Bio jednom jedan stari čovjek koji je svakog jutra šetao morskom plažom. Jednog dana je ugledao dječaka koji je pažljivo podigao nešto i bacio u more. Zovnuo ga je i rekao: ‘Dobro jutro, dječače, šta radiš tu?’ Dječak se uspravio i odgovorio: ‘Bacam zvijezde nazad u more. Oseka je, a i sunce prži. Ako to ne uradim umrijet će.’ ‘Ali, mladiću, da li je tebi jasno da se plaža kilometrima i kilometrima proteže. I posvuda leže morske zvijezde. Nemoguće je da ih sve spasiš i to što radiš nema nikakvog smisla.’ Dječak je učtivo saslušao čovjeka, sagnuo se, podigao jednu zvijezdu i bacio je u more smiješeći se: ‘Ali za ovu zvijezdu ima smisla.’
Priča o bacaču zvijezde je krcata metaforama života i životnih pristupa. U priči postoje tri lika koji predstavljaju različite životne filozofije.
Starac simbolizira ogromno ljudsko iskustvo koje se može porediti sa snagom ogromnog mora. Nije slučajno da starac voli šetati obalom i bacati pogled ka prividno mirnom moru koje jedino može da parira starčevoj snazi, iskustvu, ali i unutarnjem nemiru skrivenom ispod prividno mirnog i dostojanstvenog lica.
Starac iz ove priče je sasvim sigurno jako disciplinovana osoba pošto ustaje rano svakog jutra i šeta obalom očigledno u potrazi za svježim zrakom i nekim odgovorima. U priči se ne navodi profesija starca, ali možemo pretpostaviti da se bavio nekim vidom intelektualnog rada te da je bio suočen s trenutačnom kognitivnom blokadom. Njegova intelektualna gipkost i radoznalost dolazi do izražaja kada pristupa dječaku kojeg sreće na obali pitajući ga za svrhu njegove predane aktivnosti – bacanje morskih zvijezda u more. Većina intelektualaca gleda s visine na mlađe naraštaje i rijetko će se udostojiti da pokažu iskreno zanimanje za aktivnosti mladih ljudi. Naš starac pokazuje otvorenost za nova iskustva i spremnost da uči i od najmlađih, znajući da znanje nije nužno uvijek smješteno u godinama nego u glavi.
Malo je ljudi koji, uprkos enormnom znanju i iskustvu koje su stekli, dozvoljavaju životu da ih iznova iznenadi i nauči nečemu novom.
Najbolji način uprirodnjavanja savremenog izvještačenog čovjeka je ulazak u dječiji um i srce i upoznavanje sa njegovim uglom posmatranja stvari.
Drugi lik u priči je dječak koji je, poput starca, došao rano na obalu sa jednim jedinim ciljem – da spasi što više morskih zvijezda koje su neumoljivi valovi izbacili na suhu obalu i predali egzekucionim sunčevim zrakama. Za razliku od starca, dječak nije imao nikakvih dilema. Njegove misli su bile potpuno sređene, a što i ne čudi uzimajući u obzir njegovu mladost i još uvijek rastući životni žar.
Starac je odlučio prodrijeti u motive uposlenog dječka jednim učtivim pitanjem:
“Dobro jutro dječače, šta radiš tu?”
Dječak se okreće prema znatiželjnom starcu objašnjavajući jednostavnim riječima svoju misiju:
“Bacam zvijezde nazad u more. Oseka je, a i sunce prži. Ako to ne uradim umrijet će.”
Dječak je jasno istakao jednu ugroženu kategoriju kojoj se posvetio (morske zvijezde), naveo izvor opasnosti za tu ugroženu kategoriju (sunce), obrazložio opasne okolnosti u kojima su se našle zvijezde (oseka) i naveo vlastitu ulogu koju je samoinicijativno (!) sebi dodijelio (vraćanje zvijezda natrag u more).
Na ovom mjestu u priči imamo koncepcijski sukob dvije generacije.
Starca, koji je prototip skeptika hendikepiranog hladnim pragmatizmom, i dječaka, koji, u očima starca, predstavlja posljednjeg giganta istinske vjere u bezuslovnu ljubav.
Starac je proživo svoj život krećući se unutar “daj-uzmi” okvira i svako učinjeno djelo iz kojeg ne može iznuditi barem praktičnu povratnu informaciju smatra besmislenim.
Dječak je idealista i zagovarač “najekstremnijeg” volonterizma putem kojeg mijenja opće prihvaćene paradigme postajući, potpuno svjesno, onaj koji daje, pa makar s druge strane bilo nepregledno i neprocjenjivo bogato more.
Prosječan čovjek je naučio da vadi/uzima od mora, koristi ga za prekomorska putovanja, poslužuje se njegovim blagom, jede njegove stanovnike i uništava njegova staništa. More je u svijesti čovjeka najveća robna kuća iz koje sve uzima na “veresiju” i gotovo da nikad i ne pomisli da mu nešto vrati. Štaviše! Ljudi se slikaju sa ulovom iz mora svjedočeći na taj način da sposobnost uzimanja smatraju plemenitom vrlinom koju žele da ovjekovječe i tako budu upamćeni.
