naredne noći nećemo vidjeti zvijezde.” ‘Northwestern’ ipak napušta luku.

Polahko se ‘Northwestern’ probija sa svojih 1280 PS kroz ledenu pustinju. Često nailaze na velike prepreke od leda. “Mi smo kao fina porculanska šolja usred slonovskog krda”, smješkajući govori kapetan Hansen dok stoji za kormilom. Svjestan je da bi svaki njegov nagli manever mogao biti i njegov zadnji. Posada je još u svojim kabinama gdje posmatra kako se ljušti farba sa zidova od silnih udaraca leda. Ali, napokon olakšanje: nakon 19 dugih sati, brod napokon stiže u predjele bez leda.

Oluja biva sve jača. Vidljivost je spala na ispod 100 jardi. Umjesto leda, sada petnaestometarski talasi zapljuskuju brod. “Izbacujte kaveze!” naređuje Hansen – haos počinje: posada od 5 ljudi se sprema da zabaci 220 kaveza, svaki 800 funti težak (364 kg), koji će se protezati oko 50 morskih milja. Za nešto više od 4 sata kroz njihove ruke prolazi oko 70 tona – dok oko njih šiba oluja koja bi druge brodove držala podalje od mora. I kad se izbace svi kavezi? “Što prije je moguće, vozimo nazad”, objašnjava Nick Mavar: “Izvlačimo sve kaveze, kačimo nove mamce i opet ih izbacujemo na dno Beringovog mora.” I koliko to sve traje? “Dok ne napunimo predviđeni prostor za ulov. Nekada 40, nekada 60 sati.” Bez spavanja, bez pauze. Ipak, jesti se mora pri ovakvom naporu. Šest toplih obroka dnevno – tokom posla, bez određene pauze.

Strah ih sve drži budnim. “Sve vrijeme biti skocentrisan”, napominje Mavar. “Nikada moru i poslu ne smiješ okrenuti leđa. Inače gineš.” Svi prisutni poznaju priče kao što je priča o Kenu, članu posade ‘Aleutian Marinera’. O prsa mu se odbio kavez. “Dobro mi je”, rekao je i otišao u kabinu gdje se od bolova nije mogao ispružiti, već je sjedeći zaspao. Prije nego što se brod vratio u Dutch Harbor, Ken je već bio mrtav. Pluća su mu bila zgnječena.
 
Posada uzima sjekire. Paluba je prekrivena slojem leda od 10 centimetara. Taj sloj leda koji teži i više od tone je jako opasan i može biti uzrokom potapanja samog broda. Odjednom se neko javlja preko radio-stanice. Kolega s drugog broda udaljenog oko 100 morskih milja je upao u more. ‘Northwesternova’ posada šuti i sluša: uspjeli su ga izvući iz vode. Nakon trenutka tišine, čuje se: “Mayday, Mayday!” Ubrzo nakon toga slijedi uzbuđeni izvještaj: “Santa leda nas je pogodila. Još dva člana posade su pala preko broda. Pogonska prostorija se ispunjava vodom. Molimo za pomoć!” Slijede i koordinate. Ribolovci se međusobno potpomažu, ali je ovaj put Northwestern previše udaljena. Opet se neko javlja preko radio-stanice: “Ovdje ‘Time Bandit’. Stižemo.” Ubrzo i sljedeća dojava: “‘Maverick’ je također na putu.” Dva broda su krenula u pomoć oštećenom ‘Western Unionu’. Posada ‘Northwesterna’ nastavlja s poslom. Vade kaveze, istovaraju ulov, stavljaju nove mamce, izbacuju kaveze… i tako im prolazi još 20 sati sve dok kapetan nije zaspao za kormilom i dok ‘Northwestern’ nije počeo nekontrolisanu plovidbu morem. Paluba se ubrzo pretvorila u “sivi pakao”, prekrivena ledenicama. Jake Anderson se probija do brodskog telefona i zove kapetana: “Hoćeš li da poginemo?! Probudi se!” S druge strane žice se čuju šumovi i dvije riječi: “Budan sam!” Ne smije više zaspati. Još 15 sati mora izdržati prije nego li se ‘Northwestern’ uputi ka Dutch Harboru. Na sigurno.

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba