Predrasude: Islamska perspektiva

Predrasuda je prerano donošenje odluke, negativan stav prema osobi ili grupi ljudi koje je zasnovano na neobjektivnim činjenicama. Takve pretpostavke predstavljaju stereotipno pojednostavljeno razmišljanje i previše generalizirane stavove. Unaprijed donesen zaključak također može biti zasnovan i na emocionalnom iskustvu sa sličnim ljudima.

Predrasudom se opravdava opresija. Predrasuda je neprijateljski, ogorčen osjećaj, nezasnovana averzija prema nekome, ili nekorektno kuđenje i obezvrjeđivanje drugih ljudi. Zapravo, to je princip – Ja protiv Tebe. Sve moje je bolje od tvoga – moja zemlja, religija, ljudi s kojima se družim, porodica i ja sam. (Razmislite o ovome. Koliko je zapravo dobra osoba koja mora ponižavati i obezvrjeđivati nekoga da bi se osjećala zadovoljnom?)

Ljudi iznose svoje predrasude kad trebaju formirati mišljenja bez poznavanja svih činjenica. Ova mišljenja mogu biti o nečijoj rasi, religiji, ili etničkom porijeklu. Mogu se zasnivati na dobi, spolu ili nesposobnosti, ili čak na osnovu zarade ili nivoa obrazovanja. Korijen svih predrasuda je strah i neznanje.

S islamskog stajališta podjela ljudskih bića prema naciji, rasi, formiranje grupa i plemena je radi pravljenja razlike, tako da pripadnici jedne rase ili plemena mogu komunicirati i sarađivati s drugim ljudima, drugim rasama i plemenima. Na taj način uče jedni od drugih, poštuju različitosti i dijele sličnosti. Takav princip se može uporediti s raznolikošću biljnog ili životinjskog svijeta. Različitost je izraz Allahove kreativnosti i umijeća, sa svrhom da izazove strahopoštovanje i divljenje prema Njegovom stvaranju.

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i ništa mu skriveno nije. (El-Hudžurat, 13. ajet)

I od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju. ( Er-Rum, 22. ajet)

Ovakva podjela ljudi na rase nije razlog uspostavljanja superiornosti jedne nad drugom, niti im je dozvoljeno da sramote jedni druge i uzurpiraju im prava.

Predrasuda se može definirati i kao uobraženost i generaliziranje na osnovu rase, religije ili nekog drugog kriterija, koje se manifestuje kao negativno ponašanje u vidu ponižavanja ili uvreda.

Umjesto podizanja mostova među ljudima, predrasuda diže zidove. Na taj način predrasuda postaje izvor mržnje i nepravednog postupanja prema pripadnicima određene grupe.

O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.
O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! … (El-Hudžurat, 11. i 12. ajet)

Obratite pažnju na ovakve izjave:
“Svi Amerikanci afričkog porijekla, Kinezi, Arapi su…”
“Svi Jevreji, katolici, muslimani, hindusi, ateisti uvijek..”
“Svi siromašni ljudi su…”
“Žene/muškarci su…”
“Stariji ljudi su…”

Završite ove rečenice s vašim stavom o svakoj grupi, i uočit ćete vlastite predrasude. Zapitajte se, da li je vaš stav istinit za svakog pojedinačnog pripadnika te grupe? Da li vas predrasuda sprečava da ostvarite kontakt sa članovima te grupe?

Predrasuda je naučeni način razmišljanja, prenosi se generacijski kroz porodicu. Kao djeca, mi usvojimo sklonost ka formiranju predrasuda bez razmišljanja. Mnoge porodice nametnu stereotipe, kao naprimjer „samo muškarci idu u džamiju”, „žene su previše emocionalne i ne mogu samostalno razmišljati”, „muškarci koji se savjetuju sa svojim ženama su kukavice”, „siromašni ljudi su lijene propalice” itd. Fiksne polne uloge su naučene na osnovu posmatranja roditelja. Primjer predrasude je: „Žene i djevojčice uvijek kuhaju, čiste kuću i brinu se o djeci, a muškarci to ne rade.”

Zbog svoje neugodne i neprijateljske prirode, predrasude odvraćaju od bliskog kontakta s određenim osobama, zbog čega čovjek nije u mogućnosti da otkrije koji tip osobe mu se sviđa. Neznanje i strah održavaju predrasude živim.

Kad postanemo skloni predrasudama, narušavamo tri standarda koji su obilježje islama – razum, pravdu i toleranciju.

