Dodik tvrdi da je Hrvatska ta koja je nastala na etničkom čišćenju, a ne entitet na čijem je on čelu!
“Mesić vodi antisrpsku politiku. On sada želi da zanemari etničko čišćenje Srba koje se dešavalo u Hrvatskoj, bacajući krivicu na druge. Tako i ovog puta, potpomognut savjetima svojih mentora iz Sarajeva Harisa Silajdžića i Željka Komšića i ostalih, ali za mene to nije ništa neuobičajeno. Svi znamo da je u Hrvatsku povratak Srba i sada nemoguć, da ih hapse čim se pojave na granici, što dokazuje da Hrvatska nastavlja sa etničkim čišćenjem. Čak i oni Srbi koji su preživjeli rat sada razmišljaju kako da odu iz Hrvatske, pošto tamo nemaju zagarantovana građanska prava.
– Čemu dugujete, kao srpski lider, toliku popularnost među Hrvatima u Hercegovini?
Oni su meni u jednoj anketi dali daleko više glasova nego Mesiću, koji je zbog promovisanja muslimanske politike u BiH zanemario nacionalni interes Hrvata.
– Želi li Mesić da vas zavadi sa Tadićem optužbama da Srbija vodi sumnjivu politiku prema BiH?
Teško je komentarisati i shvatiti čovjeka koji je ustaške parole na početku raspada SFRJ veoma žestoko zastupao. Ako hoćete da imate legitimitet da ucjenjujete demokratski kapacitet bilo koga, onda najprije vi morate biti nesumnjiv demokrata. Na Mesićevoj ideologiji Srbi su protjerani iz Hrvatske. On sada hoće da opere svoju savjest, a sa druge strane i da odbrani svoju politiku. Nismo Tadić i ja bili eksponenti politike koja se vodila 90-ih, niti smo mi sa Miloševićem pravili tu glomaznu strukturu zločina koji se desio na prostoru na kome su stradali gotovo svi, a Srbi najviše.
– Dobili ste od predstavnika EU Roberta Kupera novi prijedlog o ustavnim promjenama. Kako vam se čini?
On suštinski nije ništa novo u odnosu na ranije prijedloge. Uporno ponavljam da je nepodnošljivo da prijedloge dobivamo od stranaca, jer rješenje mora da bude stvar unutrašnjeg konsenzusa. Zaista treba biti zabludjeli optimista i vjerovati da ti prijedlozi mogu donijeti rješenje. BiH je veoma teško održiva zemlja, jer je veliki pritisak stranih predstavnika koji svojim prijedlozima apsolutno favorizuju bošnjačku političku koncepciju izgradnje BiH, zanemarujući sve druge koji u BiH žive.
– Može li se izbjeći strani faktor?
Sada ne, ali vjerujem da će jednog dana shvatiti da to što rade ne vodi nikuda.
– Možda već jesu, Oli Ren, na primjer, smatra da kancelarija visokog predstavnika u BiH (OHR) treba da se ukine?
On to jeste rekao, ali je očigledno da ga ostali stranci ne slušaju. Bošnjaci neće da završe sa OHR jer smatraju da je on garant očuvanja BiH, makar i na silu.
– Može li BiH da opstane i da li je moguć suživot tri naroda?
Naravno, BiH u nekom kapacitetu može da opstane, ali to je isključivo onaj okvir o kome se govori u Dejtonu, i ništa drugo.
– Šta je značila vaša izjava da ste “nepopravljivi jugonostalgičar”?
Jugoslavija je mogla da se očuva i da kao dio evropskih integracija danas bude jedna od moćnijih zemalja u Evropi. Jugoslavija je bila zemlja u kojoj sam odrastao, školovao se i formirao određene stavove. Sa žaljenjem i nostalgijom se sjećam tog vremena.
– U kakvim ste odnosima sa selektorom BiH Ćirom Blaževićem?
Bio je jednom kod mene i tada je rekao mnogo zanimljivih stvari, ali čujem da je nešto trabunjao u zadnje vrijeme, pa poslije demantovao. On nije neko kime se bavim.
– Zar niste prijatelji?
Samo smo se jednom u životu sreli.
– Ipak vam je poklonio dres BiH sa brojem 11 i loptu sa posvetom: “Sa osobitim poštovanjem! Mili od srca. Ćiro.“
Vjerujte da ni ne znam gdje je ta lopta.
– U kakvim ste odnosima sa episkopom zahumsko-hercegovačkim Grigorijem?
U dobrim, kao i sa vladikom Kačavendom i Jefremom.
– Optužuju vas da ste episkopu Grigoriju pomogli da se obogati?
Vi u Srbiji ne možete bez ocrnjivanja, laganja i raznih tračeva.
– Optužbe dolaze iz Eparhije zahumsko-hercegovačke.
Vladika Grigorije je nesumnjivo čovjek crkve, koji je posvećen njenom jačanju. Sve što je činio, bilo je u interesu SPC. U okviru manastira Tvrdoš napravljena je vinarija koja proizvodi prestižno vino, poznato širom regiona. Međutim, vinarija nije u njegovom vlasništvu, već u vlasništvu crkve. On je samo svojim organizacionim sposobnostima doprinjeo da se to uradi, jer je, nesumnjivo, jedan od sposobnijih ljudi koje poznajem.
– Zašto ga onda toliko napadaju?
Neljudski je i nehrišćanski tako govoriti o njemu. Vladika Grigorije je od zapuštenog zemljišta u okviru manastira napravio manastirsku plantažu. Umjesto da ga nagrade zbog toga, oni ga napadaju.
24sata.info