Po povratku u Sarajevo, Bukva se posvetio radu s djecom. Već dvije godine s uspjehom vodi školu košarke ”Koš”, iz koje je nastao i istoimeni košarkaški klub. Istaknuti 2,15 cm visoki centar, nekadašnji košarkaški reprezentativac BiH s ponosom ističe da u klubu ima 250 djece, dječaka i djevojčica svih uzrasta.
Pronašao sam se u radu s djecom i zaista sam prezadovoljan, kaže Bukva koji s ponosom ističe da na adresu ”Koša” stižu ponude širom Evrope od klubova koji ih žele na svojim turnirima.
Sejo Bukva u saradnji sa KSC Skenderija 11. novembra organizira seminar za košarkaške trenere. Gosti će biti renomirana imena evropske košarke, selektor Hrvatske Jasmin Repeša i nekadašnji trener Efes Pilsena Mahmut Oktay. Tema seminara će biti ”stvaranje mladih košarkaša”.
Želja mi je da pomognem našoj košarci, ali i našim trenerima.
Bukva nerado govori o KK Bosni. Nekada je s dosta uspjeha nosio bordo dres, a u posljednje vrijeme razočaran je lošim rezultatima ”studenata”. Nezadovoljan je i odnosom Bosne prema njemu, ali i prema ostalim bivšim igračima.
Ne znam zaista šta se dešava s Bosnom. Imaju dobrog trenera, ima tu nekoliko dobrih igrača, ali uspjeha nema. Mislim da je najveći problem Bosne u tome što dovode puno košarkaša sa strane sumnjivog kvaliteta. Čini mi se da niko nije zainteresovan za igrače iz domaćeg kadra. Bosna je nekada bila poznata po tome što je proizvodila svoje igrače, što je imala dobar skauting, pa je dovodila talentovane igrače iz regije. Međutim, sada kao da je sve stalo. Osjeti se na rezultatima da Bosna nema vođu, da ne postoji kult. Suad Šehovića je sjajan mladi košarkaš, ali on nema podršku ostalih. Bosni treba pravi lider koji će dobijati utakmice na strani, govori Bukva.
Prema njegovim riječima, pogrešan potez uprave kluba je odluka da Bosna svoje utakmice ne igra u Skenderiji, već u Zetri.
Da budem jasan: nemam ništa protiv Zetre, ali zna se da je Skenderija dom KK Bosna. Najveće pobjede Bosna je izvojevala u Skenderiji, dvorana nosi ime legende kluba Mirze Delibašića. U Zetri se ne može napraviti taj ambijent, sada je to više pozorišna atmosfera. I onda se desi jedna zaista nevjerovatna situacija da Bosna igra memorijal ”Mirza Delibašić” u Zetri, a ne u Skenderiji koja nosi ime legendarnog Kinđeta.
Bukvu boli i odnos kluba prema bivšim asovima.
Krenuo sam na utakmicu Bosna – Zagreb i na ulazu u dvoranu nisam mogao proći, pitaju me ”ko si ti”. Bio sam šokiran. Kupio sam onda kartu, ali do sada sam ulazio bez ulaznice, jer su me svi prepoznavali. Nije meni do karte, kupit ću je, ali mi nije jasno kako su u Bosni zaboravili Samira Avdića, Predragan Radana i mene, trojicu košarkaša iz te predratne generacije koji žive i rade u Sarajevu. Da li je problem da se nama daju godišnje ulaznice, jer mi smo, eto, igrali u klubu u nekim lijepim vremenima. Dok je Dino Konaković bio direktor, to se znalo, ali sada je druga priča, kazao je Bukva.
On upozorava da je Emir Zimić, nekada veliki talenat, na putu da propadne kao košarkaš.
Zimić je godinama slovio za jednog od najvećih talenata na ovim prostorima. Njegova visina, predispozicije nagovještavale su da bi mogao jednog dana biti NBA centar. Međutim, on se polako gubi. Do koga je, ne želim puno da ulazim u to, ali jasno je da je struka zakazala. Primjerice, meni niko nikada iz Bosne nije došao i pitao me da li bi individualno radio sa Zimićem, ali ne samo s njim, nego i sa Suljagićem, Klincem, Čamdžićem i drugim talentovanim igračima. Mislim da bi mogao Zimića da naučim mnogim stvarima, ali eto, nije bilo sluha…
Hayat.ba