Narušavanje razumnosti

Nerazumni smo ako donosimo negativan stav o drugima bez dokaza ili unatoč pozitivnim dokazima, ili se služimo stereotipima, bez dozvoljavanja individualnih razlika. Nerazumni smo ako ne vidimo dalje od naših ograničenih, unaprijed donesenih ideja.

Narušavanje pravednosti

Nepravedni smo ako damo privilegiju jednoj grupi nad drugom. Nepravedni smo ako favoriziramo jednu naciju nad drugom. Nepravedni smo ako diskriminiramo i plaćamo muškarce više nego žene za obavljanje istog posla, ili odabiremo više muškaraca nego žena za poziciju lidera.

Narušavanje tolerancije

Netolerantni smo ako odbacujemo ili osjećamo odvratnost prema ljudima zbog toga što su drugačiji, npr. druge su religije, drugog su socioekonomskog statusa ili imaju drugačiji set vrijednosti.

Ljudi koji poštuju druge kao individue (umjesto toga što ih markiraju kao pripadnike određene grupe) su razumni, pravedni i tolerantni. Takvi ljudi poštuju čovječanstvo kao cjelinu, vrednuju život i pravo na život.

Tolerancija je znak prihvatanja drugih ljudi onakvim kakvi oni jesu, čak i ako se njihova vjera razlikuje od tvoje. To znači priznati da je neko drugačiji od tebe i nemati problema s tim. To znači ponašati se prema drugim ljudima onako kako bi ti volio da se oni ponašaju prema tebi.

Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavili. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti. (El-Enam, 108.)

Kad vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. (El-Enam, 68.)

Zato ti pozivaj i budi istrajan, onako kako ti se naređuje, a ne povodi se za prohtjevima njihovim, i reci: Ja vjerujem u sve knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da vam pravedno sudim; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema potrebe da jedni drugima dokaze iznosimo; Allah će nas sve sabrati, i Njemu ćete se svi vratiti. (Eš-Šura, 15.)

Na ovaj način islam nas uči o jednakosti cijele ljudske rase i ukazuje na sami korijen različitosti. Prema islamu, Bog je dao čovjeku pravo jednakosti pri samom rođenju. Stoga nijedan čovjek ne treba biti žrtva diskriminacije na osnovu boje kože, mjesta rođenja, rase ili nacije kojoj pripada.

Jedan čovjek ima prednost nad drugim jedino na osnovu nivoa njegove bogobojaznosti, čistoće karaktera i moralnih karakteristika, a ne na osnovu boje kože, jezika, nacionalnosti. Čak i ova vrsta prednosti ne dozvoljava takvim ljudima da imaju vlast nad drugima. Pretpostavljanje da neko ima pravo da razvije superiornost nad drugima je postupak dostojan prijekora. Nijedna bogobojazna osoba neće razviti takvu osobinu. Čak nijedan čestiti čovjek nema privilegije u odnosu na druge, jer to bi bilo u suprotnosti s principom ljudske jednakosti. Samoralnog stajališta, dobrota i vrline su u svakom slučaju bolje od poroka i zla.

O, ljudi, vaš Gospodar je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti bijeli nad crnim, niti crni nad bijelim, osim po bogobojaznosti (takvaluku). Slušajte me. Jeste li me razumjeli? – Da, razumjeli smo te, Allahov Poslaniče, ljudi su odgovorili. Poslanik saws je potom rekao: – Onda svako od vas ko je ovdje mora prenijeti ovu poruku onome ko je odsutan. (iz hutbe Poslanika, s.a.v.s.).

Postupanje sa ljudima na osnovu predrasude u bilo kojoj formi spada u kategoriju zuluma, odnosno zlostavljanja i okrutnosti, ili u ithm kategoriju, odnosno nanošenja zla. Zulum je zabranjen u islamu, bez isprike. Čak i naizgled bezazleni postupci, kao što su odabiranje člana porodice za neki posao umjesto kvalifikovane osobe se osuđuju. Nema prostora u islamu za „specijalne usluge” ili neobjektivnost. Sljedeći ajet vrlo jasno ukazuje na obavezu muslimana da se zalažu za pravdu, čak i kad se trebaju boriti i protiv svojih najbližih:

O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu, ili na štetu rođaka i roditelja, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni – pa, Allah zaista zna ono što radite. (En-Nisa, 135.)

Islam se zalaže za mir, a sve dok postoji nepravda prema bilo kome, mira ne može biti.

Napisala: Uzma Mazhar
Izvor: crescentlife.com
Za IslamBosna.ba prevela : A.V.