Silajdžić: Isplati se samo ‘brutalna snaga’

Dame i gospodo,

Dobro došli u Sarajevo. Želim se zahvaliti onima od Vas i onima u Vašim zemljama koji ostaju predani dobrobiti Bosne i Hercegovine.

Kada sam Vam se obratio prije pet mjeseci, rekao sam da je plan da se da većina državne imovine entitetima pravno i politički pogrešan. Citirao sam pravomoćnu presudu Suda BiH koja je potvrdila naše pravne argumente. Uputio sam vas na pismo bivšeg visokog predstavnika, g. Lajčaka, koje kaže da je “Bosna i Hercegovina vlasnik većine državne imovine kao pravni sljednik RBiH …” Također sam Vam rekao da je državna imovina ključni dio Dejtona u istoj mjeri kao i dvoentitetska struktura, te da ako je ijedan ključni dio Daytona na stolu, onda moraju biti i svi drugi.

Gosp. Gregorian je gotovo doslovno ponovio ovu rečenicu u intervjuu i u autorskom tekstu u augustu. Neke vlade i organizacije zastupljene ovdje su također odlučile da poštuju sudske odluke. Njima se zahvaljujem na tom principijelnom odnosu. Za one ostale koji smatraju sudske odluke neugodnim i koji koriste izraze poput “vladavine prava” kao puke fraze – ja sam razočaran.

Razočaran sam da su mi neki rekli da se trebamo odreći prava Bosne i Hercegovine na državnu imovinu jer je Milorad Dodik “zaprijetio da će je svakako uknjižiti na Republiku Srpsku.” Jednostavno rečeno, od nas se traži da legaliziramo nelegalne aktivnosti samo zato jer je neko zaprijetio da će prekršiti zakon. Također se od nas traži da prihvatimo amnestiju svih prethodnih nezakonitih raspolaganja državnom imovinom. I od nas se traži da ostavimo u vlasništvu Bosne i Hercegovine nekoliko desetina “zgrada” koje, zbog entitetskog glasanja, bi opet bile ograničene na one koje Republike Srpske smatra da državi “trebaju”.

A sve što bi mi dobili zauzvrat je odlazak OHR-a, što nikada nismo ni tražili. To je, dame i gospodo, cijena koju Bosna i Hercegovina jednostavno ne može platiti.

Jasno je da je zatvaranje OHR-a pitanje od najveće važnosti za mnoge od vas, i ispunjavanje kriterija 5 +2 je postalo sredstvo za taj cilj. Ako zaista morate otići prije no apsolutni mehanizmi blokada – koji su i doveli do uspostave OHR-a – budu uklonjeni, onda idite. Ali, vaš posljednji potez u ovoj zemlji ne može biti oduzimanje imovine Državi.

Državna imovina je okarakterisana kao neriješeno pitanje na sastanku PIC-a u februaru 2008. uglavnom zbog toga što su vaši pravnici rekli da je pravo vlasništva nad državnom imovinom nejasno. Mi se nismo složili i bili smo u pravu. Prava vlasništva su sada kristalno jasna.

Prije godinu dana Sud BiH je donio presudu koju sam detaljno opisao u mom prošlom obraćanju i koja je postala konačna i obavezujuća nekoliko dana prije. Sedmicu nakon tog obraćanja dobili smo odluku Općinskog suda u Mostaru koja nalaže da se imovina bivše Jugoslavije „uknjiži na ime Države Bosne i Hercegovine …” “na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije.” I ova odluka je sada konačna i obavezujuća.

Stoga, okolnosti između PIC-a iz februara 2008. i danas su promijenjene. Prava vlasništva nad državnom imovinom nisu samo postala jasna – ona su konačno riješena sudskim odlukama. Ako zaista želite otići, naši sudovi su riješili vaše ciljeve 1. i 2.

Međutim, bilo koji pokušaji da se zaobiđu ove sudske odluke kroz beznadežne napore da se pitanja nadležnosti spoje sa pitanjem vlasničkih prava predstavlja ne samo loše “pravnikovanje” već i lošu politiku. Ne samo da će takvi nevični pokušaji biti neuspješni na bilo kojem sudu, oni će također poslati signal da je cilj 5. – učvršćivanje vladavine prava, beznačajan. Ako PIC-a ne želi da poduzme konkretne korake ka implementaciji postojećih zakona, svakako ne treba očekevati od nas da legalizujemo i amnestiramo njihovo kršenje.

Što se tiče ustavne reforme, ono što smo do sada vidjeli iz Butmirskog paketa pokazuje da kreativnost i konstruktivnost ne donose korist. Čini se, umjesto toga, da se samo isplati „brutalna snaga”. U velikom dijelu, Butmirski paket predstavlja listu zahtjeva ili “crvenih linija” koje je predočilo rukovodstvo RS. Neki od vas su zapravo to i priznali. Istovremeno, nama je rečeno da prihvatimo te zahtjeve ili rizikujemo odgađanje liberalizacije viznog režima, odobrenja MAP-a i kandidatskog statusa sa EU. S obzirom da su ovi procesi uvijek imali svoje zasebne putanje, neovisne od većine pitanja u Butmiru, ne začuđuje da je jedan član Evropskog parlamenta okarakterizirao ovakvu taktiku kao “ucjenu”.

Ostaje moja nada, dame i gospodo, da ćete u nekom trenutku preispitati svoju strategiju. Također se nadam da ćete prestati ignorisati ključni problem entitetskog glasanja, koje je taktika koja proturječi aktima brojnih zakonodavnih tijela, uključujući i one iz vaših vlastitih zemalja. Nadam se da nećete pokušati pomesti Evropsku konvenciju o ljudskim pravima pod tepih insistirajući na indirektnom izboru Predsjedništva u kojem “Ostali” praktično neće imati šansu. Insistirajući na tom putu, vi samo idete na ruku onim snagama koje autohtone bosanske građane različitog etničkog ili miješanog porijekla smještaju u kategoriju “Kineza i drugih useljenika.”

Ako ne možete pomoći onim snagama koje teže istim načelima i temeljima slobode i demokratije koje i vi uživate u svojim zemljama, bolje je da niste uopšte uključeni. Podržavajući samo zahtjeve onih čije vrijednosti uključuju slavljenje osuđenih ratnih zločinaca stavljate pečat legitimnosti na te vrijednosti. Dugoročno, taj pečat će postati još jedna „crna mrlja” na vašoj kolektivnoj savjesti.

Fena