Afganistan: izvještaji izgubljenog rata III (Crni Leptir)

Gubljenje borbenog morala u Afganistanu

Američki vojnici koji služe u Afganistanu su u depresiji i razbijenih iluzija, stoji u tvrdnjama dvojice kapelana koji su proveli devet mjeseci s dva bataljona američke vojske, na prvoj liniji borbe protiv talibana. Mnogi od njih osjećaju da riskiraju svoje živote i da su mnoge njihove kolege poginule u ispraznoj i beskorisnoj misiji. Također osjećaju da afganistanski narod ne čini ništa da im pomogne u toj misiji, izjavili su kapelani za The Times u svojoj kapelici u vojnoj bazi koja je poput tvrđave u prašnjavoj dolini jugozapadno od Kabula.

„Mnogi vojnici koji su došli kod nas imaju osjećaj uzaludnosti i bijesa zbog toga što su ovdje. Oni su zaista u stanju depresije i očaja i samo se žele vratiti svojim porodicama,“ izjavio je kapetan Jeff Masengale, iz  2. pješadijskog bataljona 10. planinske divizije.

„Oni osjećaju da rizikuju svoje živote za napredak do kojeg će se teško doći,“ kaže kapetan Sam Rico, iz divizijskog bataljona poljske artiljerije. „Oni su umorni, napeti, zbunjeni i samo žele da sve prođe.“ Kapelani kažu da oni govore jer mnogi od vojnika to ne žele.

Nekoliko vojnika je ipak pristalo govoriti za The Times, spremno priznajući da im je borbeni moral u krizi. „Mi smo izgubljeni – tako se sada osjećam. Nisam sasvim siguran zašto smo ovdje“, izjavio je 20-godišnji vojnik specijalist Raquime Mercer, čijeg je bliskog prijatelja prošlog petka ubio „odmetnuti“ afganistanski policajac. „ Moram raščistiti svrhu svega ovoga ako već moram biti povređen ovdje ili ako moram da umrem.“

Narednik Christopher Hughes, 37, iz Detroita, izgubio je šest svojih kolega i preživio eksplozije dva IED-a. Kad smo ga upitali da li je ova misija vrijedna toga, on je odgovorio: “Kad bih znao tačno šta je to naša misija, možda bih i odgovorio potvrdno, ali ja to ne znam.” Prema njegovim riječima, jedini kojima ide dobro su oni koji “rade u kancelarijama, a ne na terenu”…

Bataljon od 1.500 vojnika je tu raspoređen već devet mjeseci, koji su bili izvanredno teški. Njihov cilj je bio da osiguraju planinsku provinciju Wardak, a da onda pridobiju stanovništvo kroz razvoj i dobro upravljanje. Ali, umjesto toga, našli su se u žestokoj i sve intenzivnijoj borbi s talibanima. Bili su napadnuti s najmanje 300 bombi na putevima (IED), od kojih je 180 eksplodiralo. Devetnaest ljudi je poginulo u akciji, dok je jedan vojnik počinio samoubistvo. Oko stotinjak ih je odletjelo kući s amputacijama, ozbiljnim opeklinama i drugim ozljedama koje uzrokuju trajnu nesposobnost i za većinu njih nisu stigle zamjene. Više od 2/3 „minootpornih“ oklopnih vozila (MRAP-ova) je izbačeno iz akcije i neupotrebljivo.

Uvjeti života su dobri – obilna hrana, klimatizirani šatori, topla voda, besplatan internet – ali većina ljudi je ovdje u svojoj drugoj, trećoj ili četvrtoj turi u Afganistanu ili Iraku, s jedva godinom razmaka između raspoređivanja. Narednica Erika Cheney, specijalistica za mentalno zdravlje, izrazila je zabrinutost zbog njihovog mentalnog stanja, posebno onih vojnika u udaljenim i izolovanim vojnim bazama, te vjeruje da većina njih pati od posttraumatskog stresa (PTSP). „Oni su umorni, frustrirani, preplašeni. Većina njih se boji izlaska van iz baze, ali moraju“, kaže ona.

Poručnik Peter Hjelmstad, komandir medicinskog voda, kaže da su nesanica i napadi bijesa vrlo česta pojava. Mnogi od ljudi rade u kancelarijama zbog toga što više ne mogu obavljati misije izvan baze. Jedan od starijih oficira, koji je izgubio trojicu svojih drugova u ovoj turi, kaže da se ponekad vraća u svoju sobu noću i plače, ili igra ratne igrice na svom laptopu. „To je opuštajuće. To je metod oslobađanja od gnjeva.“ On ima noćne more i vrlo malo spava, a ne pomaže ni to što se stalno iz baze ispaljuju granate.