Uzimajući u obzir da more u priči simbolizira život sa svim svojim slojevima, pitanje koje se nameće ovdje je: Šta smo mi bezuslovno darovali životu/moru?
Starac je prepoznao u gesti dječaka ključ za izlazak iz višeslojne svjetske krize. Naučio je da jedna dječija ruka može da prenerazi i zaduži cio morski život.
Ovaj plemeniti starac u predvečerju svoga života, dotaknut snažnom toplinom neiskvarenog dječijeg svjetonazora, doživljava duhovno-intelektulanu katarzu i vraća se, nakon provedene noći u grozničavoj samokritici i preispitivanju svojih motiva, da sa dječakom zajedno baca morske zvijezde natrag u more.
U nekoj drugoj, nešto realističnijoj verziji završnice priče, vidjeli bismo starca kako se, nakon susreta sa naivnim i ekonomski neinteligentnim dječakom, vraća sa vrećom u koju kupi morske zvijezde i odnosi na prodaju. Tj. našeg idealistu bi pokušao marginalizovati i udaljiti od očiju javnosti stavljajući njegov rad u negativni kontekst, da bi nakon njegove smrti unovčio njegov idealizam kroz korištenje njegovog imena za imenovanje ulica, škola, institucija, itd.
Međutim, da nema mnoštva ovakvih sabotera istinske dobrote – istinska dobrota ne bila tako veličanstvena i tako tražena.
Bezuslovna ljubav pokreće nezaustavljive krugove pozitivne energije i vraća nam se neočekivano u oblicima čiju ljepotu ne možemo ni zamisliti.
Nasukana morska zvijezda koja je zahvaljujući dječaku dobila drugu šansu nakon sigurne smrti morala je ispričati svoju priču nekom. Kasnije je stari jastog pričao svojim unucima priču o dječaku koji je svojom krhkom rukom obogatio svjetska mora.
Tu priču je prenio vilin konjic do jata riba, jato riba je prenijelo istu priču jatima svojih brojnih rođaka od kojih su i vragolasti delfini saznali za malog vlasnika velike duše koji je jutrom šetao plažom.
Na zasjednju kitova ubica u blizini olupine jednog od velikih brodova na morskom dnu odlučeno je da kitovi stanu u obezbjeđenje morskog sobraćaja ljudi iz zahvalnosti prema senzibilitetu jednog dječaka. Nekolicina pirana je nepovratno konvertirala u vegetarijanstvo. Krvoločne ajkule su, također, jednoglasno odlučile da jedan period plivaju dalje od luka i plaža, a ribe su molile Gospodara da dječaku otvori puteve mudrosti i znanja.
Znanimljivo je da je starac sreo dječaka na samoj liniji spajanja dvaju svjetova – obale i mora. Morska pjena označava krajnju granicu najvećeg entiteta na planeti Zemlji, dok suhi pjesak predstavlja novi entitet koji apsorbuje i rastače krajnju granicu morskog plićaka. Tako da nasukana morska zvijezda liči današnjem muslimanu/prestrašenom čovjeku koji se boji dubine vlastitog svijeta i birajući plićak za mjesto vlastitog bitka odvojeno umire na tuđem tlu.
Morsko prostranstvo – poput svijeta islama – iako bogatije od otkrivenog kopna tj. Zapadnog svijeta – još je uvijek zatvoreno/neotkriveno u svoj svojoj dubini i prostranstvu. Segmenti tog svijeta s kojim se upoznao Zapad su neodvažna i strašiva bića koja biraju plivati u “sigurnom” plićaku te se olahko nasukavaju na površne/čulne izazove otkrivenog svijeta (obalu).
Morska zvijezda se može posmatrati kao žrtva vlasititog kukavičluka tj. jake želje da pliva u sigurnoj zoni konfora koji ju je umrtvio i učinio nemoćnom da od sebe odagna neku štetu ili pribavi neku korist. Kao takva je upala u zamku iluzorne sigurnosti i uprkos (ili zahvaljujući!) oprezu gotovo skončala bijedno.
Morska zvijezda u priči simbolizira konformistički um ili kulturni model koji predstavlja retardiran način razmišljnja naručen od starih-novih robovlasnika.
Morska zvijezda se može posmatrati i kao jedan od znakova na putu koji zahtijeva pravilno iščitavanje i potreban senzibilitet za prepoznavanje ritma života u svemu oko nas.
Ljudi često zagledani u zvijezde na nebu gaze zvijezde na zemlji poručujući svojoj okolini da se sami ne znaju orjentisati u vremenu i prostoru i da kao takvi trebaju ažurirane vodiče i putokaze koji će ih podučiti dešifrovanju dubokih poruka u svakodnevnim događajima.
Kad bismo mogli čuti govor pomenute morske zvijezde koja je, srećom, dobila svoju novu šansu – ona bi nam rekla samo jedno:
Oni koji se odreknu slobode u ime sigurnosti izgubit će i slobodu i sigurnost! Ukoliko se povučete iz srca vlastitog društva iz straha od unutarnje diktature i tiranije suočit ćete se sa većom bespomoćnošću u obliku prijetnji izvana – i možda ne dobijete drugu šansu za hrabro proaktivno djelovanje! Učite na mom primjeru. Želim vam duboko more i uzbudljivu plovidbu!
Analiza priče “The Star Thrower” od Loren Eiseley