Prisjećanje prošlosti pozitivno utiče na pamćenje
Već šest polusatnih razgovora može popraviti pamćenje za čak 12 posto, što ne može postići ni jedan lijek.
Koliko je vas koji volite da vam nane ili djedovi pričaju o svojoj prošlosti i prisjećaju se djetinjstva? A šta ako vam kažemo da im tako činite dobro? Naime, prisjećanje prošlosti može biti dobro za zdravlje, odnosno pozitivno utjecati na pamćenje.
Tokom jednog istraživanja skupina penzionera sastajala se redovno i razgovarala o svojoj mladosti. Pokazalo se da se njihovo pamćenje znatno popravilo. Tek šest polusatnih razgovora o prošlosti popravit će pamćenje za čak 12 posto, a je više nego što bi se moglo postići bilo kojom tabletom.
Važno je naglasiti da se stanje popravilo i kod penzionera s uznapredovalim stadijem demencije, a kod njih je pamćenje bilo i do osam posto bolje.
Naime, izmjenjivanje priča o nekim davnim vremenima i iskustvima potiče nas na korištenje nekih dijelova mozga koje inače ne koristimo, što popravlja našu sposobnost pamćenja.
Zanimljivo je da ova tvrdnja nije istinita ako penzioner razgovara, na primjer, s njegovateljicom u domu za penzionere. Iz toga se može zaključiti da je za pozitivan rezultat važan osjećaj zajedništva.
– Ni jedan lijek ne bi mogao postići rezultate približno slične ovima. Kad bi postojao lijek koji bi to mogao, na njemu bi se moglo zaraditi puno novca – kaže Alex Haslam, profesor socijalne psihologije.
Ona smatra da je ključno odobravanje vršnjaka, odnosno da nam grupa daje poticaj za život i razlog za promjenu. Društvo je važno, također, za zdravlje općenito, dok samoća šteti zdravlju.
Ljudi koji su nakon srčanog udara usamljeni, na primjer, izloženi su dvostruko većoj mogućnosti drugog udara u idućih pet godina nego oni koji imaju normalan društveni život. Štaviše, samoća povećava rizik od drugog infarkta više nego uobičajeni uzročnici, kao što su visok krvni tlak ili nedostatak vježbe.
Večernji.hr
Obrada: IslamBosna