Kapelani kažu da veliki broj vojnika traži njihovu pomoć „Svako koga sretneš je u krizi i susrećete se svugdje – u sobi za odmore, blagovaonici, dok čekate poštu“, kaže kapetan Rico. Čak i „tvrdi momci“ dolaze u njihovu kapelicu gdje se „slome“. Vojnici su isfrustrirani zbog očiglednog nedostatka svrhe njihove misije i zbog nedostatka bilo kakvog napretka.

„Najčešće pitanje vojnika je – šta možemo uraditi da zaustavimo ovaj rat. Da uhvatimo neku osobu? Napadnemo neki objekt? Vojnici žele određene odgovore, radije nego da zaustave talibane, zbog toga što se to čini gotovo nemogućim. Teško je uhvatiti nekoga koga ni ne vidiš,“ kaže vojnik specijalist Mercer.

„Ovo je veoma frustrirajuća misija“, kaže poručnik Hjelmstad. „Obični vojnik vidi svog prijatelja raznesenog i njegov instinkt ga goni da uzvrati ili da povjeruje da je to bilo zbog nečega vrijednog, ali ovo nije kao u prijašnjim ratovima kad bi ti prijatelj poginuo, ali biste ipak zauzeli brdo (objekt). Ovdje nema neke vidljive nagrade za žrtvu. Teško je reći da je Wardak išta bolji poslije našeg dolaska ovdje.“

Kapetan Masengale, koji je bio vojnik 12 godina prije nego što je postao kapelan, kaže: “Mi želimo da vjerujemo u neki cilj – ali ne znamo koji nam je cilj.”

Vojnici su bijesni zbog toga što njihove kolege gube svoje živote dok pokušavaju pomoći stanovništvu koje ne želi da pomogne njima. „Možeš im dati koliko god hoćeš humanitarne pomoći i oni će te opet lagati. Oni će ti reći da nema nigdje talibana u oblasti i, odmah nakon što se odvezemo, desetak metara od njihovih kuća, opet će neko na nas zapucati”, kaže Eric Petty, iz Džordžije.

Kapetan Rico je govorio i o odbojnosti bolničara od kojeg je traženo da pruži pomoć pobunjeniku, nedugo nakon što je ovaj izvukao izgorjelo tijelo svog kolege iz vozila koje je naletjelo na minu. Vojnici se žale da nova pravila, koja su propisana da se smanje civilne žrtve, znače da se oni bore s jednom rukom vezanom iza leđa.

“To je smiješno“, kaže jedan vojnik. „Pucaju na tebe i ne možeš ništa učiniti. Moraš vidjeti osobu i oružje. Nije dovoljno samo da znaš iz koje kuće pucaju na tebe.”

Vojnike većinom ubijaju ne u borbenim, nego u rutinskim patrolama, pomoću IED-ova koje postavlja nevidljivi neprijatelj. „To je veoma demoralizirajuće“, kaže kapetan Masengale.

S druge strane, stalna služba stvara pravu pustoš u privatnim životima vojnika. „To ubija porodice,“ kaže on. „Razvodi brakova su u porastu do zvijezda. PTSP je izvan kontrole. Desile su se stotine ozljeda koje su poslale vojnike kućama, što je utjecalo na ostatak života njihovih familija.”

Kapelani kažu da su mnogi vojnici izgubili želju da pomognu Afganistanu.

„Sve što žele jeste da se vrate kući živi, da se vrate svojoj ženi i djeci i da posjete porodice koje su izgubile muževe i očeve tamo. Sve se svelo na puko preživljavanje“, kaže kapetan Mesengale.

„Ako se vratimo s deset prstiju i sa svim udovima iz misije, onda je za nas misija uspjela“, kaže narednik Hughes.

Kapelani se i sami muče u borbi protiv svega toga. „Mi moramo da ih ohrabrimo, da ih ojačamo i – opet ih pošaljemo tamo vani. Niko se ne vrati da nam kaže: ‘Imao sam sjajan dan prilikom današnje misije‘. To je samo bol“, kaže kapetan Mesengale. “Jedini način da preživimo sve ovo jeste da se držimo jedni uz druge.“

Pukovnik Kimo Gallahue, komandant divizije, niječe da su njegovi ljudi demoralizirani i insistira da su uradili veliki posao u zadnjih devet mjeseci…

A na jutarnjoj službi u nedjelju, dvojica kapelana su pokušala podići duh „svog stada“ nadahnutim odama i himnama, koje su bile propraćene fotografijama prelijepih jezera, okeana i rijeka…

Piše: Martin Fletcher

Izvor: The Times

Američki vojnik se upucao da ne ide u Afganistan

Vojnik iz baze Fort Carson (koji je trebao da se vrati u Afganistan) se navodno upucao u rame da bi izbjegao ponovno slanje u Afganistan, stoji u izvještaju policije u Colorado Springsu.

