Pomućena idila: Lula i Obama
Pismom koje je iz Vašingtona poslato u Braziliju, uoči dolaska iranskog predsjednika, došlo je do rascepa u bliskim odnosima između dva najpopularnija predsjednika
Kratko je trajala idila između dva najpopularnija predsjednika na svijetu koju su, ne ulazeći u striktna ispitivanja globalnog javnog mnjenja, jedan drugom namijenili prvi crni stanovnik Bijele kuće u istoriji SAD i harizmatični ljevičar Lula da Silva na čelu rastuće svjetske sile – Brazila. Danas svi govore o pismu koje je Barak Obama prije neki dan faksirao Lulinom kabinetu u Braziliji, uoči slijetanja iranskog predsjednika Ahmadinežada u jednu južnoameričku prijestonicu.
Kompletan sadržaj dopisnice iz Vašingtona nije poznat, ali brazilski mediji (prvi je o Obaminom pismu izvjestio „Folja de Sao Paulo”) otkrili su da ona skreće pažnju na dvije tačke oko kojih se SAD i Brazil, kako se ispostavlja, ne slažu: Iran i Honduras.
Nekadašnjeg metalurškog sindikalistu, osnivača danas najveće latinoameričke ljevičarske Partije radnika, sve češćeg posrednika u međunarodnim konfliktima, Obama je dopisom „podsjetio” na stanje ljudskih prava u Teheranu i na Ahmadinežadovo odbijanje da zaustavi nuklearne programe. Traži od brazilskog parnjaka podršku za dogovor sa Teheranom po mjeri „međunarodne zajednice”, što u ovom slučaju znači obustavu rada na nuklearnoj tehnologiji.
Lula je sa dvočasovnih razgovora sa iranskim predsjednikom izašao sa suprotnim stavom od onog koji se očekivao u Vašingtonu. Iran ima pravo da razvija nuklearne programe u mirnodopske svrhe, a izolacija ove zemlje, za šta se zalažu zapadne zemlje i SAD, ne bi imala nikakvog smisla, rečeno je u Braziliji, koja je prvi put, posle šaha Reze Pahlavija, dočekala najvišeg gosta iz Teherana. Zadovoljan rezultatom, iranski predsjednik otputovao je kod svojih starih saveznika Eva Moralesa (Bolivija) i Uga Čavesa (Venecuela) gdje su antiimperijalistički tonovi otresitiji i mnogo bučniji.
Slučaj malog, siromašnog Hondurasa još je bliži srcu Latinoamerikanaca koji strahuju da će se preko ove karipske države vratiti era latinoameričkih desničarskih vojnih udara uz podršku Vašingtona. U komplikovanom slijedu događaja, poslije upada vojske u predsjedničku rezidenciju, i odvođenja Manuela Zelaje u egzil (28 juna), zavođenja vanrednog stanja, predsjednik se u septembru ušunjao u svoju zemlju i ustoličio se u ambasadi Brazila, pošto mu je povratak bio zabranjen. Sada se čuje da će Vašington prihvatiti rezultate izbora zakazanih za 29. novembar prije odstranjivanja Zelaje, dok Brazil i ostali dio Latinske Amerike smatraju da bi to bila legalizacija puča. Latinoamerikanci su jedinstveni u stavu da će se priznavanjem ovakvih izbora ohrabriti mnogi drugi da zbacuju predsjednika kad se on nekome u državi, najčešće vojsci, ne dopada.
Obama i Lula srešće se uskoro na globalnoj konferenciji o klimatskim promjenama u Kopenhagenu, tamo gdje su se prije dva mjeseca poslednji put vidjeli oči u oči. Tada je Lula trijumfovao i odneo Rio de Žaneiru titulu prvog olimpijskog grada u Južnoj Americi. Obama se vratio praznih ruku za Čikago, što je podstaklo veliku medijsku kritiku. Analitičari danas gotovo jednoglasno tvrde da je rascjep u idili koja je vladala između predsjednika dvije američke sile – nezalječiv. Dijagnostikuju čak da bi pukotina mogla da preraste u provaliju, bez obzira na to što se Obama i Lula lično međusobno simpatišu. Samo pojedinci među ekspertima za globalnu diplomatiju i međunarodne odnose očekuju potpuno izmirenje, jer svađe, kažu, nije ni bilo. Riječ je o dijalogu, na koji moramo da se naučimo u novim vremenima. A dva giganta na južnom i severnom dijelu istog američkog kontinenta oduvjek su se, uz sve razlike – dobro razumjeli.
Politika