Hadžem Hajdarević: ‘BiH bi mogli srušiti Bošnjaci’
– U ovoj posljednjoj, već izmičućoj sedmici u mjesecu novembru 2009. godine dogodila su se dva važna datuma/događaja dijela građana Bosne i Hercegovine.
U srijedu, 25. novembra, bili smo u prilici obilježiti bosanskohercegovački Dan državnosti, a dva dana kasnije, 27. novembra, muslimanima je počeo prvi dan Kurban-bajrama.
Kako su, međutim, svi naši ovdašnji praznici, blagdani, datumi, slave, već odavno, izbanalizirani u paradnoretoričke ispraznosti i onda kad se njihovi zagovornici i promotori dohvate svetog, kad se pozivaju na Boga, Državu, Narod, Budućnost, pa su, u duhu profitokracijskih doskočica po mjeri tajkunskih samovolja i sirotinjskih zbunjenosti, praznici/blagdani postali masovna sajmišta kiča, tako se ni ovoga puta ništa „osobitijeg” nije dogodilo, osim što su kroz novinske stupce i elektronske medije protutnjala jedna te ista javna, politička, duhovnoliderska, kulturnjačka i mnoga druga lica i naličja… Doduše, na zvaničnim je prijemima kadikad važnije koga to nema a ne samo ko je, kao, imao hrabrosti da dođe…
Nama, običnim smrtnicima, ostalo je da se sami snalazimo kako u općem društvenopolitičkom rasulu i hipokriziji pronaći ničim ukaljanu, ničim izbanaliziranu zajedničku radost Bajrama ili, pak, kako na Dan državnosti, 25. novembra, oćutiti najdirektniju pripadnost Bosni i Hercegovini kao ikoliko uređenoj državi i za sebe i za budućnost svoje djece… Dođe li, u nekoj budućnosti, ikada sretnije bosansko vrijeme, onda će se o vremenima ove i ovakve naciokratske vlasti od Daytona naovamo pisati kao o najsramnijem, najbeščasnijem, najlicemjernijem dobu u njezinoj povijesti… Jer se doima kako je sve u trajnoj zavadi, sve je poniženo, obesmišljeno, nepovezano, razdvojeno, međunacionalno fašizirano, osim mafijaških klanova, tajkunsko-političkih sprega, korupcije…
Pa šta bi onda, u jednoj ovakvoj priči, moglo vezati Dan državnosti Bosne i Hercegovine i, evo, jedan od najvećih muslimanskih vjerskih praznika – Bajram? Kako događaji teku, veže ih, nažalost, ona stara, svezarazna boljka, prisutna još od prvih slobodnih izbora 1990. godine, da se vjerski lideri vole pačati u politička, ekonomska, kulturna, sva druga pitanja vezana za državnopravno uređivanje Bosne i Hercegovine, a političari, tajkuni i njihovi mediji nastoje ili, prema kriptokomunističkim matricama, urediti odnose u vjerskim zajednicama ili ih, pak, bešćutno prilagođavati vlastitim stranačkim, ideološkim, privrednozakulisnim obrascima i projektima.
Pa kao što je Jugoslaviju srušio najbrojniji narod nekadašnje zajedničke države, srušili su je Srbi, tako bi Bosnu i Hercegovinu, kao državu, kao konsupstancijalni identitet jedinstven u evropskoj i svjetskoj povijesti, mogli srušiti Bošnjaci, kao najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini, budu li slijedili one politički i povijesno frustrirane i neodgovorne ovdašnje prvake, opsjenare, manipulatore koji od vlastitih magli prave opću paranoju. Do jučer vrlo grlata a danas već stišana priča o tzv. trećem bošnjačkom saboru samo je nagonila vodu na taj nesretni mlinski točak.
Na tragu ovih razmišljanja čini mi se važnim dodati slijedeće.
U onim printanim medijima koji, pod izgovorom tzv. zaštite bošnjačkog nacionalnog vjerskog, kulturnog identiteta, više sluđuju i emocionalno radikaliziraju Bošnjake negoli ih politički i nacionalno osvješćuju, znale su se pojaviti i takve konstatacije da je, i dan-danas, najvažnija institucija Bošnjaka Islamska zajednica, što je – glupost prvog reda. I ovaj večerašnji dnevnik Federalne televizije, i svi događaji oko nas, sve, sve nam govori da je i za Bošnjake, kao konsupstancijalni narod Bosne i Hercegovine, i za sve druge bh. narode i građane, najvažnija institucija – država. Bez sigurne, zakonski uređene, prosperitetne države neće biti ni vjere, ni zajednice, ni budućnosti, ni ikojeg života…
Stanje haosa, korupcije, hipokrizije, oratorskih demagoških magli, stranačkih borbi za stvarne ili za izmišljene političke tronove, stanje općedruštvene razočaranosti najviše odgovara ratnim i postratnim profiterima, naciokratskim barabama i suzločinačkim bešćutnicima svih vrsta, svih ideoloških boja i nijansi. A samo u državi, kao pouzdanom servisu, zaštiti, sigurnosti svojih građana, i u vjerskim zajednicama, kao asocijacijama nauzvišenijih moralnoetičkih normi, moći ćemo sve naše praznike, blagdane, mubarek dane, slave i svetkovine dočekivati i ispraćati s punom nadom i radošću, kao svjetlosne počinke na našemu neizvjesnom putu ka Džennetu i Raju.
A da bismo, koliko-toliko, ostali u duhu 25. novembra i mrkonjićkog podsjećanja na ovaj datum iz novembra 1943. godine, kad je potvrđen bosanskohercegovački državni status i kontinuitet, bio bi red završiti ovim riječima: SMRT FAŠIZMU – SLOBODA GRAĐANIMA I NARODIMA BOSNE I HERCEGOVINE!
rtm