Policija kaže da je narednik Robert Murchison, 26, bio na dopustu iz Afganistana u koji se trebao vratiti za nekoliko dana i da se  zajedno sa svojom djevojkom Chasaity Peoples, 28, odvezao u jedno mjesto blizu medicinskog centra Penrose- St.Francis i tu se upucao.

Par je policajcima ispričao priču da su zaustavili svoje vozilo da bi pomogli nekom motoristi i da je Murcinsona upucala ta osoba. Dali su policajcima i opis tog motoriste i njegovog vozila. Međutim, zbog mjesta gdje su parkirali i sumnjivog ponašanja, policajci su posumnjali u njihovu priču, izjavio je narednik Jim Mayers, iz policije Colorado Springsa. Oni su intenzivno ispitivani i saslušavani, kaže on. „Napokon su stvari postale jasnije nakon što su nam ispričali šest priča”, kaže on. „Učinio je to, izgleda da je to učinio.“

Meyers kaže da će Murchinson najvjerovatnije provesti nekoliko dana na intenzivnoj njezi u bolnici i da njegove ozljede nisu opasne po život. Oboje će se najvjerovatnije suočiti sa optužbama zbog lažnog svjedočenja. „Pomalo je tužno, a pomalo smiješno, šta sve ljudi neće uraditi da se oslobode obaveza“, kaže Meyers.

Ova baza ima dvije jedinice u Afganistanu: 4. brigadu 4. pješadijske divizije i 4. inžinjerijski bataljon. Ove dvije jedinice su imale krvavi prošli mjesec. 4. brigada je izgubila 10 ljudi prošlog mjeseca, od kojih 8 u jednoj bici 3. oktobra, dok je 4. inžinjerijski bataljon izgubio 7 vojnika  u oktobru. Sa 17 mrtvih to je najsmrtonosniji mjesec od početka rata za bazu Fort Carson.

Ovo nije usamljen primjer i pokušaj izbjegavanja vraćanja u ratne zone. Npr. poznat je slučaj kada je vojnik Josh Butler upucao svog sudruga Josea Barca, tako da bi ovaj izbjegao drugu turu služenja u Iraku još 2006. godine, prema tvrdnjama vojnika koji su svjedočili ovom događaju. Barco je nedavno osuđen zbog pokušaja ubistva u slučaju koji nije povezan sa ovim slučajevima.

Izvor: Colorado Springs Gazette

Obama namjerava plaćati talibanima da promijene strane

Novi odbrambeni zakon koji američki predsjednik treba potpisati danas sadrži odredbu po kojoj bi se talibanima dao novac za odustajanje od pobune, rekao je za Reuters predsjednik Odbora za oružane snage Carl Levin.

Odredba uspostavlja program sličan onome koji se koristio u Iraku, u kojemu su bivši pobunjenici reintegrirani u društvo, rekao je Levin. Obama danas potpisuje zakon koji će omogućiti fiskalno funkcioniranje ministarstva odbrane za 2010. godinu.

Levin je također napomenuo kako se zalaže za pokušaj nagovaranja talibana da promijene strane nudeći im poslove i amnestiju za napade u kojima su sudjelovali. Pobunjenici koji odustanu od borbe dobili bi novac za “zaštitu svojih sela i gradova”.

Kao u Iraku

“Imate 90.000 Iračana koji su promijenili strane, a sada su uključeni u zaštitu svojih rodnih mjesta od napada i nasilja”, rekao je Levin, referirajući na irački program. Za fiskalnu 2010. predviđeno je 1,3 biliona dolara.

U sklopu svoje revizije strategije u Afganistanu, Obama razmatra treba li tamo poslati još vojnika. U petak se sastaje s predsjednikom Udruženog štaba vojske, te sa čelnicima vojnih službi.

Udruženi štab vojske nedavno je završio unutarnju procjenu dvije glavne opcije za broj vojnika u Afganistanu – slanje oko 40.000 dodatnih vojnika kao što je glavni zapovjednik u toj zemlji zatražio ili slanje puno manjeg broja vojnika, što su brojni promatrači nazvali opasnom idejom.

Izvor: Index.hr

Primjedbe mula Biradaara Ehunda o Obaminoj novoj strategiji

Nakon mjesec dana čekanja na američko pojačanje u Afganistnu, skinut je veo tajne od strane Karla Levina, predsjedavajućeg Vijeća za vojne poslove u američkom Senatu: Obama želi da putem zakonske procedure ovo vijeće odobri davanje novca i drugih financijskih pomoći nekim članovima talibana kako bi ih podstaknuli da napuste postojeći oružani otpor.

