Rat u arabijskoj zavjetrini

0

jemen_ratEksplozija konflikta u Jemenu opasno postrojava šiite i sunite Bliskog istoka

Rat u Jemenu, koji neprimjetno traje mjesecima privlačeći pažnju neposrednih susjeda i strateških interesa velike sile, mogao bi da preraspodijeli odnose snaga u regionu i ponovo raspali vjekovne omraze islamskog svijeta podijeljenog na sunite i šiite.

Sukob između vladinih snaga i pobunjenika sa sjevera arabijske zemlje iz plemena Huti traje već pet godina, ali je eksplodirao u augustu. U najnovijoj rundi stradalo je oko 750 vladinih vojnika i na hiljade civila.

Konflikt u oblasti Saada mogao bi da ima sasvim lokalne dimenzije da šiitske pobunjenike ne inspiriše Iran, dok centralna vlast u Jemenu, gdje većinu čine suniti, ima podršku Egipta, Saudijske Arabije i SAD.

Otkako je Iran postao regionalna velesila Bliskog istoka, umnogome zahvaljujući katastrofalnoj američkoj intervenciji u Iraku, arapski svijet otvoreno zazire od „šiitskog pojasa” koji od Irana preko Iraka i Sirije vodi do Libana.

Kako i države poput Kuvajta, Bahreina, Saudijske Arabije i Jemena imaju šiitske manjine, uvećava se strah od rastućeg utjecaja Irana, jedine šiitske države na svijetu.

Pobunjenike u Jemenu optužuju da žele da formiraju šiitski imamat na sjeveru. Jemenski predsjednik Ali Abdulah Saleh kaže da je pobuna dio „rata” protiv revolucije koja je 1962. zbacila „reakcionarnu, nazadnu, klerikalnu, rasističku i tiransku vladavinu Zaida”.

Zaidi, kojima pripada i predsjednik Saleh, šiitska su sekta koja je iz Irana dospjela do Jemena gdje je njihov vođa gotovo hiljadu godina, sve do 1962, upravljao nezavisnim imamatom. Uz pomoć egipatskih oficira tada je uspostavljena republika, a imam je pobjegao na sjever organizujući otpor u istom području gdje se i sada vode borbe.

Zaidi čine 40–45 odsto od 23 miliona stanovnika Jemena. Njihov, u međuvremenu ubijeni, lider Husein al Huti pokrenuo je prvu ozbiljnu pobunu sredinom 2004. Pobunjenici demantuju da žele obnovu imamata i kažu da su žrtve medijske kampanje da bi se zavarala javnost. Mi ne tražimo položaje. Tražimo prava i pravdu.

Vlasti u Sani poluzvanično govore da Iran daje finansijsku i vojnu podršku pobunjenicima – poput one šiitskim Hezbolasima u Libanu. Iran je optužen uprkos činjenici da su Zaidi – koji su ime dobili po svom petom i posljednjem imamu Zaidu ibn Aliju – doktrinarno udaljeni od iranskih šiita koji vjeruju u 12 imama.

Suočena sa pobunom na sjeveru, uvećanim secesionizmom na jugu i rastućim uticajem El Kaide, jemenska vlada ima podršku SAD i država regiona. Kairo i Rijad (oko milion Zaida živi u Saudijskoj Arabiji) otvoreno optužuju Teheran za širenje utjecaja i pokušaj destabilizacije – po matrici za koju kažu da koristi u Iraku, gdje su većinski šiiti prvi put uključeni u vlast.

Kriza u Jemenu, jednoj od najsiromašnijih država svijeta, ima udaljene hladnoratovske korijene koji vuku do vremena kada je, prije ujedinjenja dva Jemena 1990, jug bio pod utjecajem SSSR-a, a sjever SAD. Karte su u međuvremenu izmješane. Saudijska Arabija i Jordan su svojevremeno branile zaidskog imama od egipatskih vojnika, danas su u zajedničkom frontu protiv Irana.

Rat se u međuvremenu približio sjevernim predgrađima glavnog grada, ali predsjednik Saleh obećava: Nećemo popustiti. Neka borbe traju pet ili šest godina. Rat se neće završiti. Potom je, nešto kasnije prošlog meseca, tvrdio da se konflikt primiče kraju.

Pobunjenici demantuju izvještaj da je njihov lider Abdel Malik al Huti ranjen i zarobljen. Optužuju Saudijsku Arabiju za direktnu vojnu umiješanost u sukob. Uz omiljene iranske povike „Smrt Americi”, „Smrt Izraelu” i „Pobjeda islama”, uzvraćaju da još nisu počeli „pravi rat” i vlastima prijete da „ne mogu da zamisle” kako će to izgledati.

Kako god bilo, i dalje ginu stotine pobunjenika i desetine vladinih vojnika, ovi poslednji mahom kao žrtve samoubilačkih akcija. Rat je raselio više od 60.000 ljudi. Kada se dodaju izbjeglice ranijih rundi sukoba, UN procjenjuju da njihov ukupan broj dostiže 150.000. Prijeti humanitarna katastrofa.

Od četiri izbjeglička logora samo jedan ima vezu sa humanitarcima UN. Higijenske okolnosti u kojima žive su očajne. Kako bi preživjeli naredna četiri mjeseca neophodna je pomoć od 24 miliona dolara. Donatori su obezbjedili tek deset miliona. I vlasti i pobunjenici poigravaju se njihovom sudbinom.

politika

Leave a Reply