Mi želimo reći Obami da je ovo staro oružje koje je već imalo neuspjeha. Britanski okupatori su ga koristili u 19-om stoljeću, pa nije uspjelo; bivši Sovjetski savez ga je koristio i nije uspio, također. Afganistanski mudžahidi i mudžahidi na prvim linijama imaju ogromno iskustvo iz prošla tri desetljeća u pogledu ovoga i poznaju taktiku koju je koristio neprijatelj.

Uvidjevši da nemate uspjeha da dobijete rat uz pomoć vaše vojne sile i sofisticirane tehnologije i uvidjevši da vaši mediji nisu uspjeli da odrade svoj posao, te imajući na umu da vaši saveznici traže načina da napuste bojište i da vaši vlastiti strijelci nisu u stanju da sebe odbrane, shvatajući da se vaša novoformirana politika suočila sa neuspjehom, jedan za drugim, onda ste pribjegli ovoj šejtanskoj taktici, iako je naš narod dobro svjestan suštine takve taktike.

Shodno tome, smatrajući ovu odluku kao znak slabosti i totalne utučenosti neprijatelja, Islamski Emirat Afganistana objavljuje sljedeće stavke za umiruće vladare Bijele kuće:

1. Svi mudžahidi Islamskog Emirata Afganstana su pokrenuli džihad protiv Amerikanaca i drugih okupatora na osnovu njihovih obaveza i njihovih vjerovanja i ideja. Termini “moderni talibani” i “ekstremisti” su američki izmišljeni termini, koji nemaju svoje stvarno postojanje.

2. Mudžahidi Islamskog Emirata Afganistana nisu plaćenici i zaposleni slobodni strijelci i plaćenici kao što su to naoružani ljudi okupatora i njihovih najamnika. Suprotno tome, mudžahidi vode džihad za postizanje nezavisnosti zemlje i uspostavljanje šerijatskog sistema u njoj. Ovaj rat će završiti kada svi okupatori napuste našu zemlju i bude uspostavljena islamska vlada.

3. Mi podsjećamo Obamu i sve vladare Bijele kuće da ne gubite vrijeme na beskorisne stvari, nego da se fokusirate na realne i prihvatljive metode za realno rješenje ovog pitanja. Povucite sve vaše trupe izvan naše ponosne zemlje i završite više s igrom kolonijalizacije proljevajući krv nevinih muslimana pod izgovorom borbe protiv terorizma.

4. Islamski Emirat Afganistana upozorava vladare Bijele kuće: ogromni izdaci za vojsku, kojima podupirete vaše vojno prisustvo u Afganistanu i izvođenje operacija i primjena drugih neuspjelih strategija, samo će produbiti vašu ekonomsku krizu i naštetit će vašem međunarodnom ugledu. Vaš narod će se suočiti s dodatnim problemima i patit će od psiholoških bolesti. Treba da znate da se Afganistanci smiju vašim nerazumnim odlukama i nepraktičnim strategijama.

5. Američki vladari ne smiju misliti da je cijeli hrabri afganistanski narod poput nekoliko dobro poznatih “afganistanskih Amerikanca”, koji prodaju svoju zemlju i koji su godinama obučavani u CIA-inim ćelijama.

Ovdje, u ovoj zemlji, prodaja zemlje i položaja za novac nije samo zločin po islamu, nego i historijsko ruglo i sramota. Tradicionalno, to je sraman čin, koji je neoprostiv. Ako ne vjerujete u ovo, onda bacite pogled na historiju Šaha Šuja i Babraka Karmala i njegovih pristalica, namjesnika bivšeg Sovjetskog saveza. Proučite kakav su status oni imali u očima afganistanskog naroda.

Afganistanci, posebno mudžahidi, ne žele da riješe svoje ekonomske probleme svakodnevnice sa donacijama i drugom materijalnom pomoći od strane obavještajnih mreža kolonijalizma. Ovaj pobožni i rodoljubivi narod je dao ogromne materijalne i duševne žrtve na putu ostvarenja svojih vjerskih ciljeva. Mudžahidi nisu izabrali ovaj put borbe između istine i zla da bi postigli neke materijalne ciljeve. Oni imaju uzvišene islamske i nacionalne ciljeve. Ovaj rat će stati samo onda kada ovi ciljevi budu postignuti, inšaAllah.

Sluga islama,

Mula Biradar Ehunda, zamjenik emira Islamskog Emirata Afganistana

IslamBosna.ba